Top predrasude o islamu

TOP LISTA PREDRASUDA O ISLAMU:

Muslimani su nasilni, teroristi i/ili ekstremisti.

Ovo je jedna od najvećih laži koja se veže za islam, a koja, bez sumnje, potiče od stereotipne slike koju mediji “proguravaju”. Kada jedan naoružani napadač napadne džamiju u ime judaizma, ili kad jedan katolik, pripadnik IRA, aktivira bombu usred naseljenog mjesta, ili kada srpski policajci pravoslavci siluju i ubijaju civile, onda se ovo ne iskorištava kao stereotip kojim će se čitava jedna vjera okarakterisati. Nikad se ova djela ne pripisuju vjerama počinioca. Sa druge strane, toliko puta čujemo da se riječi “islamski, muslimanski fundamentalizam” vezuju sa nasiljem.


Politika u mnogim tzv. muslimanskom zemljama moguće je da ima a moguće je i da nema svoju osnovu u islamu. Često će se desiti da diktatori i političari zloupotrijebe ime islama. Treba se sjetiti i otići na izvore islama i razdvojiti ono što islam stvarno jeste od one slike koju mediji nameću.

Jezički, islam znači: “pokoravanje Bogu,” a izveden je od riječi koja znači “mir.”(1)

Islam se nekima čini da je čudan ili čak ekstreman u današnjem svijetu. Možda je to zato što na Zapadu vjera nije ušla u sve pore života, dok nasuprot tome, za muslimane je islam način života, i oni ne prave razliku između svjetovnog i duhovnog u njihovim životima. Kao i hrišćanstvo, i islam dozvoljava borbu u svrhe samoodbrane, u odbrani vjere, ili kada se radi o onima kojima su protjerani iz svojih domova. U islamu su pravila ratovanja precitno definisana, a među njima su i zabrane da se povrijede civili, uništavaju usjevi, drveće i ubija stoka.


Nigdje islam ne dozvoljava ubijanje nedužnih! Kaže Kur’an: "I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračaju granice." (2:190) i takođe: "Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna." (8:61)

Dakle, borba je zadnje utočište i podvrgava se strogim pravilima. Muslimani vjeruju da postoje dva džihada. Drugi je borba duše sa egoističnim prohtjevima u cilju dostizanja duševnog mira.

(1) Pogledajte sljedeći članak: http://putuislam.wordpress.com/2008/07/04/istinska-vjera/ Uočićete da je islam jedina religija čije je ime izabrao sam Bog, i nije dobila ime ni po jednom čovjeku.

Izvor: http://putuislam.wordpress.com/2008/07/05/muslimani-su-nasilni-teroristi-iili-ekstremisti/

Predrasuda br. 2: Islam ugnjetava žene

Obično se u glavama ljudi nalazi sljedeća slika muslimanke: ona nosi veo(1), mora da ostaje kući i ne smije da vozi kola. Iako neke muslimanske zemlje (2) imaju zakone koje stvarno ugnjetavaju žene, to se ne smije pripisati islamu jer to ne dolazi od islama. U mnogim od ovih zemalja Šerijat nije na vlasti i te zemlje donose zakone koji su pogled njihove kulture na pitanje jednakosti polova.

Sa druge strane, islam daje muškarcima i ženama različite uloge i zadatke i njihova jednakost je utvrđena u Kur’anu i Sunnetu(3). Islam gleda na ženu, bez obzira ona bila udata ili neudata, kako je jedinku koja imaju svoja prava i koja ima pravo da posjeduje svoj imetak. Žena, kada se uda, od muža dobija mehr – vjenčani dar, kojeg ona zadržava da ga koristi kako hoće, i zadržava svoje prezime umjesto da uzima(4) muževljevo prezime. I od muškaraca i od žena se očekuje se očekuje da se oblače na skroman i dostojanstven način. Božji Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: “Najbolji su oni među vama koji su najbolji prema svojim ženama.”

Bilo kakvo nasilje nad ženom i nasilno nametanje odluka je zabranjeno! Vjenčanje u islamu je jednostavan ugovor u kojeg obje strane mogu da imaju uslove. Posebni običaju vezani za vjenčanje su različiti od zemlje do zemlje. Razvodi su rijetki, iako su prihvatljivi kao zadnje rješenje. Prema islamu djevojka muslimanka ne smije biti vjenčana protiv njene volje! Ono što njeni roditelji mogu uraditi jeste da predlože mladića za kojeg misle da je prikladan za nju.

(1) taj veo se naziva hidžab
(2) Za zemlju kažemo da je muslimanska ako je u njoj većinsko stanovništvo muslimansko
(3) Sunnet poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve selleme) je njegova praksa.
(4) Bolje rečeno nameće u mnogim slučajevima.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/06/islam-ugnjetava-zene/

Muslimani se klanjaju nekom drugom bogu?

„Allah“ je jednostavno riječ koju Arapi koriste za Boga. Za muslimane, Allah je najveće i najobuhvatnije od imena Boga, to je jedna arapska riječ bogatog značenja, koja se koristi za Jednog Boga, ne pripisujući mu druga. Opisujući Boga, i Jevreji, na hebrejskom jeziku, koriste sličnu riječ – eloh – riječ koju je i Isus Hrist koristio kada se molio Bogu. Allah je dakle isti Bog kome se mole i muslimani i hrišćani i Jevreji. Allah se izdvaja u obožavanju i samo Njemu se čini obećanje da će se samo Njegovim naredbama pokoravati, koje je On Uzvišeni objavljivao preko Svojih vjerovjesnika i poslanika, koji si bili poslati različitim narodima u različitim vremenima. Muslimani vjeruju da je Bog Jedan i Jedini. On, Uzvišeni, se ne umara niti ima sina ili sudruga, kao što nema ljudske osobine, što ćemo naći da Mu se pripisuje u nekim drugim vjerama.

Napomena: Ukoliko se malo potrudite da nađete Bibliju na arapskom, vidjećete da hrišćani Arapi koriste upravo riječ „Allah“. Ono što će vam vjerovatni i drgu napomenut jeste da, recimo, riječ Allah, u arapskom jeziku nema rodove, i nema množinu, dok se za riječ “Bog” to ne može reći. Možete reći bogovi, boginja i tako dalje. Sa rječju Allah to nije moguće, pa je ova riječ po mnogo čemu jedinstvena.

Izvor: http://putuislam.wordpress.com/2008/07/07/muslimani-se-klanjaju-nekom-drugom-bogu/

Islam je širen silom i nije tolerantan prema ostalim vjerama?

U mnogim udžbenicima istorije ćete naći sliku jednog Arapa, konjanika, koji u jednoj ruci drži sablju, a u drugoj Kur’an, osvavajući na silu prevodeći u islam. Ovo uopšte nije objektivno prikazivanje istorije. Islam je uvijek tolerisao ostale vjere. Kaže Allah u Kur’anu: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (60:8 )

Sloboda vjere se temelji na sljedećem ajetu: “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!” (2:256) Hrišćanski misionar T. W. Arnold je takođe ovo rekao kao svoje mišljenje kada je pisao studiju o širenju islama: “Ne čujemo ništa o bilo kakvom organizovanom pokušaju da se nemuslimanska populacija prisili da primi islam ili da se sistematskim pogubljivanjima izbriše hrišćanstvo. Da su halife odabrali silu kao put kojim će širiti islam, izbrisali bi hrišćanstvo kao što su Ferdinand i Izabela istjerali islam iz Španije, ili kao što je Luj XIV učinio sa protestantizmom.”

Islamsko pravo, između ostalog, ima u cilju da zaštiti privilegovan status manjina, i zato se širom islamskog svijeta vide i nemuslimanske svetinje. Istorija nam pruža dokaz: kada je halifa Omer, Allah bio zadovoljan sa njim ušao u Jerusalim 634. godine, islam je zagarantovao slobodu svim vjerskim zajednicama u gradu. Nakon što je proglasio da su životi i imeci stanovnika sigurni, i da njihova mjesta gdje vrše vjerske obrede neće biti oduzeta ili porušena, pozvao je patrijara Sofronija da mu se pridruži u obilasku svetih mjesta. Islam dozvoljava nemusimanskim manjinama da postave svoje sudove koji će se pitanjima porodičnog prava kojeg sami oni formulišu. Jednostavno: i život i imetak, kako muslimana tako i nemuslimana, su u islamskoj državi zaštićeni.

Rasizam nema svoje mjesto u islamu, i Kur’an govori o jednakosti svih, te da se ljudi razlikuju samo u jednom: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (49:13)

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/07/islam-je-siren-silom-i-nije-tolerantan-prema-ostalim-vjerama/

Pitanje: Zašto je u islamu muškarcima dozvoljeno da imaju više od jedne žene? Tj. zašto je poligamija u Islamu dozvoljena?

1. Definicija Poligamije

Poligamija predstavlja bračnu zajednicu gdje jedan supružnik ima više od jedne supružnice. Postoje dvije vrste poligamije. Jedna je poligamija - gdje muškarac oženi više od jedne žene, i druga je poliandrija - gdje se žena uda za više od jednog muškarca. U Islamu je poligamija dozvoljena; dok je poliandrija u potpunosti zabranjena.

2. Kur’an je jedina vjerska knjiga na svijetu koja kaže,“oženi samo jednu“.

Kur’an je jedina religiozna knjiga, na ovoj zemlji, koja sadrži frazu ‘oženi samo jednu’. Nema druge vjerske knjige koja naređuje/upućuje čovjeka da ima samo jednu ženu. U svim drugim religijskim skriptama, bilo to u Vedi, Ramayani, Mahabharati, Geeti, Tori ili Bibliji, se ne može naći restrikcija u ženidbi više žena. Prema ovim knjigama jedan čovjek može oženit koliko želi žena. Tek je kasnije, uspostavljeno od strane hinduskih sveštenika i hrišćanske crkve da svedu broj žena na jednu. Mnoge ličnosti iz hinduskih vjerskih spisa imale više od jedne žene. Kralj Dašrat, otac Rama, imao je više od jedne žene. Krišna je imao nekoliko žena.

U ranijim vremenima, hrišćanima je bilo dozvoljeno da imaju koliko god žele žena, zbog toga što Biblija nije stavljala zabrane u pogledu broja žena. Tek prije nekoliko stoljeća Crkva je svela broj žena na jednu.

Poligamija je dozvoljena i u Judaizmu. Prema Talmudskom pravilniku, Abraham je imao tri žene, Solomon je imao stotine žena. Praktikovanje poligamije je nastavljeno sve do Rabina Geršom ben Yehudah-a (960 – 1030.) koji je proglasio ukaz protiv poligamije. Jevrejski Sefardski odred koji je, živeći u muslimanskim zemljama, nastavio da je praktikuje do kasnih 1950, do odluke Glavnog saveza rabina u Israelu da se proširi zabrana u ženjenju više od jedne žene.

Zanimljiva činjenica: Do 1975 Indijski hindusi su veći poligamisti od muslimana. Izvještaj ‘Komiteta o statusu žena u islamu’, izdat 1975. napomenuo je na stranicama 66 i 67 da je postotak poligamijskih brakova između 1951 i 1961 bio 5.06% među Hindusima i samo 4.31% među muslimanima. Prema zakonu u Indiji jedino je muslimanima dozvoljeno da imaju više od jedne žene. Bilo je nelegalno za bilo kojeg nemuslimana u Indiji da ima više od jedne žene. Dakle, iako je bilo ilegalno, hindusi su imali više slučajeva poligamije nego muslimani. Ranije, nije bilo nikakvih zabrana, čak ni hindusima, da imaju neograničen broj žena. Tek je u 1954 zabranjeno i postalo ilegalno hindusima da imaju više od jedne žene. Trenutno je indijski zakon taj koji brani hindusima da imaju više od jedne žene a ne hinduski vjerski spisi i knjige.)

Da sad analiziramo zašto Islam dozvoljava čovjeku da ima više od jedne žene.

3.Kur’an dozvoljava poligamiju ali u granicama

Kao što sam ranije spomenuo, Kur’an je jedina vjerska knjiga na licu zemlje koja kaže ‘oženite samo jednu’. Kontekst ove fraze je uzet iz sljedećeg ajeta sure En-Nisa, Veličanstvenog Kur’ana: ‘Onda se oženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom. (El-Kur’an 4:3)’

Prije nego je Kur’an objavljen, nije bilo nikakve granice u poligamiji i mnogi muškarci su imali mnogo žena, neki čak i po stotinu. Islam je postavio granicu do 4 žene. Islam nudi muškarcu dozvolu da oženi dvije, tri ili četiri žene, al samo pod uslovima da se spram svih njih odnosi pravedno. Ali u istom poglavlju, Sure En-Nisa aje 129, Kur’an kaže: ‘Vi nemožete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli.. (Al Kur’an 4:129)’

Upravo radi toga poligamija nije pravilo (misli se na zakon) nego iznimka iz pravila. Mnogi ljudi su u zabludi da je muslimanu obaveza da ima više od jedne žene.

U islamu svaka stvar potpada pod jednu od sljedećih pet kategorija:

(i) Farz - obaveza ili dužnost. (ii) Mustehab - preporučeno ili podstiče se na to dijelo/pohvalno. (iii) Mubah - dopušteno ili dozvoljeno. (iv) Mekruh - nije preporučeno ili ne podstiče se se na to dijelo. (v) Haram – zabranjeno.

Poligamija spada u srednju kategoriju dopuštenih stvari. Ne može se reći da musliman koji ima dvije, tri, četiri žene je bolji musliman u poređenju sa muslimanom koji ima samo jednu ženu!

4. Prosječni životni vijek žene je veći u odnosu na muškarca

Prirodno se muškarci i žene rađaju u otprilike istom broju. Žensko dijete ima mnogo više imuniteta u odnosu na muško. Žensko dijete se može boriti sa mikrobima i bolestima mnogo bolje od muškog dijeteta. Iz ovog razloga, tokom pedijatrijskog perioda mnogo je više smrtnih slučajeva među muškom djecom nego li među ženskom. Tokom ratova ginu u prosjeku više muškarcu u odnosu na žene. Mnogo više muškaraca umire u nesrećama i bolestima u odnosu na žene. Prosječan životni vijek žene je duži od vijeka muškarca, i u svakom vremenskom periodu ljudi mogu naći više udovica nego udovaca.

5. Indija je zemlja koja ima više muške populacije nego ženske ali zbog abortusa i ubistava ženske djece.

Indija je jedna od rijetkih zemalja, zajedno sa ostalim komšijskim zemljama, u kojima populacija žena je manja u odnosu na mušku populaciju. Razlog leži u visokom procentu ubistava djece u Indiji, i u činjenici da više od jednog miliona ženskih fetusa se abortira svake godine u ovoj zemlji, nakon što se identifikuju kao žene. Ako bi se ova zla praksa zaustavila, onda bi i Indija imala više žena u poređenju sa muškarcima.

6. Svjetska populacija broji više žena nego muškaraca.

U SAD-u, žene brojčano prelaze muškarce za 7.8 miliona. Samo u New York-u ima jedan milion žena više u poređenju sa muškarcima, a od muške populacije New York-a 1/3 su homoseksualci (sodomi). Ovo znači da ovi ljudi nemaju želju da se ožene sa ženom. Velika Britanija ima 4 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Njemačka ima 5 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Rusija ima 9 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Samo Allah zna koliko još miliona žena ima na svijetu više u poređenju sa muškarcima.

7.Zabranjivanje svakom čovjeku da ima više od jedne žene nije ni praktično ni logično.

Pa i kad bi se svaki čovjek oženio za jednu ženu, postojalo bi više od 30 miliona žena u SAD-u koje ne bi mogle imati muža (ako se uzme u obzir da Amerika ima 25 miliona homoseksualaca). Bilo bi više od 4 miliona žena u Britaniji, 5 miliona žena u Njemačkoj i 9 miliona žena u Rusiji samo koje ne bi mogle naći muža. Predpostavimo da moja sestra je jedna od neudatih žena koje žive u SAD-u, ili predpostavimo da je vaša sestra jedna od neudatih žena u SAD-u. Jedine dvije opcije preostale za nju su da se uda za muškarca koji već ima ženu, ili da postane ‘javno vlasništvo’. Nema druge opcije. Svi koji su umjereni, skromni će izabrati prvu opciju. Mnoge žene ne bi željele da dijele svog muža sa drugim ženama. Ali u islamu, kada situacija to iziskuje tj. ako je neophodno žena muslimanka je dužna da podnese manje privatne gubitke u prevenciji velikog gubitka, prepuštanja druge sestre muslimanke da postane ‘javno vlasništvo’.

8. Bolje se udat za oženjenog nego postati ‘javno vlasništvo’

U zapadnoj kulturi, je uobičajeno za muškarca da ima ljubavnicu i/ili dodatne vanbračne odnose, u svakom slučaju, žena vodi sramotan, nezaštičen način života. Isto društvo, ipak nedopušta da čovjek ima više od jedne žene, u odnosu u kojem će žena sačuvati svoju čast, dostojanstvenu poziciju u društvu i odnosu u kojem če žena biti zaštićena. Prema tome, jedine dvije opcije za ženu koja ne može da nađe muža je da se uda za oženjenog čovjeka ili da postane ‘javno vlasništvo’. Islam preferira da žena ima dostojanstvenu poziciju tako što joj dopušta prvu opciju i nedozvoljava drugu. Postoje mnogi drugi razlozi, zašto islam je dozvolio poliginiju u granicama, ali glavni je da bi se zaštitila skromnost žene.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/08/poligamija-u-islamu/

http://www.minber.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=200&Itemid=37

Na sljedećem linku imate skup fetvi od eminentnih učenjaka islama iz skorijeg doba koji su osudili samoublačke napade i ubijanje nevinih osoba. Uz to, kao jedan vid dodatka imate osnovne stvari u islamu.

http://www.fatwa-online.com/downloads/dow004/islamagainstterrorism.chm

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!(El-Maide, 8)

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/10/osnovne-stvari-o-islamu-fetve-o-terorizmu/

7 UOBIČAJENIH PITANJA O ISLAMU

1. Šta je islam?

Islam je naziv za religiju, ili ispravnije rečeno 'način života', što je Bog (Allah) u objavi obznanio i po kojoj su živjeli svi poslanici i vjerovjesnici koje je On slao čovječanstvu. Čak se i ime (islam) izdvaja, jedinstveno između ostalih religija, što znači da se ne odnosi na bilo koju određenu osobu, kao što je kršćanstvo, budizam ili zoroastrianistvo; jednog plemena kao što su Judaizam, ili narod kao što su Hindusi. Arapski korijen riječi iz kojeg je izvedena riječ islam podrazumijeva mir, sigurnost, pozdrav, zaštitu, blagoslov, predaju, prihvat, otkup i spasenje. Islam konkretno znači da si u stanju prihvatanja Allaha, obožavanja samo Njega, te prihvatanja i slijeđenja Njegovog Zakona. Dakle, musliman ili muslimanka je osoba (muško ili žensko) u tom stanju pokoravanja. A pripadnici islama (muslimani, vjernici) slabe činjenjem grijeha,neznanjem, te pogrešnim radom, a anulira se pridruživanjem Allahu druga ili nevjerovanjem u Njega.

2. Ko su Muslimani?

Arapska riječ "musliman" doslovno znači "neko ko je u stanju islama (podvrgavanja volji i zakonu Allaha). Poruka islama je namijenjena cijelom svijetu, i bilo ko ko prihvati ovu poruku postaje musliman. Neki ljudi pogrešno vjeruju da je islam samo vjera za Arape. U stvarnosti preko 80% muslimanske populacije u svijetu čine nearapi! Iako su većina Arapa muslimani, ipak tu su i arapi - hrišćani, židovi i ateisti. Ako se samo pogleda po muslimanskom svijetu danas, od Nigerije do Bosne i od Maroka do Indonezije - to je jednostavno dovoljno da se vidi da muslimani dolaze iz svih različitih rasa, etničkih skupina, kultura i narodnosti. Islam je oduvijek bila univerzalna poruka za sve ljude. To može se vidjeti u činjenici da su neki od ranih drugova (ashaba) poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) bili ne samo Arapi, već i Perzijanci, Afrikanaci i vizantski Rimljani. Biti musliman podrazumijeva potpuno prihvatanje i aktivnu poslušnost na objavi učenja i zakona Uzvišenog Allaha. Musliman je osoba koja slobodno prihvaća i zasniva svoja ubjeđenja, vrijednosti i vjeru u volju Boga Svemogućeg. U prošlosti, iako se danas to ne vidi toliko, riječ "muhamedanci" često se koristi kao ime za muslimane. Ovo ime neispravno, i predstavlja rezultat ili svjesnog iskrivljavanja ili velikog neznanja. Jedan od razloga za predrasudu je da su evropljani stoljećima učili da muslimani obožavaju Poslanika Muhammeda na način na koji kršćani obožavaju Isusa (Isaa a.s.). To je potpuno netačno, jer nijedan musliman ne smatra da se mimo Allah Uzvišenog obožava bilo ko drugi.

3. Ko je Allah?

Često pri raspravama u vezi islama, najviše korištena arapska riječ jeste Allah.

Riječ "Allah" je jednostavno arapska riječ za svemogućeg Boga, to je ista riječi koju koriste arapski kršćani i židovi. Naime, riječ Allah je bila u upotrebi čak i prije riječi Bog (eng: God). Ako kad uzmete jedan arapski prevod Biblije, vidjet ćete da je riječ ’Allah’ korištena na mjestioma gdje se koristi riječ “Bog” na engleskom ili našem jeziku.

Na primjer, arapski kršćani kažu da je Isus, po svom vjerovanju, ‘sin Allahov’. Osim toga, arapska riječ za svemogućeg Boga, "Allah", je vrlo slična riječi koja označava Boga i u drugim semitskim jezicima. Na primjer, hebrejska riječ za “Bog” je "Elah". Iz raznih razloga, neki nemuslimani pogrešno vjeruju da se muslimani se klanjaju nekom drugom Bogu, a ne Mojsijevom (Musaovom), Abrahamovom (Ibrahimovom) i Isusovom (Isaovom) Bogu. To, naravno, nije slučaj, jer čisti islamski monoteizam poziva sve ljude da obožavaju Boga kojeg su obožavali Noa, Abraham, Mojsije, Isus i svi drugi poslanici, mir neka je s njima.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/13/7-uobicajenih-pitanja-o-islamu-prvi-dio/

6. Šta je Kur’an?

Kur’an je konačna objava, Allahova uputa za sve ljude, prenesena od anđela (meleka) Gabrijela (Džibrila) Poslaniku Muham(s.a.w.s.) da je dostavi i prenese ljudima. Kur’an (ponekad netačno – od strane neupućenih - pisan kao Koran), je zatim prenošen poslanikovim drugovima (ashabima) koji su ga doslovno pamtili i kasnije sastavili u pismenom obliku. Časni Kur’an je neprestano u usmenoj i pismenoj formi prenošen od ashaba pa sve do danas. Kratko rečeno, Kur’an je Allahova Knjiga ljudima, uputa sa smjernicama za njihov spas na ovom i budućem svijetu.

I dan danas se Kur’an pamti i uči od strane miliona ljudi iz raznih dijelova svijeta. Jezik Kur’ana je arapski i za razliku od drugih religija i njihovih knjiga Kur’an se i dalje čita na izvornom jeziku (jeziku na kojem je i objavljen). Kur’an je i danas sam po sebi čudo arapskog jezika i poznato je da je neusporediv u svom stilu, obliku i duhovnom uticaju, te kao i jedinstvano znanje koje on sadrži.

Kur’an je poslaniku objavljivan u periodu od 23 godine. Za razliku od ostalih vjerskih knjiga Kur’an je bio i ostao kao neizmjenjen Allahov govor (za razliku od drugi vjerskih knjiga koje su pretrpjele razne promjene – dopisivanja i izmjene) . Kur’an je recitovan od strane muslimana i nemuslimana još za života poslanika Muhammeda, s.a.w.s. ali i nakon njega. Kompletan Kur’an je sastavljen još za života Poslanika ali i pamćen od strane brojnih ashaba (drugova poslanika) riječ-po riječ kako je i objavljivan. Kuran je uvijek u rukama vijernika i sa činjenicom da je Božija riječ pamćen je od strane velikog broja muslimana te je savršeno očuvan (potpuno je očuvan od izmjena; dodavanja i brisanja). Nikada nije bilo koji dio promijenjen . Učenje Kur’ana obuhvaćaju univerzalnu poruku upućenu čitavom čovječanstvu, a ne samo određenoj grupaciji, plemenu ili narodu. Poruka koju on donosi nije ništa novo i nepoznato, to je ista poruka svih polsnika: 'dođite Allahu jedinom Bogu i obožavajte samo Njega, i slijedite Allahove poslanike za uspjeh na ovom i budućem svijetu '.

Kur’an sadrži kazivanja o prethodnim poslanicima kao što su: Noa (Nuh), Abraham (Ibrahim), Mojsije (Musa), mir neka je na njih, kao i naredbe i zabrane od Uzvišenog Boga.

U našem modernom dobu, u kojem su mnogi ljudi uhvaćeni u sumnje, duhovna očajavanja te društvena i politička otuđenja, kur’ansko učenje nudi rješenje za naše životne praznine i nemire.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/15/7-pitanja-o-islamu-treci-dio/

Ukoliko želimo da na ispravan način razumijemo stav islama prema ženi, prije toga trebamo se ukratko osvrnuti na osnove iz kojih islam crpi svoje učenje. Stav islama prema ženi jeste ustvari dio općeg sveobuhvatnog učenja islama koje se sastoji iz tri segmenta: odnosa čovjeka prema Allahu, dž.š., odnosa čovjeka prema prirodi i odnosa čovjeka prema drugom čovjeku. U ovom tekstu govorit ćemo o stavu islama prema ženi, a to učenje temelji se na tri osnovna kur’anska principa:

- Allahova, dž.š, volja da čovjeka učini namjesnikom na Zemlji, a pod riječju čovjek misli se i na muškarca i na ženu. Allah, dž.š., rekao je: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.” (El-Bekare, 30) Allah, dž.š., podjednako i od muškarca i od žene traži da se savjesno i odgovorno ponašaju prema ovozemaljskim dobrima koja im je darovao. Allah, dž.š., veli: “On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj” (Hud, 61), tj. i od jednog i od drugog traži da se na ispravan način odnosi prema životu koji živi na Zemlji.

- I od muškarca i od žene podjednako se traži da čine ibadet Allahu, dž.š., jer je Allah, dž.š., rekao: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 56).

- Na osnovu spomenutog, stav islama prema čovjeku, kada su u pitanju njegova prava i obaveze u njegovom namjesništvu na Zemlji i upravljanju njenim dobrima, u obaveznosti činjenja ibadeta Allahu, dž.š., jeste jedinstven prema oba spola: muškarcima i ženama, i kada je ovo u pitanju među njima ne postoji nikakva razlika niti odlikovanost jednih naspram drugih.

I muškarci i žene zavjetovali su se Allahu, dž.š., da će Mu biti pokorni kada im je On, Uzvišeni, ponudio da taj zavjet prihvate. To su učinili i jedni i drugi bez izuzetka i obavezali su se da će se sa punom odgovornošću odnositi prema namjesništvu na Zemlji, da će njenim dobrima upravljati savjesno, da će obožavati samo Allaha, dž.š. To njihovo namjesništvo svakako da se najviše ogleda u rađanju potomaka i produživanju ljudske vrste, i u tome i muškarci i žene zauzimaju podjednaku ulogu. Pored toga, i jedni i drugi imaju podjednaku šansu da zasluže kod Allaha, dž.š., visoke stepene i ugled, a to će postići čineći dobra djela i iskreno Mu ispovijedajući vjeru islam. “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se dobra djela čine, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju: To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je dosita silan i mudar. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti.” (Et-Tevbe, 71.-72.) I rekao je Uzvišeni: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124.)

Dalekosežnost islamskog učenja o pravima žene i ukazivanje na očajan položaj u kojem je žena svugdje u svijetu bila prije dolaska islama

1. Ova tri kur’anska principa koja smo spomenuli dokaz su da je islam u potpunosti izjednačio muškarca i ženu kada su u pitanju njihova prava i dužnosti.

- Oni su jednaki kada je u pitanju njihova ljudskost, čast i pravo na slobodu.

- Oboje imaju pravo na slobodan izbor bračnog druga i oboje u bračnom životu imaju svoja prava i dužnosti. Znači, islam je svojim učenjem i stavom prema ženi kao ljudskom biću koje je u potpunosti ravnopravno muškarcu učinio prekretnicu u ljudskoj historiji. Dalekosežnost njegovog učenja nemoguće je shvatiti osim ako se ukratko ne osvrnemo na položaj žene u kojem je bila prije dolaska islama. U svim civilizacijama i kulturama prije dolaska islama žena je bila ugnjetavana i ponižena. Ukratko ćemo ukazati na neke oblike degradacije žene:

Prvi: U prijašnjim zakonima, posebno u Indiji i Rimskom carstvu, žena je u potpunosti bila degradirana i nije imala nikakvu ulogu u kreiranju društvene zajednice. Posljedice ovih zakona i danas su primjetne.

Drugi: U srednjem vijeku u nekim vjerskim krugovima ličnost žene tretirana je na različite načine koji su je omalovažavali, čak su neki izražavali sumnju u ljudsko porijeklo žene i raspravljali su o njenoj duši – da li je njena priroda ljudska ili pak životinjska.

Treći: U mnogim plemenima Arabijskog poluotoka žena je bila prezrena i ponižena i takvo je stanje trajalo sve dok nije započela misija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je počeo pozivati u islam.

2. Što se tiče položaja žene u nekim starim civilizacijama, o tome nam indijski vođa Dževahirlal Nehro u svojoj knjizi Iktišaful-hind kaže sljedeće: “Prema tvrdnjama Manija, zakoni koji su u to vrijeme bili na snazi doveli su ženu u veoma težak i nezavidan položaj. Žene su u to vrijeme u potpunosti zavisile od oca, muža ili sina. Poznato je da u to vrijeme žena nije imala pravo na nasljedstvo i sav imetak umrlog odlazio bi u ruke muškaraca koji bi ga naslijedili.” Nakon ovih riječi, Nehro veli: “U svakom slučaju, položaj žene u staroj Indiji bio je bolji od onog u staroj Grčkoj ili u starom Rimu ili u prvim stoljećima nakon pojave kršćanstva.”

3. Smatramo da je korisno ukazati na još neke činjenice koje spominje Nehro o zakonima koji su vladali u starom Rimu i o utjecaju tih zakona na kreiranje zakona u savremenom dobu. U to doba zakoni su o ženi propisali sljedeće:

Prvo: Žena nije imala nikakvo pravo po bilo kakvoj osnovi.

Drugo: Zbog toga što je bila ženskog roda, žena je bila osuđena da cijeli život provede u sjenci i pod nadzorom muškarca i nije pravljena razlika da li se radi o maloj djevojčici ili odrasloj ženi. Uvijek je bila pod upravom oca ili muža i nije imala slobodu da o bilo čemu odluči sama. Općenito, žena se ubrajala u nasljedstvo i nije imala pravo da bilo šta naslijedi. Rezultat ovog zakona bilo je to da se u rimskom zakonu žena tretirala kao ”predmet” ili ‘’stvar” koja je u vlasništvu muškarca. Zbog toga, žena je izgubila svoju ličnost i bila joj je uskraćena bilo kakva sloboda. Tragovi ovih zakona preživjeli su sve do danas u većini savremenih zemalja na čije je zakone rimski zakon ostavio jak utjecaj i to je općepoznato kod ljudi koji se bave ljudskim pravom.

4. Ne smijemo zaboraviti da na ovom mjestu spomenemo nezavidan položaj žene u koji je dospjela u prvim stoljećima kršćanstva na koje je rimski zakon ostavio snažan utjecaj na što je ukazao indijski vođa Nehro. Posljedica toga bila je pojava monaštva, odnosno smatrali su da će postati bliski Allahu, dž.š., tako što se neće nikada ženiti. Neki crkveni krugovi raspravljali su o tome da li je žena uopće ljudske vrste i o prirodi njene duše. Historija nam kazuje da su u Rimu organizirani konziliji na kojima se raspravljalo o pitanjima vezanim za ženu, da li njena duša ima ljudsku prirodu, je li njena duša poput duše muškarca, ili njena duša ima životinjsku prirodu, poput zmije, psa i sl. Čak štaviše, na jednom od ovih konzilija donesen je zaključak da žena uopće nema dušu i da neće biti proživljena na drugom svijetu.

5. Međutim, položaj u koji je žena dospjela u većini arapskih plemena na Arabijskom poluotoku, a prije poslanstva Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., bio je daleko gori od svega što smo prethodno spomenuli. Arapska žena općenito, prije dolaska islama bila je ‘’sramota” koje su se neki ”osramoćeni” muškarci nastojali riješiti tako što će je živu zakopati u zemlju odmah nakon njenog rođenja. Postojalo je mnogo razloga zbog čega su tadašnji Arapi smatrali ženu beskorisnom i beznačajnom, a najvažniji od njih je to da je žena zbog svog krhkog tijela bila nesposobna da učestvuje u ratu i da u okolnostima u kojima su oni živjeli privređuje za život.

Poslanstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., započelo je žestokom osudom ovakvog odnosa prema ženi, a Kur’an je na različitim mjestima ukazao na pogubnost tog djela. Allah, dž.š., rekao je: “I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!” (En-Nahl, 58.-59.) I rekao je Uzvišeni: “I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena.” (Et-Tekvir, 8.-9.) I rekao je Uzvišeni: “Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo.” (El-Isra, 31.)

6. Ovo je općenito stanje u kojem je bila žena prije pojave islama na Arabijskom poluotoku. Slična situacija bila je i u ostatku tada poznatog svijeta, posebno u starom Rimskom carstvu gdje je ličnost žene bila lišena bilo kakve ljudskosti i dostojanstva:

- Prije svega, žena je tretirana poput bilo kakvog predmeta koji je mogao biti u vlasništvu muškarca, nasljeđivana je poput ostalog imetka, a sama nije imala pravo da bilo što naslijedi.

- Cijeli svoj život žena je živjela u sjenci muškarca i pod njegovom vlašću, nije imala slobode niti prava da sama odlučuje.

- Neki vjerski krugovi diskutirali su o tome su da li žena uopće ima dušu poput muškarca i da li će biti njega poput njega proživljena na onom svijetu.

- I na kraju, bila je u opasnosti da bude živa zakopana u zemlju i neprestano joj je život visio o koncu samo zato što je bila ženskog roda, što je bila slabe tjelesne građe. Međutim, svoji dolaskom islam je to oštro osudio i zabranio.

Piše: Muhammed M’aruf Ed-Duvejlibi
Preveo: hfz. Zijad ef. Dervić

http://www.minber.ba/

http://putuislam.wordpress.com/

Jedan od najpoznatijih daija (pozivača u islam), dr Zakir Naik, govori o pravima i statusu žene u islamu. Video možete skinuti ovdje

Ukoliko ne možete da gledate ovaj video, vjerovatno će biti da nemate FLV player, kojeg možete skinuti ovdje.

Preuzeto sa: http://www.n-um.com/?q=node/547

http://putuislam.wordpress.com/

Upravo slušam komentar jednog hadisa (izreka poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) pa se spominje jedno šerijatsko pravilo, koje glasi: Veće zlo se uklanja manjim zlom. No, ovdje postoji određeni izuzeci, pa šejh navodi dva slučaja:

1. Ako neko tebi prijeti sljedećim riječima: “Ubij tog i tog čovjeka, inače ću ja tebe ubiti!” tada se ovaj propis ne primjenjuje, jer tvoj život nije vrijedniji od nekog drugog.

2. Ako ti neko kaže: “Učini nemoral sa tom ženom ili ću te ubiti!” ti biraš smrt nad skrnavljenjem časti neke žene!

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/16/cast-zene-vs-zivot-covjeka/

7. Kako Muslimani vide prirodu čovjeka, smisao života i život nakon ovoga?

U časnom Kur’anu Allah uči ljudska bića, koja su stvorena kako bi se proslavila i poklonila se Njemu, da su stvoreni da se klanjaju (obožavaju) jednom jedinom Bogu. Sva Allahova stvorena pokoravaju se njemu, naravno samo ljudi imaju slobodnu volju, da li će se pokoravati svome Stvoritelju ili će Ga odbiti.

To je veliki test, ali i velika čast. Učenje Islama obuhvata sve apekte čovjekova života i etike. Islam uči da su sva ljudska djela koja učini vid obožavanja Allaha, ako su učinjena samo radi Njega i ako su u skaldu sa Njegovim zakonom i propisima. I kao takvo obožavanje u Islamu nije ograničeno samo na vjerske obrede već je to jednostavno način života (življenja) tj,. Prožeto je kroz čitav ljudski život.. Islamsko učenje djeluje (rezultira) kao milost i ozdravljenje za ljudske duše kao i osobine (koje se manifestuju kod čoveka kao rezultat slijeđenja Allahovih naredbi i klonjenja Njegovih zabrana) kao što su; poniznost, strpljivost, darežljivost i dr. Osim toga, Islam osuđuje ponos i samo-pravednost, jer Svemogući Bog je jedini sudac (ocjenitelj) ljudske pravednosti.

Islamski pogled na prirdu čovjeka je također realan i uravnotežen.

Islam uči da vjera i rad (akcija) idu zajedno (ruku-pod-ruku). Bog je dao ljudima slobodnu volju, i mjera jedne vjere jesu njena djela i akcija (rad). Međutim, budući da su ljudska bića stvorena kao slaba i redovno padaju u grijehe, oni su u potrebi neprestane potrage za smijernicama (u životu) i kajanjem koje je samo po sebi također čin obožavanja (slavljenja) Allaha Uzvišenog. U prirodi ljudskih bića kao Allahvih stvorenja nije svojstvena ‘pokvarenost’ niti potreba za ispravljanjem. Put pokajanja (kajanja) uvijek je otvoren za sve. Svemogući Bog znao je da će ljudi praviti greške, pa je i pravi test da li oni traže oprost (dali se kaju) za učinjene grijehe i da li će se truditi da ih izbjegnu ili ako više vole izabrati život bezbrižnosti i grijeha, znajući dobro da On s time nije zadovoljan.

Istinska ravnoteža jednog Islamskog života je utvrđena strahom od Allahove pravične kazne za grijehe i zločine, ali I iskrenim ubjeđenjem u Allahovu beskrajnu milost, kao i trajni užitak i nagradu za dobra djela i naše iskreno obožavanje samo Njega Uzvišenog. A život bez straha od Allaha vodi u grijeh i nepokornost, a vjerovanje da smo griješili toliko da Bog neće oprostiti čovjke samo dovodi u stanje očajanja. U svijetlu ovih činjenica, Islam uči da samo zavedeni (neupućeni) mogu očajavati u nadi za Allahovu milost, i samo su veliki kriminalci (i nevjernici) bez straha od Allaha – Njihovog Stvoritelja i Sudca i Njegove kazne. Kur’an Časni također sadrži i objašnjava mnogo o životu nakon Sudnjeg Dana. Muslimani vjeruju da će na kraju svim ljudima biti suđeno od strane Allah Uzvišenog, najpravendijeg Sudca, za njihova uvjerenja i djela u svom ovozemaljskom životu. Dovoljno je reći da Islam uči da je život samo test dat od Allaha – Stvoritelja Svevišnjeg i Mudrog, i da će sva ljudska stvorenja odgovarati pred Allahom za ono što su učinili sa svojim životom. A iskrena vjera u život, poslije smrti je ključ za uravnotežen i moralan život. U suprotnom, na život se gleda kao ne kraj postojanja što uzrokuje da ljudi bivaju sve više sebični, nemoralni, materijalisti te slijepi prema svojim (negativnim) postupcima.


http://putuislam.wordpress.com/2008/07/16/7-uobicajenih-pitanja-o-islamu-pogled-jednog-muslimana-na-zivot/