Bošnjačka epika

Muslimansko –Bošnjačku epiku razlikujemo po dva tipa : tzv hercegovački i tzv krajinski tip.Prvi se I po nacinu pjevanja (uz gusle, a ne uz tamburu kao u Krajini) I po obliku pjesme približuje više hrišćanskoj nego krainskoj epici.Uslovi za takvu bliskost postali su naručito na staroj crnogorsk-hercegovačkoj granici .Stalni sukobi su ovdje trajali sve do 1878 godine I davali građu za nove pjesme.Razmatrajući geneuz Bošnjačkih epskih pjesama , prof Salko Nezečić piše 1951 rad O nekim pitanjima muslimanskih epskih pjesama I kaže:
“Tako gledana I epska pjesma muslimanska pokazatćenam izvijesne stvari o kojima se kod nas pogresno mislilo te se na tu pjesmu u cjelini gledalo kao na čisto feudalnu tvorevinu, vezanu iskljucivo za begovat I stvaranu uglavnom od dvorskih , odnosno pridvornih ili begovskih pjevača.Bošnjaci u cjelin smatrali su međutim te pjesme svojim pjesmama ,narodnim I ta poezija čuvana je I njegovana ne samo od begovskih pjevača nego uopšte u muslimanskoj sredini.
Bošnjačkim narodnim stvaralaštvom (lirskim,lirsko-epskim I epskim pjesmama,I pričama) bavili su se ( skupljali,izučavali,izdavali):Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak,Alija Aliefendić,Edhem Mulabdić,Mehmed Dž.Kurt, Safvet-beg Bašagić, Halid Šaran Trebinjac, Hasan Nametak,Osman Đikić,Šemsudin Sarajlić,Izet Pertev,Esad Hadžiomerspahić,Muharem Kurtagić,Halid Kreševljaković,Salih Mešić,Hasan Kadragić,Hamza Humo,Alija Nametak ,Fehim Bajraktarević,Muhamed Hadžijahić,Salko Nezećić,Hamid Dizdar,Alija Bejtić,Muhamed Ajkić,Meša Selimović,Mak Dizdar,Smail Balić,Sait Orahovac,Nasko Frndić,Mustafa Zirić,Đenana Buturović,Hatidža Krnjević te Munib Maglajić,Husein Bašić,Rašid Durić,Esma Smailbegović,Enes Kujindžić I dr.



Ljuboviću Mujo


Ferman ide od grada do grada
Ferman dođe gradu Nevesinju,
Pred dvorove bega Ljubovića:
Da si brže,Ljuboviću beže,
Da si brže pod Siget na vojsku,
Ne ostavi Muju, d`jete mlado,
Nek pred četom alaj-bajrak nosi.

A kad čuo Mujo, d`jete mlado.
Da će ići pod Siget na vojsku
Tad on moli svoju staru majku:
Pazi,majko,moje milo zlato.
Pazi,majko,vjernu ljubu moju,
Moju ljubu a tvoju snašicu,
Da ja idem pod Siget na vojsku,
Da pred četom alaj-bajrak nosim,
Meni milo,moja stara majko,
Da ja idem pod Siget na vojsku,
Da pred četom alaj-bajrak nosim,
Pred lijepom kitom Ljubovića.

A l`jepu je Ljuboviću beže,
Lijepu je četu sakupio,
Pak odoše pod Siget na vojsku.
Kad su bili baš kod Srajeva,
Vidile su bule sarajevske.
Pak se penju gore na čardake,
Da gledaju kitu Ljubovića,
Pak govore bule sarajevske:
Mili Bože na svemu ti fala,
Da lijepe kite Ljubovića
I pred njima Ljubovića bega,
Jošt je ljepši Ljuboviću Mujo,
Jer pred četom alaj-bajrak nosi,
Blago majki koja ga rodila
I sestrici koja održala,
Da mi može vrlo kako biti,
Ja bi njega natrag povratila
I dovela k sebi u čardaka,
Pod njega bi sterala cvijeće,
A pod glavu kitu karanfila.
Neka budi Ljubovića Muju,
Neka budi i mene I njega
Nek nas budi da se milujemo,
U ponoći kao i u podne,
Gdino mnoge oči ne gledaju.

Ali Mujo ništa i ne mari .
Ode četa pod Siget na vojsku.
Zdravo četa b`jelu gradu došla,
A kad vojska b`jelu gradu došla,
Silna vojska care gospodina,
I kad dođe kita Ljubovića,
I pred četom Ljuboviću beže.
I bajraktar Ljuboviću Mujo,
Telal viknu po vojsci carevoj:
Nije l` majka rodila junaka,
Jal sestrica bratca održala,
Koj` se popne na bijelu kulu.
Da udari alaj zelen bajrak.
Dao b`care tri tovara blaga.

Dođe ferman begu Ljuboviću:
Gospodine, Ljuboviću beže,
Kamo tvoja kita Ljubovića,
Nije l` majka rodila junaka,
Jal sestrica bratca održala,
Koj` se popne na kulu bijelu,
Da udari alaj zelen bajrak.

Svi junaci nikom ponikoše,
Ne poniče Ljuboviću Mujo,
Već govori Ljuboviću Mujo:
A moj babo, Ljuboviću beže,
Daj mi, babo,testir I blagoslov,
Da ja idem na kulu bijelu.
Da udarim ajal zelen bajrak,
Hoću ići , moj rođeni babo.
Hoću ići ako ću ne doći,
Te ako ću onđe poginuti.
Ja za moju i ne hajem glavu.
I za tebe, babo, i ne hajem.
A za moju i ne hajem majku.
A za moju i ne hajem ljubu.
Ako sam se skoro oženio.
Nij` mij` žao moje mile drage.
Već mij` žao kite Ljubovića.
Pod kalpakom i bijelim perjem,
Pod skreletom i sv`jetlim oružjem.
Al mu babo govorit pođe:
Idi, sinko, kito Ljubovića ,
Idi,sinko, na bijelu kulu.
Te udari alaj zelen bajrak.

A kad čuo Ljuboviću Mujo,
On se pope na bijelu kulu.
Te udari alaj zelen bajrak:
Kad je bio na prvom pendžeru,
Puče puška iz bijele kule ,
Te udari Ljubovića Muju,
Prebila mu svu desnicu ruku,
Kad je bio na drugom pendžeru,
Puče puška iz bijele kule,
Te udari Ljubovića Muju.
Prebila mu nogu i koljeno.
Kad je bio na trećem pendžeru,
Puče puška iz bijele kule,
Te udari Ljubovića Muju .
Prebila mu i kalpak i perje,
Kad se pope na bijelu kulu,
Te udari alaj zelen bajrak,
Puče puška iz bijele kule.
Te udari Ljubovića Muju.
Baš pod kolpak I bijelo perje,
Među oči u čelo junačko,
Mrtav Mujo poleti niz kulu
Dočeka ga kita Ljubovića,
Dočeka ga na bijele ruke,
Odnesoše staroj miloj majki,
Mrtva ga je dočekala majka,
L`jepo ga je dočekala ljuba.
I ljuba ga s majkom ožalila,
I l`jepo ga majka ukopala.