Hvaljen neka je Allah Uzviseni koji je nebo i Zemlju stvorio i covjeka na njoj.I podijelio sve ljude na narode i plemena kako bi se bolje poznavali i razumjevali. U beskrajnoj svojoj milosti, On je svakom narodu slao poslanika, vjerovjesnika, da bi taj narod uputio na pravi put. Tako je narodu Semud upucen poslanik Salih koji je svoj narod upozoravao : ”O narode moj, Allahu se samo klanjaj te, vi drugg Boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.
Ja sam vam sigurno poslanik pouzdani. Zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!” ”Zar da slijedimo jednog od nas! Govorili su oni. Tada bismo uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. Zar bas njemu, izmedju nas, da bude poslana Objava ?! Ne, on je lazljivac oholi!” Bozijeg poslanika Saliha malo je ko slusao. Njemu se pridruzise samo oni siromasni I potlaceni I poverovase u ono sto govori.Vecina ostalih nije htjela odbaciti svoju raniju vjeru i svoje klanjanje mnogobrojnim kipovima koje su drzali za bogove. Zato su govorili : “O Salihu, ti si medju nama prije ovoga cijenjen bio.
Zasto nam branis da se klanjamo onome cemu su se preci nasi klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono cemu nas ti pozivas.” Poslanik Salih ih je i dalje pozivao da odbace svoju oholost i neznanje. I svoju umisljenost. Govorio im je da su Allahovom voljom na svijet dosli i da su naslijedili jedan narod koji se zvao Ad koga je Gospodar Uzviseni, zbog njihove neposlusnosti i smutnji, unistio. Podsjecao ih je poslanik Salih na njihova bogatstva koja im je Allah podario, na velike palace i dvorce koje u ravnicama grade. I kuce koje u brdima klesu. I sve drugo u cemu uzivaju i provode se. Molio ih je da ne zaborave te Allahove darove, da ne cine nerede i zlo po zemlji. I da prihvate dokaze Milostivog Gospodara, da se samo Njemu klanjaju i pokajanje od Njega traze. Ali, to sve nije pomagalo. Oni oholi se jos vise uzoholise, a narocito glavesine i prvaci toga naroda. Oni su iamli svega u izobilju pa su smatrali da im niko nista ne moze uciniti. I ti nadmeni i oholi prvaci i bogatasi upitase one koji su bili potlaceni i siromasni, a koji su povjerovali u ono sto poslanik Salih govori: ”Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” ”Mi, uistinu, vjerujemo u sve sto je ono sto je po njemu objavljeno“ odgovorise oni. ”A mi ne vjerujemo u ono sto vi vjerujete ” – rekose prkosno. U gradu je bilo devet osoba koje su posebno nered cinile i oni se zaklese najtezom zakletvom da ce Saliha i njegovu porodicu nocu ubiti. A onda ce njegovom najblizem rodjaku reci kako nisu prisustvovali toj pogibiji. I smisljali su razne spletke, ali ih je Allah kaznio kad se nisu nadali. Poslanik Salih je i dalje pozivao svoj narod: ”Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni sigurnima , u vrtovima i medju izvorima, u usjevima i medju palmamam sa plodovima zrelim?” A oni rekose: “Ti si samo opcinjen; ti si covjek kao i mi; zato nam donesi jedno cudoako istinu govoris!” On im tada dovede jednu kamili i rece: ”O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas patnja nesnosna ne bi stigla!” Da bi pokazali kako u te njihove rijeci ne vjeruju i kako hoce svemu da prkose, oni pozvase jednog izmedju njih i on zakla kamilu. Poslanik Salih im rece: „Zivjet cete u zemlji svojoj jos samo tri dana! To vam je istinita prijetnja!“ Oni se samo nasmijase pomislivsi kako im niko nista nemoze. Ta oni imajusilno bogatstvo, ogromne i tvrde kuce u brdima klesane. I svu vlast u svojim rukama.Ko im moze moze nauditi?! Zato jos drskije rekose: ”O Salihu, ucini da nas snedje to cime prijetis, ako si poslanik!” I zadesi ih strasan potres i strasan glas i oni ostadose mrtvi poput zdrobljenog suhog lisca.Kao da nikada nisu ni postojali. A poslanika saliha i one koji su sa njim vjerovali , Milostivi Gospodar je spasio tog strasnog udesa. Oni su vec bili napustili svoj narod, jer je poslanik Salih znao sta ce se desiti. A on im je bio rekao : ”O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi nevolite one koji opominju.”
A Allah milost svoju daruje kome On hoce; Allah je neizmjerno milostiv.
Naslov komentara: Nisu voljeli one koji opominju 
Thu Jun 19, 2008 8:52 pm