Pismo mudzahida svojoj supruzi

novi dzematlija

Pismo mudžahida svojoj supruzi
Monday, 29 September 2008
Moj život je bio s tobom, ali sada se moram oženiti ponovo. Moram se oženiti s onim šta mi je bilo obećano od momenta kada sam rođen.
Moram se oženiti s mojom sudbinom i s time, moram se oženiti sa smrću.
Nakon smrti doći ću da izmirim sve i stajat ću sa najboljim stvorenjima, i sa dopuštenjem Allaha Gospodara Nebesa i Zemlje ja ću moliti za tebe.
Niko nije bio vrijedniji da stoji pored mene u ovome životu pa zašto ne bi bila ono što želim i u slijedećem?

________________________________________

Posvećeno mojoj princezi

Nikada se nisi žalila, čak i kada si znala da nećemo imati ništa.
Bila si zadovoljna samo sa ono što ti je neophodno.
Dok bi druga otišla, ili jaukala, ti čak ni jednom ne ispusti glas.
Razumjela si, šta je zapisano da to ćemo jesti.
Ja se nikada nisam požalio na ono što si stavila ispred mene i znao sam da su mi to donijele tvoje ruke.
Kada nisam imao ništa, imao sam tebe, a mi smo se smješili dok smo gledali razor okolo nas, znajući da je to samo to.
Nikada nisi suosjećala s neprijateljima.
Oslanjala si se na Rabba i išla si zamnom.
Nikada nisam morao da se brinem o tebi, jer moje tajne, moja čast i moja vjera su bile sigurne s tobom.
Kada bi neprijatelj zalajao nijednom nisi trepnula okom.
Bila si jaka zauzvrat.
Oboje znamo kakva iskušenja si preživjela sa mnom, ali ne, ti čak ni riječi nisi izustila.
Ti si bila jaka i zauzvrat si mene činila jakim.
Kao izvidnica za ovaj Ummet si se sakrila, gdje bi ostali požurili da udovolje svojim strastima, ali ti si bila izvor Taqwe.
Život s tobom je bio lak i sve mi je dolazilo prirodno.
Bila si produžetak mene, i nikada nisam morao završavati svoje riječi jer ko drugi me je poznavao bolje od tebe?
Ti si znala da tvoje mjesto je pored mene.
Male stvari čine osobu, a ti si bila ona koja bi me zasigurno zadržala takva cjeli život.
Način na koji bi me pogledala s vatrom u očima pokazivao mi je uvijek da sam jedini za tebe.
Ukrala si moje srce i sakrila si ga.
Volio sam tvoju ljubomoru i volio sam da se šalim s tobom s pomišlju na druge samo da bi vidio koliko sam ti drag.
Šejtan nije imao nikakve šanse kada bi ti pokazala da je sabah najlakši od svih namaza.
Volio sam činjenicu da bi me radije odbila za dobrovoljni post.
Volio sam činjenicu da ti je Istina bila draža nego moj život i životi naših dragulja.
Gledajući te, smješim se dok se pitam da li će moje srce ikada poželjeti drugu da hrani moje djete, dok je podižeš iz banje, dok joj brišeš nosić i lice, dok se ona izmiče.
Nikada nećeš pronaći dijamant u rukama drugih na način na koji je naš dijamant nošen tvojim rukama.
Mogli smo imati sve, moja ljubavi, ali ko prodaje Džennet za kratko vrijeme prolaznog zadovoljstva.
Ne mi!
U tebi majko ******, se nalazi odanost mojoj djeci!
Oni će voljeti šta mi volimo, oni će voljeti Allaha koji je Jedini vrijedan slave, Najuzvišenijeg.
Voljeti će one koje nisu nikada sreli ali će žudjeti da ih sretnu.
Oni će ih voljeti bolje nego mi.
Oni će voljeti Poslanike i najbolje od ashaba.
Oni će živjeti za čast ove izjave:
„La ilahe illallah“
Ostali će pokleknuti pod težinom ovih riječi, ali ne oni. Njihova srca će ih otkucavati, njihove riječi će ih potvrđivati a njihove ruke će po njima raditi.
Ne pomisli da sam te ostavio.
Ne pomisli da mi je išta drugo draže na ovome svijetu nego ona minuta kada udjem u naš dom, znajući šta me čeka iza zatvorenih vrata,...
Otišao sam da pronađem bolje mjesto za nas.
Otišao sam da ispunim najbolji od ugovora.
Vidio sam šta je zapisano da ako daš svoj život, vječnost će biti naša.
Vidio sam zapisano negdje da je sve ovo ispit i ja nemam sumnje da Onaj koji nam je obećao i Onaj čije su riječi istina, da me voli mnogo i da mije dao tebe i da mi je najteže bilo ostaviti tebe.
Kažu da naš um nemože pojmini ono šta nas čeka, i da će tuga biti zaboravljena i kažu da oko tek ima šta da vidi i da uho tek ima šta da čuje o ljepotama koje nas iščekivaju u našem novom domu.
Kažu da su tamo rijeke od meda, ljubavi moja, rijeke od mlijeka i vina.
Kažu da su tamo biseri i zlatna prijestolja, kažu da miriše miskom i da lagani povjetarci pušu.
Nije li neprimjereno da ja odem i vidim ova prostranstva a da ne povedem tebe i našu djecu?
Plašim se da će se vrata ove prilike za mene zatvoriti ljubavi moja.
Plašim se da će drugi čuti šta ja čujem i požuriti će tamo a ja neću imati ništa da tebi ponudim. Znam da ćeš poslati naše sinove da traže svoga oca.
Reci im da će naći svoga oca u svakoj bitci, u svakoj borbi gdje se vijori crna zastava.
Reci im da bol će biti samo mali stisak, i da će oni vidjeti šta ja vidim, vidjeti će prelijepe ptice koje će doći da ih dočekaju.
Reci im da će ih pozvati meleci po njihovim najljepšim imenima a iznad svega Allah, Jedini, Vječni će biti zadovoljan s njima.
Rekao sam ti jednom da me samo dvije stvari mogu imati,....
Ti i smrt.
Izvor: http://islamhaqq.blogger.ba