Svečano otvorena prva muška medresa u Crnoj Gori

Svečano otvorena prva muška medresa u Crnoj Gori


Hvala pripada samo Allahu dž.š., na početku i na kraju, što smo u prilici da opet budemo svjedoci otvorenju jedne velelepne muške medrese u Crnoj Gori, i to u njenom glavnom gradu Podgorici. Kažem muške medrese, pošto ženska medresa već egzistira u Crnoj Gori, i to u sandžačkom gradu Rožaju, koja je do sada iznjedrila već nekoliko generacija svršenica te srednjoškolsko-islamske ustanove.

Otprilike, oko stotinu godina je prošlo od kako su medrese i razne islamske škole tipa ibtida'ija i ruždija, u Crnoj Gori, prestale sa svojim radom, što zbog neorganizovanosti lokalnih muslimana i nedostatka sredstava za održavanje tih škola, a što zbog zvanične i nezvanične politike koja se tada vodila po Crnoj Gori.

Do berlinskog kongresa, u Crnoj Gori je funkcioniralo preko deset medresa i to u Podgorici, Nikšiću, Herceg Novom, Baru, Ulcinju, Pljevljima, Bijelom Polju, Rožaju i Plavu, da bi nakon osvajanja ovih krajeva od strane Crne Gore – sve medrese prestale sa svojim radom. Kralj Nikola je, kako nam to stariji ljudi prenose, podgoričku medresu pretvorio u skladište oružja.

Malesijsko selo Milješ, nadomak Tuzi kod Podgorice, je počašćeno time da se baš u njemu izgradi ovo savremeno arhitektonsko zdanje koje nas svojim izgledom i veličinom podsjeća na slavna učilišta iz ranog perioda islamske vladavine i kulture.

Inicijativa za izgradnju medrese datira još iz vremena dok je na vrhu Islamske Zajednice Crne Gore bio reis, mr. Idris ef. Demirović, koji je ipak najzaslužniji da se ovaj projekat zvanično stavi na listu ciljeva i prioriteta rada IZCG. Godine 2000. počinje akcija skupljanja sredstava i izgradnje medrese, koja traje sve do 2008.g., koju privodi kraju sadašnji reis IZCG, Rifat ef. Fejzić.

Allah dž.š., je Taj kome se ipak trebaju iskazivati sve hvale i zahvale, na početku i kraju, kako za sve ni'imete i blagodati tako i za ovaj, nikako ne zaboravljajući i ne smećući s uma to da je medresa, kako ova tako i sve ostale, izgrađena samo uz Njegovu Volju i Njegovo dopuštenje, kao i što se sve na dunjaluku dešava u skladu sa Njegovom voljom i Njegovim dopuštenjem.

Ovo naglašavam iz tog razloga što se na svečanom otvorenju medrese često puta spominjala dozvola zvaničnih organa Crne Gore, bez koje se nije moglo početi sa radom – zaboravljajući da, na svečanom skupu, spomenemo to da bez Allahove dž.š., dozvole, prvashodno, ne bi smo mogli sagraditi tu medresu kao ni išta drugo u životu, a potom sve ostale dozvole!

A kada smo već kod svečanog dijela otvaranja medrese, valjalo bi ukazati na nekoliko nedostataka koji su prethodili samom otvaranju medrese kao i na sami dan njenog otvaranja.

"Muslimani Crne Gore su malo pomogli medresu"???

Nekoliko domaćih i stranih medija je prenijelo ovu izjavu jednog od zvaničnika IZCG, koja je, ruku na srce, malo uvrijedila muslimane Crne Gore, kako Bošnjake tako i Albance. Naime, od 2000 pa do 2008.g., je tekla akcija skupljanja sadekatul-fitra, od muslimana Crne Gore, koja, skupljana preko Odbora IZ, na državnom nivou, godišnje iznosi otprilike od 80.000 do 100.000 evra, što bi za 8 godina značilo negdje oko 800.000 do 1.000.000 evra, što i nije mala svota. Ako je samo sadekatul-fitr muslimana Crne Gore bio u iznosu i do milion evra – Mešihat IZCG na čelu sa reisom Fejzićem nije smio potcijeniti muslimane Crne Gore govoreći za njih da su malo pomagali medresu zbog toga što je ekonomska situacija slaba i zbog toga što muslimani Crne Gore nisu još svjesni značaja medrese!? Naprotiv, muslimani Crne Gore su itekako svjesni značaja medrese jer su je pomogli sa oko milion evra i to u vrlo teškom ekonomskom periodu u kojem se nalazila Crna Gora!

Profesorki kadar i upošljenici u medresi?

Što se profesorskog kadra tiče, kao i načina njegovog sastavljanja, tu je još jedna od velikih nepravilnosti koja je prethodila otvorenju podgoričke medrese. Naime, ono što je paradoksalno i što se ne smije desiti ni jednoj školskoj ustanovi a kamoli medresi jeste primanje nastavničkog i profesorskog osoblja bez prethodno objavljenog konkursa. Profesori i ostalo osoblje je primano "s brda s dola", bez ikakvih zvaničnih kriterija, gdje imamo čak i "visokih upošljenika medrese", koji su fakultet završavali od 1998 pa do 2008.g. (dakle cijelih 10 godina studiranja), a ostavljani su oni profesori koji su fakultete u roku završavali! Pored ovakvog "biranja" profesorskog kadra i osoblja, jedan broj Odbora IZCG nikako nije ni zastupljen u kolektivu i radu medrese, i nije ih zapala "ni metla ni omivača", a kamo li neko profesorsko mjesto! I da bude stvar još gora, ni jedan Odbor IZCG nije konsultovan o načinu i radu medrese, već je uski krug ljudi okupljen oko reisa Fejzića završavao sve poslove – koje su članovi Sabora IZCG kasnije morali samo da potvrde dizanjem svojih ruku – ne znajući ni za šta su ih digli!

Loša strana svečanog otvorenja podgoričke medrese:

1. Svečano otvorenje podgoričke medrese je bilo zakazano u petak u jedan sat poslije džume namaza. Ovaj termin je bio zgodan – ali samo za crnogorske zvaničnike i političare, ne i za muslimane CG. Organizator koji je pozvao sve imame i odbore i džemate nije razmišljao o tome da imami, sa rubnih područja Crne Gore, da bi došli na otvaranje medrese u Podgorici, moraju zatvoriti svoje džamije i ostaviti lokalne džemate bez džume, tako da veliki broj imama nije mogao doći na svečano otvorenje medrese iz tih razloga.

2. Organizator svečanog otvorenja medrese nije računao na to da će velik broj ljudi doći kod Medrese prije džume namaza, i da moraju i oni klanjati džumu, ali s obzirom na to da je bilo vjetra i kiše - dobar dio zvanica nije imao gdje klanjati džumu, pa je nisu nikako ni klanjali!

3. Nakon preklanjanog džuma namaza, umjesto da se masa zvanica, starijih ljudi i žena, skloni sa vjetra i sa kiše, i da se puste u salu ili u zgradu medrese – svi oni moraju čekati, na vjetru i kiši, predsjednika države Filipa Vujanovića, i predsjednika skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, kako bi ih oni uveli u zgradu Medrese, jer sami izgleda ne umiju ili ne smiju!? Hajd' mu ga znaj?

4. Nakon što je reis sa zvaničnicima prekinuo crvenu vrpcu, koja je mogla biti i zelena, ušlo se u zgradu Medrese samo što je cijela masa morala ići za reisom i filipom, tiskajući se na poluotvorena vrata, ne znajući kud će i na koju stranu. Reis je očito zaboravio da 500 ljudi ide za njime i da ne mogu normalno hoditi zbog njih dvoje!

5. Kada se nakon određenog vremena ušlo u salu, zbog nedostatka redara i slabe organizacije, upadao je ko je gdje uhvatio mjesta. Umjesto da se svršenici medresa – imami – stave u prve redove sale, jer su oni znali šta je medresa kada je slabo kome padalo na pamet za nju – prvi redovi su bili rezervisani za biznismene, političare i ostale, dok su desetak imama bili iza njih na stolicama, a veliki broj imama nije imao mjesta ni da sjedne ili je bio na kraju sale!?

6. Nepoštivanje zastave islamske zajednice Crne Gore! A na bini, gle čuda, crvena crnogorska i crvena turska zastava!? Hajd', mogu razumjeti što crnogorska, valjda što se živi u Crnoj Gori, ali ne mogu razumjeti šta će onamo turska zastava (uz sve pohvale i zahvale turcima)! Ako je reis tražio da na bini bude turska zastava zbog toga što je on studirao u turskoj – nije trebao. Ako su crnogorci tražili da na bini stoji turska zastava – jer misle da smo mi – turci, s obzirom na to da nas oni tako vjekovima zovu – prevarili su se! Ako je turska zastava na bini zbog organizacije "TIKA" koja je finansirala završne radove na podgoričkoj medresi, onda je na bini trebala stajati i zastava Saudijske Arabije, koja je preko svoje "Islamske Banke" iz Džidde finansirala projekat medrese do njenog ukrovljenja!

7. Pored crnogorsko-turskih zastava, na bini, odnekud se pojaviše i dvije djevojke, neislamski odjevene, u crnogorskoj i turskoj nošnji? Hajd' što moramo zastave gledati, ali ko njih pobode onamo? Ta, nije medresa flolkorna ustanova, već islamsko-šeri'atska škola, pa, ako je morala ženska osoba na bini stajati mogla je makar biti pokrivena, za razliku od crnogorke!

8. Organizator svečanog otvorenja medrese nije pozvao nikoga od zvaničnika IZ Bosne i Sandžaka, a ako ih je zvao a nisu htjeli da mu se odazovu – trebao nam je to saopštiti, pa da znamo. Za razliku od Bosne i Sandžaka, zvanice iz Albanije su pristigle i čak uvrštene u sami program gdje smo imali prilike slušati obraćanje direktora skadarske medrese i to na albanskom jeziku bez prevodioca! Albanci Crne Gore – aferim vam ga, vi čuvate sebe i svoje! Bošnjaci-Muslimani, što je s vama pobogu, jestel' vi normalni? Imate li vi koju pametnu glavu iz Bosne ili iz Sandžaka, pa da je pozovete da vam se obrati sa kraćim govorom na ovom veličanstvenom skupu, pa i da ga prevedete na albanskom ništa ne bi bilo strašno? Ko vas to odbija od Saraj-Bosne? Nedajte se ljudi!

8. Reis Rifat ef. Fejzić otpoče svoj govor hvalama i zahvalama, te ovome, te onome, pa ih i završi - a Odbore Islamskih Zajednica i imame jednostavno preskoči i ne spomenu!? Pa valjda su ti "Odbori i imami" zaslužili makar da im se kaže hvala, a ako ne hvala onda ono "Da vas Allah nagradi", ili bilo šta drugo. Onako, bez ikakva pomena, imami koji su bjesomučno radili na skupljanju sadekatul-fitra, kao i na upućivanju djece da se upišu u medresu, skrećući pažnju roditeljima na bitnost svega toga – ostadoše na ledini i bez sjedišta u sali, i bez pomena u reisovoj svesrdnoj zahvali. Ali, dobro je kad se Filip Vujanović nije zaboravio, za hodže ćemo lako, biće hodža!

9. Nakon reisovih zahvala kao i obraćanja zvanica uslijedila je dodjela priznanja i zahvalnica najzaslužnijim pojedincima i ustanovama koji su pomogli izgradnju podgoričke medrese. Nakon dodjele zahvalnica ljudima od kojih se nije mogla neka para čupnuti za medresu – Filipu i Mugoši, dođoše na red najveći donatori i finansijeri medrese. Saudijci i islamska banka i ostali arapi jesu ukrovili medresu i završili grube radove – ali ovog su puta ostali i bez zastave na bini i bez javno uručene zahvalnice! Da li su im slali kakvu zahvalnicu tajno – ne znam. Javno, niko iz Saudijske Arabije i islamske banke nije bio pozvan da im se zahvali na tome što su prvi bili u stanju da dadnu svoje novce za našu medresu. Pošto se crnogorski reis nije umio zahvaliti saudijcima i islamskoj banci i ostalim arapima, na toj skromnoj donaciji – evo vam se MI zahvaljujemo u ime muslimana Crne Gore na tome što ste pomogli izgradnju medrese u Crnoj Gori!

Nakon nedodijeljene zahvalnice arapima, prvi na red dođe gospodin Ahmatović – valjda zbog toga što je rožajac jer je i reis iz Rožaja. Njega Allah dž.š., da nagradi za donaciju, a što je reis ispreskakao redoslijed u zahvali to njemu na dušu.

Nakon gospodina Ahmatovića i Đokovića dođoše napokon na red i "Plavo-Gusinjani", koji su nakon arapa i turaka najveći finansijeri podgoričke medrese, ali, koje, na žalost, osim papirne zahvalnice nije od medrese zapalo ništa, "pa ni metla, ni omivača"! A što se tiče ostalih Odbora IZCG – koji su svi skupa dali oko milion evra, njih nije mogao zapadnuti ni papir! Allah da nam se smiluje!

10. Na kraju skupa, organizovan je "gala ručak" za 400-500 zvanica, na švedskom stolu u dužini od cijelih 6-7 metara, gdje je u jednom momentu moglo jesti i do 50 ljudi. Umjesto da se sačuva obraz, i da se pripremi normalan ručak za sve zvanice – masa njih je nakon napornog puta otišla kući bez ručka jer nije mogla prići prostoriji gdje se nalazio sto sa hranom.

Imalo je još nekih detalja za spomenut, ali nadam se da je i ovo dosta. Reisu, Rifat ef. Fejziću, kao glavnom organizatoru skupa, ovo nek' služi na čast, ali ovo ćemo mu sve zaboraviti tek onda kada podnese finansijski izvještaj za sve donacije koje su došle na račun izgradnje medrese, i u šta su sve one potrošene, i koliko para je, na kraju, koštala podgorička medresa?