Bosnjacki forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalLatest imagesRegistracijaLogin

 

 IRANSKI PRODOR NA BALKAN I EU

Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin
Lejla



IRANSKI PRODOR NA BALKAN I EU Empty
KomentarNaslov komentara: IRANSKI PRODOR NA BALKAN I EU   IRANSKI PRODOR NA BALKAN I EU Icon_minitimeMon Jun 16, 2008 10:35 pm

IRANSKI PRODOR NA BALKAN I EU


Službenici HO “Hasip-a” organizovali su u tri navrata odlaske naših građana na višednevne posjete Iranu. Organizator ovih posjeta i domaćin naših građana u Iranu bio je Moradi Sayed Hasan. Prvi odlazak u Iran organizovan je 1996. godine kada su u grupi koja je išla bili imami sa područja USK. U dva druga navrata u Iran su odlazili učenici medrese iz Cazina na ekskurzijsko putovanje. Sa učenicima medrese u Iran su išli i tadašnji direktor medrese Enes Ljubijankić, nekoliko profesora medrese, Remzija Mujagić (u Iran odlazio dva puta), Hadžalić Hasan i Asim Hadžić, imam iz Varoške Rijeke, opština Bužim, koji nisu bili ni u kakvom odnosu sa medresom. Enes Ljubijankić je odlazio sva tri puta u Iran.Tokom prošlog ljeta u razmaku manjem od mjesec dana u dva privatna posjeta medresi u Cazinu došao je iranski ambasador sa suprugom. Ovom prilikom sa ambasadorom sastali su se Enes Ljubijankić i Zuhdija Handagić, imam iz Cazina. Uz prisutvo još nekoliko lica iz medrese na "Adi" u blizini Bosanske Otoke organizovan je izlet za amabasadora, a ovom prilikom isti je nasamo obavio razgovore sa Ljubijankićem i Handagićem.

Evidentna je bliska međusobna uvezanost iranskih državljana, što se može uočiti kroz zajednički radni angažman Mohameda Ramezaniana, Mohameda Reza Karabashi-a i Rasdoul Yaveri-a u preduzećima ''Duga'' d.o.o., ''Vala-trans'' d.o.o. i ''Sadaf'' d.o.o. Isto tako registrovali smo i primjer korištenja istovjetnih poslovnih prostorija od strane jedne iranske institucije nakon što iste prostorije iz nama nepoznatih razloga napusti druga iranska institucija. Kao primjer navedenog ističemo slučaj uspostave ''Heyva'' d.o.o. na adresi Zmaja od Bosne br. 34, u prostorijama gdje je ranije bila smještena H.O.''Birds''.

Pored prisustva pripadnika civilne obavještajne službe Irana, Služba je registrovala i prisustvo iranske vone obavještajne službe, odnosno iranske vjerske vojske zvane "Pasdaran". Služba raspolaže saznanjima da je više lica koja pripadaju ovoj vojnoj formaciji boravila ili još uvjek boravi u BiH. To su Mehdi Talati, državljanin Irana, visoko rangirani oficir (general), ove službe, Hadi Sadat, zaposlen u HO "Obnova", zatim ranije spominjani Šej Džafer, rukovodilac iranskog naučnoistraživačkog centra "Ibn Sina", te Ali Berzegera takođe službenik HO "Obnova", koji čine glavnu vojno-obavještajnu mrežu u BiH. Međutim raspolažemo podacima da Talati nije u dobrim odnosima sa pomenutom trojicom, navodo zbog Talatijeve ženidbe sa strankinjom (državljankom BiH), što nije dopušteno pripadnicima "Pasdarana". Pripadnici ove formacije, tokom agresije bili su uključeni u obuku pripadnika Armije BiH, u vojnim kampovima, koji su se navodno nalazili u području Tarčina, Pazarića, Mostara, te na području USK. U tim formacijama je, prema sazanjima Službe, djelovalo po pet do šest iranskih instruktora. Pored Iranskih državaljana u ovoj vojnoj formaciji djeluju i državaljani Turske, Iraka i Libije.

Obavještajne aktivnosti ove grupe ljudi legendirane su njihovim radom u novoosnovanim privatnim preduzećima ili naučnim ustanovama. Tako se Hadi Sadat suvlasnik preduzeća "Duga" iz Konjica, nakon boravka u inostranstvu, sredinom septembra ponovo vraća u BiH, gdje ostvaruje kontakte sa Mohamed Rezom Karbasijem, direktorom "Duge" i Mousavi Jabbar Seyaed Agajijem zv. Medžid, te bh državljanom Sudžuka Mustafom. Međutim veoma je indikativno da prevoznička firma "Duga" pored redovne autobuske linije Konjic-Mostar, pruža usluge prevoza pripadnika VF na relaciji Tuzla-Glamoč i obratno. Ovaj posao "Duga" je dobila na tenderu raspisanom od strane VF BiH, na kojem je imala najpovoljniju ponudu, ali koja prema saznanjima Službe nema finasijsku opravdanost.

Mehdi Talati je, prema saznanjima Službe, kao vrsni analitičar ovog odjela, u BiH stigao početkom agresije na BiH, da bi nakon ženidbe sa Melihom Salihbegović, napustio BiH 1993.godine. Po odlasku iz BiH , jedno vrijeme je "lutao" po svijetu, da bi se nakon toga opet vratio u Iran, gdje su ga iranske vlasti iz nama nepoznatih razloga zatvorile (u zatvoru proveo oko tri mjeseca). Talati trenutno radi na pripremi doktorske disertacije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a nedavno je osnovao i firmu čija je djelatnost prikupljanje informacija vezanih za aktuelna vojno-politička dešavanja u BiH, podatke vezane za istorijsko-kulturna nasljeđa BiH i dr. U vezi s navedenim, imenovani je na Internetu navodno otvorio i svoju Web stranicu na kojoj objavljuje i prikuplja saznanja iz gore pomenutih sfera, a ista nakon određene analize, ustupa za to zainteresovanim institucijama (DKP, HO i sl.). Za imenovanog raspolažemo saznanjima da je veoma komunikativna osoba,ima veoma širok krug prijatelja i poznanika među bh građanima, posjeduje bosansku i iransku putnu ispravu, a postoje indicije da imenovani već izvjesno vrijeme putem ženinih familijarnih veza, ostvaruje određene kontakte sa pojedinim predstavnicima MUP F BiH.Talati je svojevremeno imao dobre odnose i sa jednim od pripadnika civilnih obavještajnih službi Irana, tačnije iranskim državljaninom Husein Pour Salehom, instruktorom na Pogorelici.

Isto tako Služba je zabilježila i pojedine kontakte lica porijeklom iz A/A zemalja sa pripadnicima Iranskog DKP u Sarajevu. Tako je Abdul Adhim Maktouf državljanin Iraka, vlasnik firme ''Palma'' iz Travnika koja se trenutno nalazi pod kontrolom finansijskih i policijskih organa vlasti F BiH, u posljeratnom periodu dolazio u kontakte sa pojedinim diplomatama Irana u BiH, između ostalih i sa iranskim ambasadorom i konzulom u BiH. Njihovi međusobni kontakti su ostvarivani u iranskoj ambasadi u Sarajevu a isti su dolazili Maktoufu i u kućnu posjetu u Travnik. Pored navedenog, prema sazananjima Službe, Maktouf je u posljeratnom periodu u nekoliko navrata putovao u Iran, u društvu sa pojedinim građanima BiH, sa kojima je bio blizak.

Isto tako, u posljednje vrijeme, registrirane su i pojačana aktivnost i odlasci Seid Muhameda, (zaposlen u DKP Irana u Sarajevu) na područje Bihaća, a zapošljavanje Samira Veladžića i Ekrema Tucakovića, i drugih lica sa područja USK, u centrima za kulturu kojima je nadređen Seid Muhamed pokazuje u kom pravcu ide interes Obavještajne službe Irana. U ranijem radu došli smo do saznanja da su lica koja su u Iranskoj ambasadi radili kao vozači i sekretari, bili zaduženi i za prikupljanje obavještajnih podataka.

Pored navedenih, kao još jedno lice koje bi moglo biti u kontaktu sa iranskom obavještajnom službom, je Admir Felić, (polaznik kampa u Pogorelici sa područja Bihaća), koji je trenutno zaposlen kao direktor u asocijaciji za razvoj preduzeća “Eda” u Bihaću koja vrši organizaciju kurseva iz informatike i stranih jezika. Admir Felić se koristi terenskim vozilom sa oznakama UNDP-a (međunarodna organizacija koja finansira "Eda-u") i sa diplomatskim registarskim oznakama. U dosadašnjem radu utvrdili smo da su diplomatske tablice sa vozila kojim se služi Admir Felić trebale biti vraćene UNDP-u. Felić je 1993. godine napustio Bihać i uz pomoć jednog novinara, državljana Velike Britanije arapskog porijekla otišao u inostranstvo. Po povratku na područje USK, Felić je tražio zaposlenje u AID-u, jer je u inostranstvu kako je rekao radio za ”službe” zbog čega treba zasnovati radni odnos u AID-u. U posljedanja 2-3 mjeseca Felić je imao kontakte sa Vila Sedaom iz Konjica koji je na područje USK došao sa licem arapskog porijekla, kao i sa Ahmed Shafikom, državljaninom SR Njemačke avganistanskog porijekla koji je zaposlen u “Lufthansi” i za kojeg su interes iskazali pripadnici OS R Hrvatske.

Prezentirana saznanja upućuju na to, da je jači prodor iranskih obavještajnih službi prema BiH izvršen početkom agresije. Po dolasku u BiH poseban interes iranske obavještajne službe ispoljavaju prema policijskim i vojnim strukturama BiH, i to najčešće na području Unsko-sanskog Kantona, Sarajeva, Srednje Bosne i Tuzle. Cilj je bio da se preko lica iz ovih strukutura napravi obavještajna mreža, koja bi radila za iranske obvaještajne službe.

Saradnja Iranskih obavještajnih službi sa tadašnjim službama bezbjednosti BiH, do 1994 godine imala je uobičajni karakter. Međutim, nakon toga saradnja odstupa od uobičajnih legalnih i dozvoljenih programa obuke kadrova ove struke u policijskim ili vojnim sanagam, odnosno saradnja SDB-AID-a i obavještajne službe Irana izlazila je van domena uobičajne normalne saradnje dviju obavještajnih službi, dviju zemalja, kao što su BiH i Iran.

Iako su od strane IFOR-a, odnosno međunarodne zajednice, predstavnici vlasti BiH, nekoliko puta upozoravani za postojanje kampa za špijunsko-terorističku obuku na Pogorelici, isti nisu ništa učinili da se zatvori kamp, što je izazvalo nezadovoljstvo kod međunarodne zajednice, koja je smatrajući da je ugrožen mir, odnosno Dejtinski sporazum reagoval upadom i nasilnim zatvaranjem kampa, što je proizvelo niz negativnih posljedica koje su se negativno odrazile po međunarodni ugled BiH.

Lica koja su povezana sa vojnim ili civilnim iranskim obavještajnim službama, svoj dolazak u BiH nisu obavljali preko iranskog DKP-a u BiH, a njihovo prisustvo u našoj zemlji, u većini slučajeva, legendirano je radom u humanitarnim, kulturnim, obrazovnim i drugim organizacijama. Preko humanitarnih organizacija, a kasnije i privatnih firmi i drugih oraganizacija zapošljavaju se posebno izabrana lica sa ovih područja, čime se stvaraju uslovi da i oni učestvuju u prikupljanju obavještajnih podataka, pogotovo ako se uzme u obzir njihov odnos sa pripadnicima Obavještajne službe Irana tokom njihovog boravka u ovoj zemlji.

Pretpostavlja se, da je preko humanitarnih organizacija i na druge načine, za potrebe BiH, od strane Irana, upućena vojna pomoć u iznosu od oko 5 milijardi dolara, iz koje su se finasirale ne samo potrebe za vojnom opremom i naoružanjem već su finansijska sredstva korištena i u druge namjene.

Prema saznanjima i procjenama Službe, jedan od prioriteta u radu iranskih ob. službi u BiH i šire usmjeren je u pravcu širenja šiizma (vjerski pravac u Islamu suprotan islamskom vjerovanju bosanskih muslimana, koji pripadaju sunnitima), i pridobijanja što većeg broja njegovih pristalica. U ostvarivanju navedenog, iranske ob. službe svoje pozicije pronalaze i grade uglavnom u pristalicama najekstremnijih i najradikalnijih šitskih religioznih skupina, sekti ili redova. Kao takve, a u funkciji širenja šiizma, infiltrirani su i ugrađeni u diplomatsko-konzularne misije, humanitarne organizacije A/A zemalja, te druge nevladine organizacije i udruženja građana, tijela i organa IZ, kao i privredne subjekte registrirane na ime pojedinaca, a iza kojih stoje ove službe.

Preko pomenutih HO, privatnih firmi i drugih naučnih ili kulturnih institucija, odnosno lica koja su zaposlena u istim, a koje smo indicirali kao pripadnike iranskog obavještajnog aparata, provode se određene aktivnosti i na širenju šiizma u BiH. U tom kontekstu se posebno ističe uloga Iranskog koledža stacioniranog u Lješevu, općina Ilijaš, te naučnoistraživačkog Instituta "Ibn Sina" kojima rukovodi Šejh Džafer, za koga se predpostavlja da je u direktnoj vezi sa Ulemom u Iranu. Osnovna karakteristika takvog djelovanja je "prilična tišina i nevidljivost" ( "najača veza je veza osvajanjem srca", stih je poznatog iranskog pjesnika koji pomenuta lica intezivno koriste kroz kontakte sa našim građanima ), što je sa iznenađujuće velikim interesom prepoznato od pojedinih prestavnika IZ u BiH i populacije koju poučavaju.

Ahmed Kico

Nastavak ovdje :

http://taliban.blogger.ba/
Na vrh Go down
 
IRANSKI PRODOR NA BALKAN I EU
Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Razno-
Idi na: