ODGOVORNOST UNUTAR PORODICE

Islam je porodici odredio visoko mjesto koje se mora poštovati tako što će se voditi briga o njoj i unutar nje stvarati pozitivna atmosfera. Eventualna nezainteresiranost i nemaran odnos prema porodici mogu imati katastrofalne posljedice. Primijetit ćemo da najmoćnije i najbogatije države kada žele propagirati i promovirati vlastita ubjeđenja i ideologiju, regrutiraju na hiljade propagatora koji pozivaju onome što smatraju da je najbitnije.

Naš odgovor tome je da regrutiramo mladiće koji će postojano obavljati funkciju (obavezu) da've, bez ikakve materijalne naknade. Preko njih bi se uspjelo ostvariti ono što nije uspjelo preko islamskih misionara koji su u mogućnosti održati predavanje u mesdžidu, u islamskom centru ili na bilo kojem drugom javnom mjestu predviđenom za obraćanje, ali nisu u stanju direktno utjecati na bitnije promjene u kućama ljudi. Tu mogućnost posjeduje mladić ili djevojka kao sastavni faktori te kuće. Zato se obraćam svakom svjesnom mladiću ili djevojci: Ti si taj faktor koji može biti razlogom napretka, jer riječ je o tvom ocu i majci, riječ je o tvom bratu i sestri, nerijetko je riječ o bračnom drugu i djetetu... Ti sa njima činiš dio jednog jakog korijena, čvrste porodične veze, jedno porijeklo, i u stanju si da djeluješ i utječeš na porodicu više nego što je to u mogućnosti bilo ko drugi, i nemoj očekivati da će doći daija, ući u tvoju porodicu da bi zauzeo tvoje mjesto u podučavanju tvojih ukućana.



Rad za islam počinje u porodici



Svi mi smo svjedoci buđenja ummeta (sahve) i povratka islama na svjetsku scenu i sve nas raduje pomoć kojom je Allah počastio one koji u Njega čvrsto vjeruju, povećavajući im time uputu. To neprijatelje islama nije ostavilo ravnodušnim, iz dana u dan oni šire propagande i laži o vjeri, a imaju i posebne centre koji izvještavaju o opasnostima islamskog buđenja i prave planove suprotstavljanja tome.

Ovo veliko i veličanstveno buđenje (sahva) našlo se u srcima i dušama mnogih mladića čiji su trud i nastojanje ogromni i svaki od njih govori: "Čeznem i žudim za širenjem islama.’’ Islam će sigurno doživjeti nekadašnji uspon zalaganjem pojedinca koji će prvenstveno djelovati na vlastitu dušu, a zatim na društvo oko sebe. Skoro da nema muslimana kojem se u glavi nije javila misao i čežnja o usponu islama. Međutim, postavlja se važno pitanje: Koji je prvi korak ka ovom velikom cilju? Kaže se da putovanje od hiljadu milja počinje jednim korakom! Pa koji je to korak? Porodica (kuća).



Ashabi su prvo počinjali od svojih porodica



Žalosno je što nalazimo mladiće i djevojke koji žude za mijenjanjem svijeta oko sebe a nisu sposobni promijeniti stanje unutar svojih kuća! Ko nije u stanju nositi malu obavezu, kako će ponijeti veliku obavezu?! S druge strane, ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Selman, Bilal, Ammar, Suhejb, Allah bio zadovoljan njima, bili su u Mekki u danima u kojima se širila riječ istine – da nema drugog boga osim Allaha – čvrsti i strpljivi dok im Allah nije podario pobjedu i bezbjedno mjesto na zemlji.

Bili su svjesni da širenje i napredovanje islama počinje od kuće. Pogledaj biografiju Ebu Bekra: njegova djeca bila su sastavni dio karavane islama, bili su od onih koji su vjerovali u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i borili su se na Allahovom putu, a nije ostala neprimijećena njihova uloga u Hidžri.

Alija b. Ebi Talib – njegovi sinovi Hasan i Husejn bit će predvodnici mladića u Džennetu. Također Zubejrov sin Abdullah b. Ez-Zubejr bio je primjer bogobojaznosti i iskrenosti, odgojen na principima islama, žrtva borbe na Allahovom putu. Isti primjer je sa ostalim porodicama ashaba, njihove kuće bili su odgojni centri u kojima se učio iman i žrtva na Allahovom putu.



Naše obaveze u kući (porodici)


Ovdje imamo tri strateške obaveze na kojima se moramo zadržati:



Prva obaveza: Briga o kućnim potrebama



Neophodno je da misionar bude koristan član porodice. Imamo primjere mladića koji su spremni da učestvuju u općekorisnim aktivnostima, da se druže sa prijateljima, putuju, organiziraju izlete, posjećuju centre ili naučne kružoke i kurseve, čitaju i uče napamet knjige, slušaju korisne kasete, spavaju, ali ih najmanje ima u njihovoj kući! Ko će kupovati? Ko će odvesti porodicu ovdje ili ondje, ko će završiti potrebne poslove? Ko će pozvati goste, dočekati i ispratiti ih? Da li se mogu opravdati time da su zauzeti spomenutim aktivnostima i da nemaju vremena za djelovanje u kući? Ne mogu, ali se oni ipak pravdaju time.



Druga obaveza: Odgoj



Odgoj je neophodan faktor i donosi najviše dobra. Iz tog je razloga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: ’’I opominji rodbinu svoju najbližu’’ (prijevod značenja Eš-Šuara, 214.). Poslije toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okupio Kurejšije i pozvao ih u islam, kao što bilježe Buharija i Muslim. Rodbina ima najveće pravo kod čovjeka i najpreči su da im se uputi poziv i savjet i da se pobrine o njihovom odgoju. Nelogično je da se daija bavi pozivom drugih, a zapostavlja svoje bližnje.



Utjecaj unutar porodice može se ostvariti na sljedeći način:



Prvo: formiranjem manje porodične biblioteke koja će sadržavati islamsku literaturu zanimljivu svim uzrastima, poput priča za djecu, knjiga sa ženskim pitanjima i tematikom, knjiga sa historijskim podacima, islamskih časopisa. Neophodno je da ta biblioteka bude nadohvat ruke, kako bi od nje bilo praktične koristi.



Drugo: sličnu stvar treba uraditi i sa audiotekom.



Treće: sedmično sijelo sa članovima porodice i obraćanje kraćim predavanjem i savjetom, a uz to bilo bi lijepo da se skup iskoristi i za učenje Kur'ana ili hadisa. Ovo bi sigurno imalo trajni utjecaj i djelovanje na njihova srca, a ujedno to je i prilika za redovnu analizu i davanje smjernica i nasihata za eventualne greške i propuste.



Treća obaveza: Nadgledanje i analiza (preispitivanje)



Na kraju, nakon ispunjavanja dviju prethodnih obaveza, dolazi nadgledanje i analiza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nadgledao je i pratio stanje u porodici. Bilježe Ebu Davud i Nesaija od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, da je rekao: "Sjedili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je ugledao ženu koja kao da mu je bila poznata. Kada je prišla, vidio je da je to bila Fatima, njegov kćerka. Upitao ju je: ’Zašto si izašla iz kuće, o Fatima...?’" Ostatak hadisa nećemo spominjati, jer je poenta u samom postavljenom pitanju.

Buharija i Muslim bilježe od Sehla b. S'ada, radijallahu anhu, da je Poslanik otišao do Fatime i primijetio je da nema njenog muža Alije, radijallahu anhu. Odmah joj je postavio pitanje o razlogu Alijine odsutnosti, a ona mu je pojasnila da se između njih nešto dogodilo te da je zbog toga izašao iz kuće.
Putem ovakvih predaja saznajemo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio računa o porodici i da se raspitivao o onome što mu je bilo neobično i nesvakidašnje.

Piše: Dr. Selman el-'Auda Preveo: Mithad R. Ćeman