POKAJNICI -POVRATNICI

Pokajanje poznatog marokanskog glumca





"U stvari, ono sto mislite ti i drugi ljudi, zaista nije tacno. Ja nisam sretan u svome zivotu! Moje ime je jos nepotpuno, jer je ono u stvari Sa'j (sto ostane od toga imena kada mu se odbije harf D, i tada znaci: trud). Ja se jos trudim i trazim to posljednje slovo D, kako bi se upotpunilo i moje ime i moja sreca. Jos ga nisam nasao, ali kada ga pronadjem, javicu ti to." Taj intervju sam dao kada sam bio na vrhuncu slave i bogatstva.

Zovem se Se'id Ez-Zijani i odrastao sam u muslimanskoj porodici. Kada sam dosao u period puberteta sanjao sam - kao i ostali moji vrsnjaci tada - o tome kako cu postici dvije stvari, koje sam tada smatrao veoma vaznim: ugled i bogastvo. Tragao sam za srecom i pokusavao doci do nje na bilo koji nacin. Poceo sam sa radom na marokanskom radiju, relazirajuci manje priloge u pauzama izmedju nekih programa. Zatim sam uznapredovao i poceo realizirati posebne programe, stekavsi tako dobro iskustvo na tom planu.

Nakon toga sam se prebacio na televiziju. Tu sam postepeno napredovao, sve dok nisam dostigao stepen prvoklasnog urednika - sto je najvise do cega moze dospjeti radnik na televiziji. Pripremao sam emisije vijesti, te mnogobrojne i raznovrsne zabavne programe za omladinu. Tako sam stekao veliku popularnost kakvu niko prije mene nije imao. Moje ime su svi spominjali, a moj glas se cuo u svakoj kuci.

Ali, pored tog ugleda, ja nisam bio sretan. U dusi sam se jako tjeskobno osjecao, pa sam rekao sam sebi: Mozda cu srecu pronaci u muzici. I stvarno, ugled na radiju i televiziji mi je pomogao da u toku jednog tv-programa izvedem jednu kracu pjesmu. Ona mi je otvorila vrata u svijet muzike. Tako sam usao u svijet muzike, postigavsi ubrzo i na tom planu veliku popularnost. Na trzistu su se pojavile hiljade muzickih kaseta sa mojim glasom.

Medjutim, i pored svega toga, ja sam i dalje bio jadan i nesretan i osjecao sam dosadu i tjeskobu u grudima. Zaista Allah, dz.s., govori istinu kada kaze: "Onome koga Allah zeli da uputi - On srce njegovo prema islamu raspolozi, a onome koga zeli da u zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i umornim ucini kao da cini napor da na nebo uzleti."


Tada sam sebi rekao: Glumci i glumice su sretni! - pa sam htio da i ja ucestvujem u toj sreci. Zato sam se prebacio u glumu. Ubrzo sam postao prvorazredni glumac, ucestvujuci u svim projektima samo kao glavni junak. I zaista, bez pretjerivanja, postao sam istaknuta licnost u drzavi: vozio sam se u najskupljim i najkomfornijim autima, a nosio sam samo skupocjenu odjecu. Drustveni status mi je bio vrlo visok, tako da su mi prijatelji bile najpoznatije licnosti, emiri i drugi. Isao sam od dvorca do dvorca, a vrata su mi se otvarala kao da sam ja vlasnik tih dvoraca. Medjutim, ipak, osjecao sam da nisam ostvario srecu kojoj sam tezio.

I tako jednog dana, jedan novinar je uzeo od mene poduzi intervju. Izmedju ostalog, pitao me je: "Gospodine Se'ide ez Zijani, koincidencija je da vase ime oslikava vas zivot: vase ime je Se'id (sretan), a vi i jeste sretni. Sta kazete na to?"

Ja sam mu odgovorio: "U stvari, ono sto mislite ti i drugi ljudi, zaista nije tacno. Ja nisam sretan u svome zivotu! Moje ime je jos nepotpuno, jer je ono u stvari Sa'j (sto ostane od toga imena kada mu se odbije harf D, i tada znaci: trud). Ja se jos trudim i trazim to posljednje slovo D, kako bi se upotpunilo i moje ime i moja sreca. Jos ga nisam nasao, ali kada ga pronadjem, javicu ti to." Taj intervju sam dao kada sam bio na vrhuncu slave i bogatstva.

Zatim su prolazili dani, mjeseci, godine... Imao sam starijeg brata koji je odavno zivio u Belgiji. Bio je prosjecan covjek, samo sto se od mene vise pridrzavao vjere i vjerskih propisa. On je u Belgiji naisao na neke islamske aktiviste, koji su utjecali na njega pa se jos vise vratio vjeri. Razmisljao sam o jednoj turneji po Belgiji u okviru koje bih mu ucinio kurtoaznu posjetu, a zatim nastavio svoje putovanje sirom svijeta.

Tako sam otputovao u Belgiju i posjetio svoga brata. Medjutim, potpuno sam se iznenadio njegovim drugacijim izgledom i novim nacinom zivota i, sto je najvaznije, srecom koja je zracila iz njegove kuce i njegovog zivota. Sve sto sam vidio ostavilo je snazan dojam na mene. Uz sve to, zadivio sam se cvrstim vezama koje su vezivale muslimansku omladinu u tom gradu. Oni su me prigrlili, docekali na najljepsi nacin i pozvali me da prisustvujem njihovim skupovima i sastancima, kako bi ih dobro upoznao.

Odazvao sam se pozivu, jer sam se osjecao cudno dok sam sjedio s njima. Osjecao sam veliku srecu koja me je ispunjavala, a koju prije toga nikad nisam osjecao. Nakon odredjenog vremana produzio sam vizu kako bih se nastavila ta sreca koju do tada ne nadjoh gdje god da sam za njom tragao.

Tako sam uz te vrjedne ljude osjacao srecu, koja se svakodnevno povecavala, a tjeskoba, brige i nespokoj su se stalno smanjivali, sve dok mi se dusa nije ispunila svjetlom imana i dok nisam spoznao put ka Allahu, s kojeg sam bio skrenuo zajedno sa svojim kapitalom, bogastvom i ugledom. Tada sam shvatio da sreca nije u tim prolaznim vrijednostima, nego u pokornosti uzvisenom Allahu: " Onome ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, MI CEMO DATI DA PROZIVI LIJEP ZIVOT, i, dosita cemo ih nagraditi boljom nagradom nego sto su zasluzili." (En-Nahl, 97)


" A onaj ko se okrene od sjecanja na Mene, TAJ CE TESKIM ZIVOTOM ZIVJETI i na Sudnjem danu cemo ga slijepa ozivjeti." (Taha, 124)


Nakon sto sam kod brata ostao vise od dvije godine, poslao sam pismo onom novinaru koji me je pitao o sreci, i napisao mu: "Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Zelim te podsjetiti na intervju u okviru kojeg si me upitao o sreci. To se desilo tog i tog datuma. Odgovorio sam ti tako i tako i obecao ti da cu ti javiti kada pronadjem slovo D u svome imenu. Pa eto, zadovoljstvo mi je i cast obavijestiti te da sam konacno nasao slovo D, s kojim sam upotpunio svoje ime. Nasao sam ga u vjeri islamu, te sam tako uistinu posta sretan."

Svedjanka Khadija




Ja sam odgojena u vjeri da je Isus (Isa a.s.) postojao, ali nisam nikad mogla da prihvatim cinjenicu, koju krscanstvo zastupa, da je on Boziji sin. Sa islamom sam slucajno dosla u kontakt, tako sto sam srela nekolika muslimana i od tada sam postala znatizeljna. Inace o muslimanima sam mislila da su cudni ljudi i da rade cudne stvari.
. Pozeljela sam da saznam das li je to istina i u tom slucaju zasto je to tako. Ja sam mnogo ispitivala i ispostavilo je se da mnogo od onoga sto sam vjerovala nije bilo od islama. Postavljala sam sve vise pitanja, jer sam dobijala odgovore na svoja moja pitanja. Zatim sam pocela da citam o islamu, ali nije bilo dovoljno materijala na svedskom (to je bilo prije 14 godina) a do knjiga o islamu na engleskom je bilo tesko doci.
Ali sam stupila sa jednom svedjankom u Stokholmu, koja je primila islam, te sam se sa njom pocela dopisivati pismima jedno vrijeme, da bi na kraju otisla u posjetu kod nje i dobila od nje malo materijala o islamu na svedskom jeziku.Iskoristila sam priliku da joj postavim pitanja o Islamu. I ja vjerujem da sam tada osjetila: "Aha, ovo je nesto i za nas svedjane, ovo bi i mi mogli biti, ovo je jedna skolovana i ljubazna svedjanka a presla je na islam. Da, zaista, ovo je nesto za nas."
Ja sam ranije smatrala da je islam za useljenike i za one koji su zivjeli u drugim drzavama. Ali sam shvatila da je to nesto
sto je za sve ljude. Proslo je oko godinu i po dok nisam dosla do te tacke dok nisam osjetila da je ovo nesto za mene. Ovo se slaze, ovo je jedan dobar nacin zivljenja.
Ono sto me je najvise dojmilo jeste to sto je islam jedna cjelina, ne moze se nijedan dio oduzeti vec covjek treba sve njegove dijelove da bi sve funkcionisalo kako treba. To je jedan balans.
Isto tako sto me je zainteresovalo za islam bila je logika u ovoj vjeri, ja sam postavljala pitanja i dobijala sam odgovore koje su i srce i mozak mogli prihvatiti. Niko me ne prisiljava da vjerujem u nesto bez da ne postoje objasnjena za to. Zatim me je dojmilo naucne cinjenice iz Kur'ana, sto me je ubijedilo da ova knjiga mora da je od Boga. Prije toga sam ostavila Bibliju iz razloga sto sam smatrala da nije logicna. Sto god sam vise citala Kur'an otkrivala sam da u njemu postoje naucni dokazi, za koje moderna nauka je skoro saznla, a sto je bilo objavljeno u Kur'anu jos prije 1400 godina.
Zatim, taj osjecaj i odnos u familiji koji je za mene vazan. Nacin na koji se brinu jedni o drugima i odgovornost izmedju covjeka i zene, izmedju djece i roditelja - roditelja i djece, odnos prema odraslima itd. . Povrh svega, taj respekt i ta odgovornost koja postoji u porodici, je dobro rjesena u islamu.
Moji roditelji su bili sokirani kad su culi da sam primila islam, ali otac mi je postavio mnogo pitanja i kad je cuo moje odgovore bio je zadovoljan poslije toga. Medjutim majci je bilo teze, zbog njezinih predrasuda o islamu i zbog straha da ce mi se nesto desiti, a cinjenica da sam im ja jedino dijete, je situaciju jos vise otezavalo. Kada je prvi sok prosao, postalo je bolje. Danas je moj kontakt sa mojim roditeljima dobar.
Ono sto mi je najljepse u islamu je to sto je tako lagahno stupiti kontakt s Allahom swt. Skoro u svakoj situaciji, kada perem sudje ili kada vozim auto ili bilo sta da radim, mogu ciniti zikr ili upucivati dove Allahu znajuci da me On cuje. To je jedan osjecaj koji covjeku daje sigurnost.
Iz knige "Att inse ändamålet" (Uvidjeti konacni cilj) autor : Ibrahim Abdallah.
Inace autor ove knjige je imao kontakt sa oko 30 konvertita iz razlicitih zemalja koji su presli na islam, pa je sabrao njihove price u ovu knjigu, iz koje cemo mi povremeno prevoditi pojedine price i postavljati ih na stranicu u skracenom obliku, inshaAllah.

http://www.n-um.com/

40 hiljada Belgijanaca prešlo na islam


Sve više Evropljana prihvata islam. Uprkos izraženom antiislamizmu koji buja Evropom hiljade Evropljana odlučno prihvaćaju islam. Takva je situacija i u Belgiji gdje je tokom zadnjih godina hiljade stanovnika prihvatilo islam. Belgijski časopis Losewar u posljednjem broju donosi opširni članak o Belgijancima koji su prihvatili islam.
Tekst koji je naslovljen “Preko 40 hiljada Belgijanaca tokom proteklih godina prihvatilo islam” detaljno obrađuje ovu problematiku s posebnim osvrtom na nove muslimane iz Bruxellesa, glavnog grada Belgije. Bruxelles je grad sa najvećim procentom stanovništva koje je u proteklih nekoliko godina prihvatilo islam u odnosu na druge evropske gradove.
Belgijanci koji su prigrlili islam, prvenstveno ističu da je razlog njihovog odbacivanja kršćanstva te prihvatanje islama, što u islamu između Boga i čovjeka nema posrednika, te čistoća moralnog života, za čime danas pati zapadni i evropski svijet.
Zbog velikog broja Belgijanaca koji su primili islam, ekstremni desničari su preko nekoliko pisanih i elektronskih medija pokrenuli veliku kampanju, napadajući norme i vrline islama. S istim namjerama prošle godine su neki belgijski mediji uz ostale evropske medije intenzivno izvještavali o Belgijanki koja je nakon prihvatanja islama otišla u Irak gdje je izvršila bombaški napad.
Na taj način pokušalo se Belgijance koji prihvataju islam predstaviti kao opasne teroriste. Međutim, belgijska vlada pružila je očekivanu saradnju svim Belgijancima koji su primili islam. Belgijska vlada je pomogla u osnivanju Kolegija islamskih vakufa, na čijem čelu će biti dr. Jasin Bejan, koji je prije nekoliko godina primio islam. Belgija ima deset miliona stanovnika, od koji je 450 hiljada muslimana.
Izvor: [url=http://www.saff.bawww.saff.ba[/b[/url]]

Svecenik pod imenom Muhammed

Putevi ljudi ka islamu su različiti i neobični. Neobična je i njihova prošlost. Filipinac Muhammed ( Estanislao ) Soria, spada sigurno među njih. On je bivši katolički svećenik i uposlenik na katoličkom univerzitetu u Manili, gdje je asisitirao na seminaru gdje su se podučavali budući katolički ‘dušebrižnici’. Od 02. septembra 2002 on je musliman. Filipinski internet portal “inq7.net” je donio priču o njemu pod naslovom: “Svećenik po imenu Muhammed”.
Na islam je prešao sa 62 godine. Početak zanimanja za Islam bila je izjava upravnika Mindanaoa, Nur Misuarija da su svi stanovnici tog ostrva nekada bili muslimani. Estanislao, koji je u to vrijeme radio na univerzitetu, je htio da sa historijskim i sociološkim argumentima pobije ovu izjavu.
I za vrijeme svojih istraživanja uočio je još nešto: “Sve te stvari koje su se vezale za muslimane, nisu bile tačne. U stvari, kolonijalisti su ugnjetavali muslimane.” “Muslimane sam smatrao glupima i neobavještenim i htio sam da ih preobratim u kršćanstvo. Ali na kraju je ispalo obrnuto.”
Za vrijeme tog istraživanja u ruke mu je došlo evanđelje po Barnabi, koje je crkva proglasila apokrifnim. U njemu se spominje da Isus a.s. nije umro na križu nego da je živ uzdignut na nebo, a da je mjesto njega razapet neko drugi – učenje koje je blisko islamskom. Također to evanđelje najavljuje dolazak i Muhammeda s.a.w.s.
Soria kaže da su se sumnje u katoličanstvo javile prije nego je i postao katolički svećenik. Ali uprkos tome zaredio se kao svećenik 1988 godine. Sumnje u trojstvo su posebno rasle kada je radio u crkvama gdje je predvodio liturgije.
Prelazak na katolički univerzitet mu je olakšao da sprovede svoju odluku u djelo: da postane musliman. Spominje da ga niko nije mogao odvratiti od odluke da pređe na islam: „pa čak ni sam đavo,” kaže on. Nije bilo jednostavno obznaniti svoju namjeru, i to u jednoj zemlji, koja se smatra nosiocem katoličanstva u jugoistočnoj Aziji.
“Moja porodica je bila uzdrmana mojim prelaskom na islam, da nisu htjeli pričati sa mnom. Moj stariji brat me u teoriji poštuje, ali u stvari on me samo toleriše.”
Zanimljivo da ga je u njegovoj odluci podržao Robert Freyes, jedan drugi katolički teolog, kod kojeg je Estanislao-Muhammed bio asistent na fakultetu.
Danas je Muhammed član filipinskog da’wa pokreta. Već je obavio hadž i prošle godine se oženio. Do tada je kao svećenik živio “iskrenim celibatskim životom”, ali prelaskom na islam zamjenio je ovaj asketizam kojeg su ljudi izmislili, kur’anskim učenjem da je seksualnost Allahov dar.
Muhammed ulaže napore da smanji tenzije između katolika i muslimana koji su izbili nakon ubistva vođe ebu Sajjafa, grupe koja se bori za samostalnost Mindanaoa, prošle hefte. “Gledano historijski, terorizam su uvjek vršili oni koji su imali vlast. Ovo je bio slučaj i sa španskim kolonizatorima Filipina. Oni su domaće stanovništvo nazivali ‘teroristima’. Za Špance, Jose Rizal i Andres Bonifacio su bili teroristi. Danas su oni filipinski nacionalni junaci.” kaže on.
Iako je promjenio svoje ime u Muhammed, ljudi ga još uvjek zovu “otac Stan”, pa čak i neki muslimani. “Moji arapski prijatelji su mi rekli da ne bih trebao da mjenjam ime, da ljudi znaju da sam katolički svećenik koji je prešao na Islam.”