Odgoj djece

Savjeti za roditelje:


1. Ne pretjerivati s nametanjem zakona i pravila u djeciju
igri.Roditelji trebaju da blagoscu i odlucnoscu , skupa , privole djecu
na ova pravila da bi ona postala stecenim navikama.

2. Djeca ne shvataju rijeci sa znacenjem i porukama, koje one nose, na
isti nacin kako to shvataju odrasli nego ih shvataju kroz poseban
melodicni i emotivni ritam. Tako djeca ne razumiju znacenje rijeci "da"
i "ne" na onaj njihov ograniceni nacin.Zbog toga roditelji, kada zele
da pridju svojoj djeci dok se ona igraju, njihove rijeci i izrazi
moraju da sadrze izrazajnu melodicnost i emotivnost, tako da bi djeca
bila u stanju da razumiju poslane poruke i odazove im se; "Tako kazes:
Nemoj , pile, tako ne valja fina djeca ne rade tako, sta mislis da
uradis ovako.

3.Pretjerana briga o djeci za vrijeme igre, remeti njihov razboj. Oni
roditelji , koji svoju djecu ne ispustaju , ni jednog trena iz vida, te
oni koji preuzimaju ulogu djeteta u stvarima, koje ono samo moze da
uradi, a sve iz straha da im se sta lose ne bi desilo, zapravo time ne
cine uslugu svome djetetu u sticanju nuznih iskustava, koja su
krucijalna za prelazak iz jedne razvojne dobi u drugu, napredniju.

4. Insistirati na tome da djeca konstanto budu besprijekorno cista, za
vrijeme igre , ne realna je stvar. U toku nekih igara, djeca se moraju
isprljati , upravo onako kako ce ih na to tjerati priroda nekih
poslova, koja ce obavljati kada odrastu.Stalno potenciranje na potpunu
cistocu je atak na djecija prava, cemu nema opravdanja.

5. Otac i majka se moraju staviti u polozaj djeteta i kazati: Da sam ja
sad na mjestu svoga djeteta, sta bih uradila ili sta bih rekla? Sto
roditelji imaju vise moci za empatiju, prema svojoj djeci i sto vise
razmisljaju na ovaj nacin to ce vise biti u stanju da razumiju svoje
djete i imat ce boljei odnos s njima.

6. Na roditeljima je da dopuste djeci da prave buku tokom svoje igre, a
zabraniti samo ono sto uzrokuje stetu. Pri tome se mogu sluziti metodom
odvlacenja paznje na druge stvari, da bi se djete malo smirilo. Razlog
svemu tome je taj sto djeca vole da slusaju povisene tonove , a odrasli
mogu da im pruze taj uzitak, igrajuci sa njima i koristeci razlicitu
jacinu glasova.

7. Roditelji ne smiju da peuzmu dominaciju nad djecijim igrackama, pod
izgovorom da im zele objasniti kako da se igraju snjima.Logika i
ciljevi igre kod djeteta , razlikuju se od onih kod odrastli.

8. Za djecu je korisno da im roditelji ponekad dopuste da se dobro
istrcu i iskacu i ne treba da se boje da ce im se djete ozlijediti,
nakon sto su im pripremili pogodno mjesto za igranje. Skakanje i
trcanje ce biti razlog djetetove kasnije ljubavi prema sportu.To su
prvi koraci ka usmjeravanju njegove licnosti i otkrivanju njegovih
potencijala kroz cjeli zivot.Tu dolazi do izrazaja uloga roditelja u
insprisanju djeca da, na sto raznovrsniji nacin, koriste date im
stvari.

9. Nije nuzno da djete posjeduje mnogo skupih igracaka.Njemu nije bitna
cjena , a mnogo se obraduje jednostavnim sarenim predmetima, papirima,
ostatcima neke odjece, a ono ce samo svojom mastom udahnuti u njih duh
ljudi ili zivotinja i naciniti od njih pricice , koje ce mu dati
poptunu srecu,

10. Djetetovom ponasanju se ne smije smijati niti izrugavati , ma kakve
pokrete izvodilo.Na roditeljima je da svoju djecu podsticu na primjeran
nacin govoru i izrazavanju.

11. Price ostavljaju jak trag na djecu i djeca su uvjek spremna da
oponasaju njihove junake.Zbog toga , roditelji moraju da izbjegavaju
teske price, sa likovima kao sto je : Babaroga, Mrakonja, lopovi ,
hajduci; jer to ce kod njih bez ikakvog razloga izazvati agresivnost
prema drugima.

12. Na roditeljima je takodje da traze uzroke kojih svojoj djeci brane
odredjene radnje.Da li je to samo zbog toga da oni ne bi bili
uznemireni? I ako je uisitunu razlog to, neka se zapitaju sto su djeca
tome zgrijesila!

13. Igranje napolju u vremenu od prvog mraka pa do jacije je
zabranjeno.Hadis koji prenosi Muslim, Ahmed , Ebu-Davud i Nesai od
Dzabira kaze: "Kada pocne noc , sklonite vasu djecu jer sejtani tada
izlaze , kada odmakne sat od toga pustite ih."

14. Lutke kao sto su princeze, konji, medvjedici, i dr. su korisne za
malo djete. Aisa r.a je imala takve igracke i sa njima se igrala u
prisustvu Poslanika s.a.v.s koji je nije od toga odvracao.Masta djete
vodi u njegov svijet, u kojem razgovara sa svojom lutkom, daje joj
naredbe i prica joj price, kao da je ziva. Roditelji mogu pomisliti da
djete laze i da ce tako navici na laz i odrasti u tome , medjutim
cinjenica je da je poigravanje mastom jedna od normalnih umnih
sposobnosti i prosirenju njegovih saznjanja te mu olaksava komunikacuju
sa okolinom.Takodjer , njegova prihvacenost i dijalog sa drugima daju
mu samopouzdanje.

Prakticni savjeti za roditelje, naucite vasu djecu sljedece:


1.Neizrugavanje nicije odjece, nacina govora, pokreta, niti njegovo imitiranje;

2. Nekorigovanje gresaka pred drugima;

3. Ako neko , od njega nesto posudi, neka nikome ne govori za to;

4. Posjete treba da budu najavljanje , ne iznenadne ili kasno;

5. Ne duljenje pri posjeti , narocito ako se radi o bolesniku;

6. Netrazenje mahane u jelu, koje ponudi prijatelj ili domacin.Treba kazati : Ruke ti se pozlatile, vrlo je ukusno.

7. Poruga je zabranjena;

8. Nikoga ne spominjati po gresci, koju je pocinio;

9. Ne citati novine na trafici, a da ih ne kupi;

10. Ako novine posudi, neka ih vrati onako kako ih je i uzeo;

11. Neka nikome ne govori: Jesi li ti to moj vrsnjak pa da se igras/ stojis sa mnom ! ili Jesili ti to meni ravan ?>

12. Neka niposto ne prekida govornika;

13. Neka ne cita tudje knjige ili sveske bez njegova dopustenja;

14. Nikad neka netrazi nista na poklon;

15. Neka ni od koga netrazi ono sto taj nemoze da ispuni;

16. Neka nikome ne kaze : Jesi li ti magarac pa nista ne razumijes? , a
ako neko to njemu kaze neka samo odgovori: Ja nisam magarac ja sam taj
i taj;

17. Neka nikoga ne dovodi u neugodnu situaciju ;

18. Neka ne govori: Ovo mjesto je uvjek baksuzno;

19.Ne pljuvati po putu;

20. Neka ne podize glas ninakoga, pogotovo ne na starije;

21. Gledanja u sagovornika i u onoga ko govori u oci je nuzno;

22. Ako u hrani nadje nesto neka ga diskretno izbaci, a ako ne jede neka ne spominje razlog.

23. Ustati starijem od sebe u javnim sredstvima prijevoza;

24. Neka ne povecava kasatafon ili radio, pa makar se radilo o Kur'anu;

25. Ne pij iz boce u drustvu, neka koristi casu,

26. Ucestovati u objedovanju sa svojim drugovima, kad jedu kod njega,
makar ne bio gladan i ne ustajati iza sofre , dok svi ne ustanu.

27. Ne ulaziti u dzamiju sa zadahom bijelog ili crnog luka.

28. Jedenje, iduci putem je zabranjeno.

29. Neodbijanje ponudjene hrane kod nekoga pa makar i ne bio gladan.

30. Kada dodje gost, neka mu ponudi ono sto je namijenio i neka ga
pita: Hoces li prvo popiti nesto ili hoces li prvo jesti sa mnom?

31. Neskakanje u stanju niti galamljenu da nebi smetao stanare ispod;

32. Neotvranje ladica, ormara ili torbi u posjetu kod drugog;

33. Brzo izvinjenje poslije pogreske

34. Neka ne pruza noge ispred roditelja;

35. Neka ne sjedi prekrstenih nogu pred nekim;

36. Neka ne lezi ili se ispruza pred roditeljima ili pred gostima;

37. Neka starijem uvjek nesto ponese ili bar pomogne u nosenju;

38.Neka ne sjedi na stolici a stariji od njega na podu;

39. Neka ne pusta vjetrove pred drugima;

40. Neka ne podriguje pred drugima;

41. Neka uvjek stavi ruku na usta prilikom kihanja, zjevanja ili kasljanja;

42. Da svoju odjecu ostavi, nakon svlacenja , na mjesto predvidjeno za to , a ne da je razbacuje naokolo.

43. Neka uvjek trazi dozvolu za otvoranje majcine ili sestrine torbe ili ormara.

44. Da ne pise po posudjenim knjigama;

45. Neka na stavlja Kur'an na pod niti stavlja na njega druge predmete ili se naslanja na njega;

46. Da ne zanovijeta svojim roditeljima pred drugima ili u prodavnicama pred trgovcima

47. Da ne kopa hranu po tanjuru pogotovo ako jede snekim;

48. Neka ne cacka nos za vrijeme jela ili pred nekim

49. Da ne sjedi na tudjem autu

50. Ne plaziti jezik i ne rugati se

51. Ne otresati ruke u tanjir sa ostcima hrane

52. Ne skidati odjecu ni pred kim

53. Ne gledati nekoga kako jede;

54. Uvjek jesti i piti desnom rukom;

55. Ne ulaziti i ometati nekoga drugog za vrijeme jela

56. Ispracanje gosta , makar van stana

57. Ne kasniti na zakazane termine

58. Otici se i izviniti se onome koga je udario tokom igre;

59. Ne pozdravljajuci se sa starijim sjedeci

60. Ne podizanje glasa, dok neko spava, posebno ako se radi o roditeljima.

Navikavanje nase djece na vrlinu samilosti kroz;


-Ustajanje starijem u sredstvima javnog prevoza

-Pomaganje starijem, bolesnom i slabom da prodje cestu

-Hranjenje kucnih ptica i zivotinja

-Udjeljavanje hrane ili sadake , od svoga dzeparca, siromasnim drugovima i komsijama

-Pruzanje pomoci djetetu i slabom , kojem ta pomoc od njega treba ili je trazi
-Pomilovati jetima po glavi i biti milosrdan prema njemu, pruzati ljubav i paziti se povrede njegovih osjecaja

-Ne udarati mladjeg

-Ne smiju se ni u igri muciti zivotinje niti se smije prijetiti nekim oruzjem ni u sali
-Ciniti dovu Allahu dz. s da ucini njegovo srce bogatim i da od njega odstrani surovost.

Navikavanje na strpljivost kroz:

-Strpljivost u gladi i zedji ; postom i za vrijeme igranja fudbala

-Strpljivost u negrijesenju , kao ; gledanje filma ili predstave koje gledaju svi ljudi
-Strpljivost u istajanosti sa sabah namazom , narocito zimi

-Stpljivost u neugodnom i nezgodi, kao neuspjeh na ispitu ili povreda staklom, iglom ili trnom ili kamenom

-Strpljivost u srdzbi kao u igri fudbala i sl

-Strpljivost u neimastini i ne gledati u bogate sa zaviscu i prezirom

Strpljivost u ribolovu

-Strpljivost u obavljanju poslova , koje traze rdotielji , narocito kada se radi o kucnim poslovima


Navikavanje na plemenitost kroz:


-Spremanje i ugoscavanje gostiju

-Navikavanje na ljubav prema gostima i ugoscavanju
-Ucestelo pozivanje drugih na jelo , u kuci i skoli

-Skromnost i radost pri davanju

-Davanje bez trazenja

-Ne prigovarati nakon davanja

Platiti kartu svojim drugovima u autobusu

-Dati sadekatul-fitr u ramazanu , sam od svog dzepa,

-Navikavanje na darovanje svoje mladje brace i rodjaka za Bajram od svog Bajramluka

Navikavanje na solidarnost kroz:

-Odvajanje od hrane koju sa sobom nosi u skolu i davanje svojim drugovima, narocito ako njihovo stanje to zahtjeva

-Davanje prednosti drugovima u gasenju zedji , nakon igre ili nekog drugoga napora, kao u izletima ili kod iftara, nakon posta

-Solidarisanje dijelom odjece, posebno one starije, makar mu bila i potrebna , onome kome je jos potrebija

-Solidarisanje dijelom dzeparca dzamiji, siromasnim ili za kupovinu poklona roditelju ili oboma ili nekom bratu ili sestri.

-Solidarisanje sa drugovima za vrijeme fudbala ili neceg slicnog nedavanjem gola u momentu, kada je to moguce

-Poklanjanje knjiga, nakon zavrsetka skole , dzamiji ili onome kome je to potrebno

-Poklanjanje nekih lektira, knjiga iz opce kulture , korisnih kaseta biblioteci ili drugu

-Ponuditi mu dva poklona; jednog koji je vrijedan ili mu drag i drugog koji nije takav da izabere

-Ako dok jede, vidi macku ili neku drugu gladnu zivotinju , treba je nahraniti



Izvor: Umijece podizanja dijece.

Kontrola emocija kod djece



Emocije su jedna vrsta energije u pokretu. One nas snabdijevaju informacijama onda kad smo voljni da ih iskusimo. Emocije su originalan put do spoznaje. Nažalost mnogi se plaše te energije i odupiru joj se na način da je negiraju, da je guše ili jednostavno pokazujući svijetu tzv. cool ili hladno lice za sve prilike jer će tako „dobro proći u životu“, tj. nikome se neće zamjeriti i svi će reći kako se dobro uklapaju i snalaze.
Međutim, naše emocije se osjećaju zarobljenim i pronalaze sebi manje ugodne puteve do slobode kao što je gnjev i fizička agresivnost onda kad ih najmanje očekujemo i kad se pitamo kako je uopće takav vrisak proizašao iz naše usne šupljine. U ovakvim životnim momentima doživljavamo sebe i svoje dijete kao stranca i ne znamo kako da se nosimo sa tom reakcijom. Što je najgore, takav vid otpusnog ventila postaje sve češći jer je automatski aktiviran i mi imamo malo ili nikako kontrole. Da ne bi došlo do tog stanja trebamo djelovati preventivno kako kod nas samih tako i kod naše djece, a to je da postanemo svjesni naših emocija i da ih znamo glatko voditi kroz život. Pogrešno je misliti da su emocije čista akcija ili reakcija, one su tu da nam kažu „Stop“ i “Obrati pažnju”, bilo da je riječ o emociji ljubavi ili emociji mržnje i ljutnje. Mnoge bi stvari u životu prošle neopaženo da nam nije emocija, pa čak i onih manje poželjnih. I mnogi bi ljudi jurili bezobzirno kroz život ne gledajući da li su nešto zgazili da nije naših emocija.
Prije nego što naučimo našu djecu da putem raznih tehnika i inteligencije kontrolišu svoje emocije moramo ih upoznati s njihovim emocijama i dati im pravo da ih osjećaju. Znači, kako god dijete ima pravo da voli, tako ima pravo i da se ljuti, jer kad ljudskom biću postane upitno njegovo pravo da osjeća, postaje mu upitno i njegovo pravo da živi.

PRAVO DA OSJEĆAJU...

Djeca često dobiju poruku da su njihovi osjećaji :
1. Nebitni - kad mu roditelj na njegov/njen zahtjev odgovori sljedeće : „Taman posla da i tome brinem...“;
2. Neodgojeni - kad roditelj želi da ga/je smiri pa kaže: „Pametna djeca se fino ponašaju“ – dijete zaključi da nije pametno jer se ne ponaša fino;
3. Destruktivni – kad dijete napravi nered igrajući se, onda se roditelj usudi reći : „Kuću ćeš nam raznijeti“;
4. Štetni za druge – kad nema kraja pitanjima, onda roditelj alarmira : „Puknut će mi glava ako tako nastaviš“;
5. Odbojni za okolinu – kad dobije ukor u školi onda roditelja brine: „Šta će reći drugi kakvo dijete imam“;
6. Umanjuju im vrijednost – kad dođu gosti, a dijete ne zna ispravno jesti za stolom onda roditelj komentariše :“Kako si smotan...“;
7. Da nisu stvarni – kad dijete dođe iz škole i plače što su ga druga djeca vrijeđala onda roditelj umanjuje sve riječima: “Ma znam ja da to nije tako bilo...“;
8. Nezreli – kad mu se ne kupi omiljena igračka onda dobije stručan savjet: „Veliki dječaci ne plaču zbog glupih stvari“;
9. Neshvatljivi – kad osramoti roditelja svojim nestašlucima onda čuje sljedeće: „Ne shvatam kako se možeš tako ponašati...“.
Kad roditelji uporno prave serije komunikacijskih propusta i kad djeca dođu do zaključka da su nebitni, neodgojeni, destruktivni, štetni za druge, odbojni za okolinu, da umanjuju vrijednost svojim roditeljima, da nisu stvarni, da su nezreli i neshvatljivi onda je za očekivati da u njima proradi frustracija, ljutnja pa čak i gnjev, i ono što se od tih emocija da primijetiti na njihovoj spoljašnosti kao što je, naprimjer, namršteno lice, hladan pogled, neposlušnost, glas pun netrpeljivosti, vrištanje, uvrijedljive riječi, udaranje, sve zajedno nije ništa u poređenju s njihovom unutrašnjošću u kojoj je narušeno samopuzdanje i u kojoj se oni vide kao potpuno beznačajna i bespomoćna bića. Japanci znaju reći : „Smirivanje uma nakon agresije i ispada je isto kao kad se porežeš i stavljaš zavoj da zaustaviš krvarenje.“ Rana je već tu. Možda nam to stanje postane slikovitije kroz sljedeću priču o ekserima :
„Bio jednom jedan dječak jako teške i naprasite naravi. Često je vrijeđao druge ljude svojim gnjevom. Svi su ga izbjegavali. Njegovom ocu nije bilo nimalo lahko odgajati takvo dijete. On odluči da ga poduči životnoj lekciji i da mu pokaže kako njegovo ponašanje izgleda u očima drugih. I tako mu otac dade vreću punu eksera i reče mu da svaki put kad izgubi strpljenje i kad se posvađa s nekim da zakuca po ekser u vrhove taraba.
Odmah prvog dana dječak je uspio zakucati 37 eksera i tek tada je shvatio da je to velik broj povrijeđenih duša. Narednih dana i sedmica se uspio kontrolisati, sve s ciljem da smanji broj eksera, i zaista, broj eksera se smanjivao iz dana u dana sve dok nije došao dan kad nije nijedan ekser morao zakucati. Ponosno je otišao do oca da mu pokaže svoj uspjeh: „Danas nisam nijedan ekser ukucao! Poradio sam na svom strpljenju!“, a otac mu na to odgovori: „Sad uradi sljedeće! Svaki put kad izgladiš odnos s ljudima koje si povrijedio, izvadi po jedan ekser sve dok ne otkloniš sve eksere iz taraba." Dječak je danima i sedmicama uporno radio na izglađivanju odnosa, a broj eksera se smanjivao sve dok nije došao dan kad je i posljednji ekser izvadio iz tarabe. Ponosno je otišao do oca da mu pokaže da su tarabe bez eksera i da je uspio ostvariti svoj cilj. Onda mu otac reče da dobro pogleda tarabe i bezbrojne rupe koje su povađeni ekseri iza sebe ostavili. Tarabe neće više nikad biti kao prije ....”
Ova nas priča vodi do našeg sljedećeg koraka u svijetu emocija, a to je da razvijemo svijest kroz komunikaciju da svako treba da nosi svoje emocije i da za njih snosi odgovornost.

BITI ODGOVORAN ZA SVOJE EMOCIJE...

Odgovarati za svoje emocije znači da ne možemo smatrati druge odgovornim za stanja koja osjećamo. Kod nas je uvriježen izraz “je li te to neko naljutio?”, što ukazuje na to da mi pasivno dopuštamo da neko drugi utječe na naše unutrašnje stanje i da nam emocije služe samo kao automatski reaktor u kojem mi nemamo nikakvog razumnog učešća. Niko nas ne može naljutiti niti obradovati ako mi to ne dopustimo i mi sami odlučujemo kako ćemo se u određenom momentu osjećati. Ako svojoj djeci pokažemo ličnim primjerom da naše raspoloženje ne zavisi od njihovih emocionalnih izljeva, onda će i oni shvatiti da na taj način trebaju gledati na svijet oko sebe. Drugim riječima, u direktnom obraćanju djetetu to ide otprilike ovako, tvoj izljev gnjeva u momentu kad nisi dobio slobodno da ideš s rajom vani ne znači da i kod mene mora prouzrokovati istu reakciju, jer emocije ne služe za akciju i reakciju, samim tim učiš da kad te neko u razredu vrijeđa ne znači da kod tebe mora stvoriti isti osjećaj i potrebu da uzvratiš na isti način, jer tvoj osjećaj i tvoje odluke zavise od onoga šta ti dozvoliš u datom momentu. Ovo je jedna u nizu poruka koje dijete može da shvati i primjeni u svom životu ako se mi pravilno znamo odnositi prema emocijama kao što se može vidjeti u sljedećim primjerima:

• “Bila sam zabrinuta” umjesto “Na smrt me sekiraš”
  
• “Tako sam ponosna na tebe” umjesto “Učinio si me ponosnom”
  
• “Osjećam sram kad uradiš..” umjesto “Sramotiš me”
  
• “Bude mi žao kad vidim razbacane stvari” umjesto “Izluđuješ me neredom”
  

POKAŽI ŠTA OSJEĆAŠ...

Zanimljivo je znati da na terapijama masaže organa putem vježbi ispravnog disanja Kinezi objašnjavaju disanje kao životno uzimanje i davanje, tako kažu da ako površno dišemo mi površno i živimo, ali ako duboko i temeljito dišemo mi isto tako i živimo. Disanje je elementarni dio života bez kojeg se ne može, a ipak ljudi tako rijetko o disanju razmišljaju. Sad iskreno, kad ste Vi zadnji put svjesno disali i osjećali kako zrak osvježava svaku ćeliju Vašeg tijela? Ili, kad ste slobodno i svjesno pokazali šta osjećate? Disanje je usko povezano s emocijama, jedno bez drugog ne može i za ljudska bića su od velikog značaja. Kad smo ljuti, naš ritam disanja je ubrzan, kad smo nečim uznemireni naše disanje nas guši, kad smo zadovoljni naše disanje je umjereno.
Ispravno i duboko disanje je preventiva negativnim emocijama, pa čak i u trenucima kad nastupi frustracija i ljutnja možemo primjeniti tehnike ispravnog disanja kako kod nas samih tako i kod naše djece, najbolja metoda je da ih zajedno praktikujemo svaki dan. Naše disanje može ići u stilu da brojimo do 6 dok udišemo i isto tako da izdišemo s mislima u glavi “udišemo život, a izdišemo nemir”, a možemo to odraditi na još kvalitetniji način tako što ćemo jasno i ispravno izgovarati svako slovo šehadeta “la ilahe illallah” jer ono u sebi sadrži sva slova koja oslobađaju disajni sistem, kontrolišu otkucaje srca i održavaju disanje uravnoteženim. Pored toga, dajemo djeci ispravan autoritet u Allahu, dž.š., a vjera u Njega podiže samopouzdanje, jača samokontrolu i usmjerava ih na njihove intelektualne sposobnosti :
“ONE KOJI VJERUJU I ČIJA SE SRCA KAD SE ALLAH SPOMENE SMIRUJU – A SRCA SE, DOISTA, KAD SE ALLAH SPOMENE SMIRUJU.” (13:28)
“POMOZITE SEBI STRPLJENJEM I MOLITVOM, A TO JE ZAISTA TEŠKO OSIM POSLUŠNIMA” (2:45)
“SJEĆAJTE SE VI MENE, I JA ĆU SE VAS SJETITI...” (2:152)
Potiskivanje emocija uzrokuje niz nepoželjnih situacija kao što je na primjer glavobolja ako potisnemo frustraciju, začepljeni sinusi ako ne plačemo, grčevi u stomaku ako potisnemo uzbuđenje, tuča između dvije osobe ako potisnu ljutnju, napad panike zbog potisnutog straha i depresija zbog ugušene iritacije ili dosade. Jako je bitno da učimo djecu da zdravo ispolje svoje emocije i da ih shvate kao priliku da nauče nešto novo, pa čak kad je i ljutnja u pitanju. Da je ispoljavanje ljutnje nešto što je ispravno nalazimo i u primjeru Poslanika, a.s., na njegovom licu se tačno znalo kad je bio ljut, znao bi pocrvenjeti od ljutnje i ne bio pričao ni s kim, ali se znalo i kad je bio radostan po njegovom osmijehu i toplini pogleda. Pojam sabura u islamu nije da gutamo i trpimo, a u sebi da negodujemo, nego da razumijemo i da se moralno uzdignemo. Ovo prvo shvatanje sabura može aktivirati psihosomatska oboljenja, a znamo da sve što je islamom naređeno ne nosi štetu sa sobom, što povlači zaključak da je ovakvo tumačenje sabura pogrešno. Pojam sabura se jedino može shvatiti na način da nam je to prilika da sebe preispitamo, da razmišljamo i da se uspijemo moralno uzdići za jedan stepen više. Kad objašnjavamo našoj djeci pojam strpljenja mi ih ne tjeramo da bez prethodnog objašnjenja trpe ono što se od njih očekuje da trpe, nego se primjeni ova druga metoda, a to je razgovor i korištenje svih raspoloživih sredstava da dijete shvati zbog čega je njegov/njen postupak bio pogrešan.
NEKE OD TEHNIKA KONTROLE EMOCIJA....
Kad nađemo da su nam djeca zahvaćena ljutnjom i bijesom najbolje je uraditi sljedeće :

1. Stopirati – izbrojati do 10 ili ga/je udaljati na par minuta dok se ne smiri...
   
2. Uravnotežiti disanje – zajedno s djetetom duboko disati dok se ono ne smiri
   
3. Dati mu priliku da kaže šta ga je to izbacilo iz papuča
   
4. Objasniti da je ljutnja dobra prilika da identifikujemo problem, ali nije i da ga riješimo
   
5. Dati mu/joj da napiše misli koje im pomažu da drže pod kontrolom svoju ljutnju i to prebaciti na veliki hamer papir koji se može okačiti na zid dječije sobe kao podsjetnik
   
6. Rditi s djecom vizualizaciju ili mentalno vođenje koji ih imaginarno slikaju na željeni način i unaprijed ih pripremaju kako da se postave prema problemu
   
7. Predložiti im nešto u sasvim novom ambijentu npr. šetnju, trčanje, košarku, plivanje, kino (pogledati crtani ili igrani film na teme koje podižu samopouzdanje i daju kreativne izlaze iz teških situacija)
   
8. Melodično učenje Kur’ana smiruje napetost i pruža sigurno utočište od svake nevolje (spada u terapiju melodijom)
   

Za kraj bih samo još citirala riječi Bertranda Russella, a one su: "Mi znamo previše, a osjećamo premalo!"

Pripremila: dipl.psiholog Aida Tule

Osjećaji prema djeci
Huseinbašić Elvedin, prof.

Roditelji su skloni voljenju djece

Zna se da intuitivno roditelji vole svoju djece i osjećaju naklonost prema njima i postavljaju se zaštitnički prema njima. Roditelji prema djeci imaju dosta milosti, naklonosti i brige.
Da nije toga, ljudska rasa nestala bi, a roditelji ne bi imali strpljenja da se staraju o svojoj djeci, da ih pomažu, odgajaju, da se brinu o njima, niti da rade za njihov boljitak.
Časni Kur'an je opisao te roditeljske osjećaje tako što ponekad djecu naziva ukrasom našeg života: "Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na tom svijetu." (El-Kehf, 24)
Na drugom mjestu Kur'an ih smatra velikom blagodati koja je vrijedna zahvaljivanja Onome koji ih je dao: "Pomoći ćemo vas imecima i snovima i učinićemo vas brojnim." (El-Isra`, 6)
Na trećem mjestu, ako su pobožni Kur'an ih naziva odmorom očiju: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju." (El-Furkan, 74)
Ti ajeti, pored mnogih drugih ajeta koji opisuju osjećaje roditelja prema svojoj djeci, otkrivaju istinske osjećaje roditeljske ljubavi prema voljenoj djeci.
Možemo navesti i stihove koji se odnose na ljubav prema djeci. Ti stihovi puni su nježnosti i naklonosti preplavljenih i osjećajima, srdačnosti, te iznose ljubav i sažaljenje koje je Allah usadio u srca roditelja
Pjesnik Umejj ibn es-Salat je skladao svome sinu pjesmu, remek djelo. Preplavljena je nježnosti i opisuje iskrenost roditeljskih srčanih osjećaja prema sinu:
Hranio sam te kada si bio novorođenče i izdržavao sam te dok si bio mlad, a ti si uživao u tome što sam ja žnjeo od tebe.
Pa, kao da sam ja bio bolestan, a ne ti. Stoga, moje oči su postale preplavljene suzama.
Drugi pjesnik rekao je u pogledu neobuzdanog roditeljskog sažaljenja koji isijava naklonost, simpatiju i ljubav:

Zbog veoma slabašnog tijela na kom se neki njegovi dijelovi naslonjaju na druge, mnogo sam putovao tom širokom i prostranom zemljom. I to sve zbog naše djece koja izgledaju da su naše jetre što hodaju zemljom. Da vjetar pogodi neke od njih, moje oči nikada više ne bi trepnule.


Milost prema djeci dar je Allahov čovjeku

Među plemenitim osjećanjima koje je Allah usadio u srca roditelja su milost prema djeci, ljubav i usrdnost prema njima. Snažan je to osjećaj koji baštini najveći utjecaj u pogledu podizanja djece i oblikovanja njihove ličnosti.
Nemilosrdno srce odražava krutu i grubu ličnost, koja nepovratno vodi ka pokvarenosti i izopačenosti djece.
Zbog svega toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mnogo je brinuo o milosti i poticao je odrasle da gaje tu plemenitu osobinu.
Ahmed i Buhari u djelu "Knjiga o adabu," Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim navode od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko nema milosti prema mladima i ne poštuje čast odrasli, ne pripada nama."
Allahov poslanik sallallahu alejhi we sellem, korio je ashabe, r.a., koji nisu imali milosti prema svojim sinovima i savjetovao ih je da imaju milosti i naklonosti prema njima.
Buhari navodi u djelu "El-Adab el-mufrad," od Aiše, r.a.: "Neki beduin došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: "Ljubiš li svoje sinove? Mi ne." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja ne mogu usaditi milost u tvoje srce nakon što je Allah iskorijenio iz njega."
Buhari navodi da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poljubio je Hasana, r.a., u prisustvu El-Akra ibn Habisa et-Tamimija, r.a., koji je rekao: "Imam desetero djece i nikada nisam poljubio nijedno od njih." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, pogledao ga je i rekao: "ko nije milostiv prema drugima prema njemu se neće postupiti milostivo."
Buhari u svom djelu: "El-Adab el-mufrad," navodi da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: "Neka žena došla je Aiši, r.a., (tražeći pomoć), a Aiša, r.a., dala joj je tri hurme. Ta žena, dala je svakom od svojih sinova po jednu hurmu, a jednu je zadržala za sebe. Dvojica dječaka su pojeli te dvije hurme, a potom su pogleda li u majku. Stoga ona je raspolovila hurmu i svakom od njih dvojice dala po pola hurme. Kada je Aiša, r.a., ispričala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, šta je ta žena učinila on, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto si začuđena time? Allah je njoj dao milost prema njenoj djeci."
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, oči su se punile suzama kada bi vidio dijete na samrti.
Buhari i Muslim bilježe od Usame ibn Zejda, r.a., da je Poslanikova kći poslala po njega jer joj je sin bio na samrti i zamolila ga je da bude tu prisutan. On, sallallahu alejhi we sellem, uzvratio je selam i rekao: "Allah posjeduje ono što će uzeti i ono što je On dao i odredio je rok za sve, pa budi strpljiva i moli Allaha za nagradu." Stoga, ona je opet poslala po njega i zamolila ga da dođe, te joj je on otišao sa Sa'dom ibn Ubadom, Muazom ibn Džebelom, Ubejjom ibn K’abom, Zejdom ibn Sabitom i još nekim drugim ashabima, r.a. Dijete je dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, koji ga je stavio u krilo. Teško je disalo i treslo se, a njegove oči su zasuzile, te je Sa'd, r.a. rekao: "O, Allahov Poslaniče, šta je to"? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "To je milost koju je Allah usadio u srca Njegovih robova." U drugoj predaji navodi se: "Allah je to usadio u srca onih robova koje je On odabrao. Zaista, Allah je milostiv prema milostivima."
Milost koja je duboko usađena u srca roditelja motivira ih da na sebe preuzmu odgovornost staranja i podizanja djece.

Mržnja prema djevojčicama odvratni je džahilijjet (prijeislamski običaj)
Huseinbašić Elvedin, prof.

Islam, pozivajući na jednakost i pravdu, nije načinio nikakvu razliku u tretmanu između muškarca i žene. Pravljenje razlika između muškarca i žene u odnosima ljubavi i naklonosti predstavlja odvratnu prijeislamsku praksu.
Allah kaže: "I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena, : Da li ovakvo prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!" (En-Nahl, 58,59)
Unutar islamskog društva neki očevi prave razliku između dječaka i djevojčica, a razlog tome je pokvarena sredina iz koje su oni stekli naviku neukih običaja i gnusna socijalna pravila ponašanja. To je, također, posljedica pomanjkanja vjere, jer takvi nisu prihvatili to što im je Allah propisao. Ni oni, ni njihove žene, ni svi ljudi na zemlji ne mogu promijeniti to što je Allah stvorio.
Allah kaže: "Allahova je vlast na nebesima i na zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće - mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda., On, zaista, sve zna i sve može." (Eš-Šura, 49, 50)
U procesu iskorijenjavanja takve prijeislamske prakse od ugroženih kategorija muslimana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, posebno je spomenuo djevojčice u svojim obraćanjima i naredio je očevima i starateljima da se prema njima lijepo ophode, da se brinu i staraju za njih, jer time mogu steći Allahove blagoslove i ući u Džennet.
Muslim bilježi hadis od Enes ibn Malika, r.a., u kom stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko bude izdržavao dvije djevojčice (kćeri) do njihovog potpunog odrastanja, bit će sa mnom u Džennetu poput toga (spajajući pri tome dva svoja prsta zajedno)"
Imam Ahmed u svom "Musnedu," bilježi da je Ukba ibn Amir el-Džuhani, r.a., naveo kako je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da govori: "Ko bude imao tri kćeri i bude strpljiv s njima, opskrbljujući im hranu i odjeću iz svog imetka, one će ga sačuvati od džehennemske vatre."
Stoga, uzdržavatelji djece moraju slijediti navedene poslaničke upute, kao i islamska učenja koja se odnose na obaveznost staranja o djevojčicama. Oni, također, moraju sprovoditi pravdu i jednakost između njih i muškaraca, tako da one mogu steći Allahove blagoslove i Džennet čija je veličina kao veličina nebesa i zemlje.


Smrt djeteta

Kada musliman dostigne visok stupanj, vjerovanja, kada bude vjerovao u predodređenje, bilo ono dobro ili loše, ugodno ili gorko, on ne prihvata sve događaje i nedaće kao slučajnosti predaje Allahovom predodređenju.
U skladu s tim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da će za svakoga ko izgubi dijete i bude zatim izgovarao: "Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti," Allah izgraditi kuću u Džennetu po imenu "Kuća zahvalnosti".
Et-Tirmizi i Ibn Hiban bilježe hadis od Musaa el-Ešarije, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Kada vam umre sin, Allah, melekima kaže: `Jeste li uzeli dušu sina roba Mog?` Oni odgovaraju: `Jesmo.` On, potom, kaže : `Jeste li uzeli plod srca njegovog?` `Jesmo,` odgovaraju meleki. On, potom, pita: `Šta je on rekao?` Oni kažu: `On Te je hvali i govori: `Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.` Zatim, On im kaže: `Sagradite kuću za Mog roba u Džennetu i nazovite je `Kućom zahvalnosti.``"
Takva strpljivost donosi mnoge plodove koje bere strpljiv i zadovoljan musliman. Neki od tih plodova vode ga u Džennet i čuvaju ga od džehennemske vatre.
Buhari i Muslim bilježe hadis od Ebu Se`ida el-Hudrija, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao (nekoj) ženi: "Ako neko od vas bude lišen troje djece, ona će mu zasigurno biti zaštitom (skloništem) od džehennemske vatre." Žena je upitala: "A dvoje? " On, sallallahu alejhi we sellem, odgovorio je: "I dvoje."
Također, među plodove strpljivosti Sudnjeg dana spada šefa`at sina koji je umro mlad, a koji će se zauzimati za svoje roditelje.
Imam Ahmed, En-Nisa`i i Ibn Madže bilježe hadis od Ebu Zerra, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Roditelje muslimane koji su ožalošćeni smrću troje njihove djece, a koja još nisu postala punoljetna, Allah će uvesti u Džennet zbog Njegove milosti prema njima (tj. prema djeci)"
Muslim, u svom "Sahihu", navodi da je Ebu Hasan rekao: "Bio sam lišen dvoje djece, i Ebu Hurejri, r.a., sam rekao: "Jesi li čuo za hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da nam se može iskazati saučešće za naše umrle?" On, r.a., odgovorio je: "Jesam. (a hadis glasi:) Mladi među njima su mladi Dženneta, gdje od svaki od njih slijedi svoga oca (Ili rekao je: "svoje roditelje") i drži se za očevu odjeću ili ruku, kao što se vi držite za vašu odjeću, i nikako ga ne napušta dok zajedno ne uđu u Džennet."
Držanja sahabijki povodom smrti djece, r.a., zorno pokazuju njihovo strpljivost i zadovoljstvo prilikom gubitka djeteta. Takvo je držanje Ummu Seleme, r.a.
Buhari i Muslim bilježe da je Enes, r.a., rekao: "Ebu Talha, r.a., imao je sina koji je bio bolestan, a koji je umro kada je on bio odsutan iz kuće. Kada se vratio, upitao je za sina, a njegova supruga mu je rekla: "On je u svom krajnjem počivalištu," misleći na to da je on preselio na Ahiret, ali, Ebu Talha, r.a., razumio je da mu je bolje. Potom, jeo je to što mu je supruga iznijela za večeru. Potom se ona dotjerala na način na koji to nikad ranije nije učinila, te je on zatim spavao s njom. Kada je ona vidjela da se on dobro zadovoljio, rekla je: "O Ebu Talha, reci mi šta misliš, ako neki ljude posude nešto od drugih, a potom im se to zatraži natrag, mogu li oni biti lišeni toga?" On, r.a., je odgovorio: "Ne." Ona, r.a., potom, rekla je: "Onda, moli Allaha za nagradu," misleći pod tim da mu je sin umro." Podprenosilac rekao je: "On je bio ljut i krivio je što je dopustila da spava s njom, tako postajući džunubom, a tek zatim mu rekavši o njegovom sinu. On, r.a., otišao je do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ispričao mu cio slučaj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, podržao je to što je Umm Selema, r.a., učinila, a potom, rekao je: "Neka Allah blagoslovi tvoju suprugu," ili rekao je "Neka ih Allah oboje blagoslovi." Ta ashabijka, r.a., je rodila kasnije sina, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, dao mu je ime Abdullah. Jedan ensarija, r.a., rekao je (za tog Abdullaha): "Vidio sam devetericu Abdullahovih sinova, i svi su srcem učili Kur'an." To je samo bio Allahov odgovor na dovu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada on, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Neka ih Allah oboje blagoslovi."
Stoga, roditeljima se preporučuje da imaju vjeru, zahvalnost i strpljivost, tako da ako ih pogodi kakva nedaća nikada ne izgube strpljivost, a u slučaju da budu lišeni djeteta, da nikada ne budu sasvim tužni, već da nastave ponavljati: "Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti, Njemu pripada ono što je On dao, a On je odredio rok za sve."

Djecja potreba za ljubavlju !


Potreba da se bude voljen veoma je jaka u svakom ljudskom bicu. Od djetinjstva pa sve do starosti, ono želi da je voljeno od strane onih koji ga okruzuju. Ljubav povezuje osobe jakom vezom i cini zivotne teskoce podnosljivim. Ona izaziva osjecanje brige i staranja, bez kojeg ljudi ne bi brinuli jedni za druge. Zato je poklonjena ljubav djetetu mnogo vaznija od svakog drugog poklona.


Zivot se ne odvija samo prema hladnim pravilima. Toplina ljubavi je neophodna da on dobije dusu i postane lijep i ugodan. Kuća bez ljubavi, ma koliko dobro organizovana i uređena, ne ispunjava svoju svrhu. Porodica nije samo mala zajednica u kojoj se zadovaljaju potrebe njenih clanova. Ovo se moze postici i sa nekom drzavnom ustanovom. Međusobna ljubav i paznja su istaknute osobine familije, i ta osjecanja drze na okupu njene clanove.


Prisutnost ljubavi, ili pak njen nedostatak, ima veoma snazan utjecaj na zivote djece, tj. na njihove mentalne sposobnosti, lahkoću govora i pogled na svijet. Zbog toga islam naglasava vaznost ispoljavanja ljubavi u porodici, narocito prema djeci. Poslanik s.a.v.s., je veoma volio svoje unuke, i cesto bi javno pokazivao veliku paznju i brigu prema njima. On s.a.v.s., je cak produzavao sedzdu ako bi mu se Husejn popeo na ledja. Ne bi podnosio da placu niti da budu povrijedjeni. Takodjer je potsticao ashabe da pokazuju njezna osjecanja prema njihovoj djeci.


Efekti koje roditeljska ljubav ostavlja na djecu su sljedeci:


· Ono je srecnije i mirnije. Voljeno dijete je u dobrim odnosima sa svijetom, i sposobno je podnijeti razocarenja mnogo bolje. Svijet dijeteta koje raste bez ljubavi je hladan, mracan i jednolican. Takvo dijete cesto pravi zijan (lose se ponasa) samo da bi privuklo paznju.

· Dijete je sigurnije u sebe. Zna da je vrijedan ljubavi, što je velika pomoć u izgradnji samopostovanja.

· U stanju je izgraditi bolje odnose sa drugima. Ako se odnos prema roditeljima temelji na ljubavi, djete će izrasti u ljubaznu i njeznu osobu. Nedostatak ljubavi cini srce tvrdim i nesposobnim da iskaze ljubav prema drugima.

· Dijete ima pozitivniji pogled na zivot. Voljeno dijete gleda na život sa poletom i entuzijazmom. Ono je spremno da iskusa i dozivi nove stvari. Kuća bez ljubavi ce uzrokovati da se dijete postavi negativno prema zivotu, i njegovi prirodno ispitivacki nagon i interes nece imati priliku da dodju do izrazaja.

· Dijete će biti pazljivije prema roditeljskim rijecima. Prijekori i opomene postaju podnosljivi kada dijete zna da je voljeno. Roditeljski zahtijevi se ispunjavanju lakse i radosnije.

Kako pokazati djetetu da je voljeno?

Ne treba ni pomenuti cinjenicu da svaki roditelj veoma voli svoje dijete. To je prirodni instikt koji je Allah stavio u srca svih roditelja. Ova roditeljska ljubav je znak Allahove mudrosti, jer bez nje ni jedan roditelj ne bi podnio sve one teskoce koje odgoj djece trazi. Medjutim, mnogi roditelji misle da djeca znaju, i bez toga da im se kaze, da ih oni vole. Oni ne shvataju da je djeci potrebno da neprestanu budu uvjeravana u roditeljsku ljubav. Ona mora bit primjetna u rijecima i ponasanju roditelja. Djeca nisu u stanju razumjeti da su, cak i prijekori i kazne, znak roditeljske brige i ljubavi. Oni cesto vide ovakva njihova nastupanja kao nedostatk ljubavi. Zato je veoma vazno ispoljiti ljubav prema djeci, ili u najmanju ruku obavijestiti ih o njoj na primjeran nacin.

Nacin ispoljavanja roditeljske ljubav ovisi o dobu i stupnju razvoja djeteta. Za bebu je jako vazno da bude nosena u narucju i ljubljena, jer ovakav fizicki nacin iskazivanja ljubavi je vazan za njen rast i napredak. Sve dok je dijete u ovom dobu, iskazivanje ljubavi preko dodira igra vaznu ulogu. Kako dijete raste smanjuje se i potreba za ovakvim iskazivanjem ljubavi i paznje. Ipak njezan dodir je jos uvijek neophodan, ali sada to nije glavna stvar.

Kada malo odraste sa dijetetom treba drugacije postupati. Sada se roditeljska ljubav treba ogledati u obraćanju paznje na njegove potrebe i zelje, prijateljskom razgovaranju, citanju zanimljivih knjiga, zanimanju za njegovu skolsku domaću zadacu i sl. Roditeljska ljubav se prepoznaje po nasmijanom licu, blagim rijecima i strpljivom uhu.

Starije dijete ima prijatelje koji su mu veoma vazni. Postovati njegove prijatelje je jedan nacin iskazivanja ljubavi prema njemu. Uopsteno govoreci, kada roditelj obraća paznju na stvari, pored onih obaveznih (kao sto je hranjenje, oblacenje, kupanje i sl.) dijete ce razumjeti da je voljeno.

Majcina ljubav


Bez sumnje, majcina ljubav je poseban Allahov dar svakom djetetu. Ona se razlikuje od oceve i ljubavi svake druge osobe. Nježna majcina ruka i tjeseci glas u stanju su otkloniti mnoge djetetove nevolje. Zato je majka glavni nosilac roditeljske ljubavi i u njenom davanju potpuno nesebicna. Ona ne zeli nikakvu nadoknadu za provedeno vrijeme i potrosenu energiju u djetetovom podizanju. Od vremena kada je dijete dozivljava samo kao izvor hrane i topline, pa onda i kroz citavo djetinjstvo, majka je njegov simbol brige i paznje. Atmosfera kuce direktno ovisi o karakteru majke. Nježna i brižna majka moze u mnogome doprinijeti da njena porodica bude sretna i emocionalno zdrava.

Bezuslovna ljubav


Neki roditelji će pokazati ljubav prema njihovoj djeci samo onda ako ona ispune neka njihova ocekivanja. Tako na primjer, novopridosli sin, poslije nekoliko kcerki, zadobija nesrazmjerno veliku ljubav i paznju. Neke porodice jednostavno vise vole djecake, cak i onda kada imaju jednak broj sinova i kcerki. Ovakva diskriminacija prema polu je uveliko osudjena u islamu. Poslanik Muhammed s.a.v.s., je imao kcerku u vrijeme kada su Arapi kcerku smatrali sramotom i nesrecom za kucu. On s.a.v.s., je pokazivao veliku ljubav i pažnju prema njoj, bez obzira što su mu za to mnogi Arapi prigovarali.


Neki roditelji ce iskazivati ljubav prema djetetu samo onda ako je ono lijepog izgleda, ponasanja, ili uopste ispunjava njihova ocekivanja. Takva ljubav je uslovljena. Ako dijete dobro uci u skoli, ono je hvaljeno i voljeno, ali ako se desi da je slab djak, ono je kritikovano u tolikoj mjeri da se osjeca potpuno odbacenim. Roditelji cesto zaborave da treba koriti djetetov postupak, a ne njegovu licnosti uopsteno. Poslusno dijete je hvaljeno zbog poslusnosti, ali je voljeno zato što je ono dijete tog roditelja. Tako isto, neposlusno dijete je koreno zbog neposlusnosti, ali je i dalje voljeno kao dijete. Mnogi roditelji nisu u stanju razumjeti ovo pa cine njihovu ljubav i paznju ovisnim o djetetovom ponasanju. Sva djeca prave greske. One izazivaju roditeljske reakcije, koje ih, ponekad, navode da pomisle da ih roditelji vise ne vole. Neophodno je da roditelji jasno daju do znanja djetetu da ga kore zbog odredjenog postupka, i da ne vole njegovo ponasanje a ne njega licno.

Prekomjerna ljubav


Kada su u pitanju djeca cesto je tedko kontrolisati snazne emocije. Medjutim, sve sto se prekomjerno cini može biti stetno, pa i previse roditeljske ljubavi moze naskoditi djetetu.
Pretjerana ljubav se ogleda u tome kada roditelj razmazi dijete, stiti ga od svake teskoce, ispunjava mu svaku zelju i daje mu sve sto hoce. Ovo moze rezultirati u sljedećem:

· Dijete postaje potpuno ovisno o roditeljima. Ono ima veoma male sanse da dostigne potpunu emocionalnu i mentalnu zrelost kada odraste. Takva osoba nema smjelosti i lahko je uvrijedljiva. Ono je kao krhka biljka koja treba neprestanu zastitu.

· Razmaženo dijete ima bezbrojne zahtjeve. Ono ce neprestano traziti sve vise i vise paznje, slatkisa, igracaka i sl.. Ako mu se ne da, plakace i stalno dosadjivati.

· Moze postati sebicnjak, i u zivotu moze ocekivati isti stepen paznje od drugih. Razmaženo dijete misli da je ono glavna stvar u zivotu njegovih roditelja i da se oko njega sve drugo vrti. Ono vjeruje da nema nedostataka, ili u najmanju ruku ni jedan nedostatak koji drugi mogu primjetiti. Ovakvo visoko misljenje o sebi dovest ce ga u nevolje, narocito onda kada ga drugi ne vide u istom svjetlu.

· Nece biti u stanju podnijeti da mu drugi ne pridaju istu vaznost i paznju na koje se navikao kod roditelja. Takvi ljudi cesto gube sigurnost u sebe i osjecaju se manje vrijednim, misleći da im se ne daje onoliko paznje koliko oni zasluzuju.


Poslanik,s.a.v.s., u hadisu kaze:
“Ljubite cesto svoju djecu, jer svako iskazivanje ljubavi povecava vas status u Dzennetu.”

***Uzoran brak i njegova veza sa odgojem
Bilo bi korisno da posvetimo paznju –makar ukratko-na tri aspekta koja su u direktnoj vezi sa brakom:

-Brak kao ljudska potreba;

-Brak kao socijalna ustanova;

-Brak kao izbor slobodne volje;

Jer pojašnjavanjem istih dokučujemo način povezivanja izmedju odgoja sa jedne strane sa odgovornošću koju brak trazi i stvaranjem poroda, ukazivanjem na porijeklo djeteta , zdravljem kako tjelesnim tako i moralnim, povecanjem simpatije roditelja prema njemu, medjusobnim pomaganjem bračnoga para u vaspitavanju te ispravljanju grešaka koje se nadju kod djeteta, kao i s pripremom da to djete postane čovjek vrijedan života, s druge strane.

Evo nekoliko podrobnosti za svaki od gore navedenih aspekata :

I: Brak kao ljudska potreba.

Od općepoznatih stvari u osnovama islamskog zakonodavstva je ta da je šerijat ratovao protiv monaštva jer se sukobio sa ljudskom prirodom, te se suprostavljao ljudskoj želji nagonu i žudnji.

Prenosi Bejheki u hadisu Said ibn Ebi Vekasa r.a. od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selem da je rekao:”Zaista nam je Allah dzellešanuhu zamijenio monaštvo sa dobrocinstvom u islamu”. Prenosi Taberani i Bejheki da je Poslanik s.a.v.s. rekao:”Ko bude imućan (u stanju) da se oženi, a ne uradi to, taj nije od nas “Vidim u ovim, a i u drugim hadisima da šerijat zabranjuje muslimanu neženstvo i odricanje braka radi monaštva ili asketizma u ibadetu ili zbog nekakvog približavanja Allahu dzellešanuhu , naročito ako je dotični musliman sposoban i imućan sa omogućenim sredstvima.

Kada bi razmotrili stanovišta Allahovog Poslanika s.a.v.s. u nadgledanju pojedinaca zajednice, te metode liječenja ljudske duše uvjerili bi se da su zasnovani na spoznaji istine o covjeku te prihvatanju njegovih zelja i potreba iz razloga da ne bi nijedna jedinka u zajednici prekoračila osnovna načela svoje prirode, i da ne bi radila ono što joj nije u mogucnosti ili nije sposobna uraditi, vec ce koracati na pravom putu prirodnim harmoničnim i ispravnim tokom bez posrtaja u hodu sa zajednicom, niti zastoja u napretku čovečanstva kao ni bez slabosti dok drugi jačaju “DJELU ALLAHOVU , PREMA KOJOJ JE ON LJUDE NAČINIO, NE TREBA DA SE MIJENJA ALLAHOVA VJERA, JER TO JE PRAVA VJERA, ALI VEĆINA LJUDI TO NE ZNA” [Ar-Rum:30].

To je stanovište Allahovog Poslanika s.a.v.s., a koje se računa jednim od najvećih reformističkih i vaspitnih stanovišta u liječenju negativnih sklonosti, te razumjevanju ljudske prirode.

Prenose Buharija i Muslim hadis od Enesa r.a.:”Dosla su trojica kućama u kojima su živjele žene Allahovog Poslanika s.a.v.s. pitajuci o njegovom ibadetu, kada bijahu obavješteni učine im se to lahkim i malenim pa rekoše: A gde smo mi u odnosu na Poslanika s.a.v.s., kome su oprošćeni svi grijesi, one koje je počinio i one koje će počiniti, te jedan od njih reče: Ja ću klanjati dan i noć, drugi reče: Ja ću postiti cijelo vrijeme i neću se mrsiti, a treći reče: Ja ću se udaljiti od žena i neću se nikada ženiti. Potom je došao Allahov Poslanik s.a.v.s i rekao:”Vi ste oni koji su rekli to i to, tako mi Allaha ja sam najbogobojazniji od sviju vas, i najviše se Njega bojim, ali ipak ja postim i mrsim, klanjam i odmaram i ženim se, pa ko ne želi nasu praksu taj nije od nas.”

Iz ovog teksta je jasno svakom onom zdravog razuma i vida da je brak u islamu okarakterisan kao ljudska prirodna potreba i time musliman preuzima na sebe veliku odgovornost onoga ko ima pravo vaspitavanja i odgoja, na koju poziva sama ljudska priroda, koja odgovara zeljama ljudskih potreba i s čim se slaže praktičan zivot!!!.



II: Brak kao socijalna dobrobit.

Općepoznata stvar u islamu je da brak ima općih koristi, kao i socijalnih, a na najvaznije od njih ćemo ukazati uz Allahovu pomoć, i objasniti na koji način su one povezane sa odgojem djece u islamu:

-Očuvanje ljudske vrste. Brakom produžavamo egzistenciju ljudskog roda, natalitet i sukcesiju, sve dok Allah dz.š. ne naslijedi zemlju i sve što je na njoj, a nije nepoznato da se natalitetom i sukcesijom održava ljudski rod, i to je ujedno podsticaj za one koji se bave vaspitno - obrazovnim programima i izučavanjem pravilnih principa radi očuvanja ove ljudske vrste na moralnoj kao i na tjelesnoj bazi u istoj mjeri, na to je ukazao i Allah dzellešanuhu u Kur’anu, gdje u jednom ajetu kaže:”Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke”[En-Nahl:72].

U drugom ajetu stoji:”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao”[En-Nisa’:1].

-Očuvanje porijekla. Brakom koji je Allah dzelleša’nuhu propisao sinovi se ponose svojim porijeklom, nije neprimjetno da time dobijaju samopoštovanje, duhovnu ravnotežu, te ljudsku plemenitost, a da brak nije onakav kakvim ga je Allah dz.š. propisao zajednice bi imale bezbroj slučajeva djece bez porijekla, što je rana koja teško pogadja moralne vrline, čime se širi krug nemorala i bezvrata...

-Očuvanje zajednice od moralne dekadencije. Brak je sredstvo koje čuva jednu socijalnu sredinu od moralne dekadencije i njime se osiguravaju pojedinci društvene degeneracije. Očito je svakom koji ima razuma da instiktivna žudnja prema suprotnom polu koja se zadovoljava zakonskim brakom i dozvoljenom vezom, krasi zajednicu – pojedinacno ili opće- sa najvrednijim običajima, najboljim moralnim principima, te time biva dostojna izvršavanja poruke i preuzimanja odgovornosti na način kako to Allah dzelleša’nuhu traži od nas. Istinu je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem iznoseći u jednom hadisu mudrost jednog braka moralnih osnova kao i njegove socijalne koristi koje donosi podsticajući time grupu mladića na brak u kojem kaže:”Omladino, tko bude od vas u mogućnosti oženiti se, neka to uradi, sačuvaće oči od harama i zaštititi će se od bluda, a ko ne bude u mogućnosti to uraditi neka posti, jer će ga post sačuvati od grijeha”[hadis prenosi većina prenosioca hadisa].

-Očuvanje zajednice od bolesti. Brakom se zajednica čuva raznih zaraznih i smrtonosnih bolesti, koje se prenose medju njenim članovima posredstvom bluda, prostitucije i zabranjenih veza……neke od tih bolesti su genoreja, sida i još niz drugih opasnih bolesti koje uveliko ugrožavaju potomstvo, onesposobljavaju tijelo, proširuju epidemiju i smrtonosno djeluju na zdravlje idućih potomaka.

-Duhovna i duševna smirenost. Brakom raste duh ljubavi i milosrdja bračne veze. Tako recimo suprug će krajem dana vraćajuci se s posla naći spokoj u porodičnoj atmosferi kod kuće gde će se susresti sa ženom i djecom, zaboravljajući pritom na brige i tegobe na koje je naišao tokom dana kao i umor koji je doživeo na radnom mjestu. Takva je situacija i sa ženom kada bude u društvu svog supružnika, čekajući u noći svog životnog saputnika.

Na taj način svako od njih nalazi svoj duševni spokoj i bračnu idilu u sjenci svog bračnog druga. Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada je opisao ovaj fenomen najlepšim izrazom:” I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju”[Er-Rum:21].

-Uzajmno potpomaganje bračnoga para u izgradnji porodice i vaspitavanju djece. Brakom se bračni par medjusobno potpomaže u izgradnji porodice i preduzimanju odgovornosti….{odgoja prim.prev.} tako da jedan upotpunjava praznine koje ostavlja drugi, žena radi unutar njenih specifikacija koje se opet slažu sa njenom prirodom i ženstvenosću, a to se odražava u nadgledanju kućnih poslova, u vaspitavanju djece itd. Krasne su riječi pisca koji napisa slijedeće stihove:

*odgoj djece u Islamu"

_________________

halalite samo da vas pitam da li imam izun da vaše neke tekstove postiram na Islam Bosni forumu,naravno uz dodatak da sam ih ovdje pokupio?

Molim Allaha da pomogdne svakog roditelja, i da im podari poslusnu djecu. amin
Zaista je tesko izvasti djete na pravi put, pogotovo kad zivis izmedju 2 kulture.

Ma tačno tako.Čovjek zna svih 10 kirajeta,žena,dvoje djece..ilahije mu extra jes da mu ovaj novi cd nije nešta,al biće bolje inšaAllah.Ti amina imaš eto djecu elhamdulillah,ne znam kojeg su uzrasta.Kad dijete dođe u te kritične godine od 10-18 otprilike moraš mu dozvoliti neki vid relaksacije,pogotovo što živimo u ovakvom okruženju gdje su narkomani,mafijaši,rokeri idoli omladini.Zar nije lijepo eto u ovom primjeru približiti lik i djelo Al-Afasya kao muslimana koji je u ovom vremenu uspio uskladiti život na islamskim principima.
Kad ovako nešto kažem odmah znam da će neko skočiti i vikati ''nama treba da je Poslanik saws uzor u svakoj situaciji...''apsolutno tačno ali sa djecom se mora postepeno raditi,ovo će majke najbolje razumiti.

Meni je recimo nekad slusanje islahija bilo vrhunaca ibadeta ako se to moze uopste nazvati ibadetom .Ali ja sam rasla u takvoj sredini gdje prakticno islama jedva da je i bilo. Kad zivis i rastes u takvoj sredini jednostavno svaki mali pomak ka vracanju islamu je zapravo jako velik pa i slusanje ilahija izmedju ostalog.

Da znate samo kakvo je odusevljenje izazvao brat Salko Zildžić, prvak svijeta u kik-boksu kad je nastupao u Crnoj Gori uz ilahije . Samo zbog tih ilahija koje ga prate Bosnjaci koji nikada u zivotu nisu usli u dzamiju isli su da ga bodre na mecevima . Samo zbog tih ilahija kojima on privlaci nasu omladinu u Pogorickom Spotskom centru se prvi put cuo tekbir iz stotine grla bosnjackih mladica od kojih mnogi ni jednu suru iz Kur'ana jos nisu naucili,ali su osjetili potrebu da stanu uz njega da idu bodriti brata muslimana . Sve je to da'wa .Zato nemojmo biti strogi nekoga islamu privucu i priblize bas ilahije nekog knjige ,nekog citanje Kur'ana,nekog brat sa bradom,nekog sestra sa hidzabom .Svi smo mi razliciti zato se za svakog i ne moze primjenjivati isti vid da'we.

Istina Eko, djeca su nam data kao veliko iskushenje. Allah nek ih uputi. AMiin ! Ja mojima ne dozvoljavam da gledaju bezveze stvari. Kontrolishem ih mnogo, mada , moram priznati da moj sin shta god kazhem, ne treba mu dva puta reci. Cerka je malo drugachija ali insha'Allah treniram je On je mladji od sestre 2 godine ( 7 godina mu je ) i ako vidi da ona upali neku pjesmu na tv Trchi i kazhe mi" Mama , ona gleda pogano i haram " Masha'Allah jako je rashirenog uma za prihvatanje savjeta o vjeri ( nemozhe da cheka da bude Sudnji dan i da svi poustaju iz blata (tako on kazhe ) )! Ako im neko neshta da od komshija ( kolach, bombona ) donesu meni da prochitam pozadi ima li gelatina Nekad dodju iz shkole gladni, jadni, ako je meso, nikako ne jedu nigdje , sem kod mene kuci Allah dragi da pomogne svima roditeljima. Amin ! Doista su djeca veliki amanet pa insha'Allah da nam je Uzvisheni u pomoc da taj amanet ne pronevjerimo.

Halalite , malo skrenuh sa teme.

Bujrum ovdje

Eto ti se namucila da podijelis teme i sve ovdje prebacis, a sad nema nikoga da ovdje komentarise.

Ma šta ću,mene stid komentarisati o odgoju djece,kad još ni jedno ni u rukama nisam držao a kamo li na noge podigao.Lahko je teoretisati,praksa je sasvim nešto drugo.Mislim da je investicija u odgoj djece jedna od najboljih investicija,jer dobro odgojeno dijete koje roditelju uči dovu je jedan od tri načina za sticanje dobrih djela nakon smrti.
Ne mogu ja pisati ovako na zadanu temu,jer ja bivam inspirisan s vremena na vrijeme

Hajde da i ja ovdje ostavim jedan komentar

Nema iskrenijeg bica nego djeteta.. pa da podjelim nekoliko bisera od moje male rodice.
Mala od moje sestre krenila u skolu i morala u wc, naravno dijete naviklo da ga mama opere poslje velike nuzde, ali mama nije bila tu i ona je to htjela sama.
kad je vidjela uciteljica ona je to zabranila, i rekla joj da nesmije da se kvasi
A mala ce na to ''pa od Allaha se mora oprati''

Kad je zet preko ramazana bio u itikafu ona je to sva radnosna rekla uciteljici kako njezin babo spava u dzamiji, kad je sestra dosla po nju u skolu uciteljica je upita zasto joj je muz u dzamiji (haman zena pomislila da su se razveli)

A kad je uciteljica pitala koju ona muziku voli ona je rekla da se kod njih kod kuce neslusa muzlika!

Mozete zamisliti kakvu sliku uciteljica ima nama

Nije bas vezano za temu , ali da vam ispricam ipak. Zavrsila ja sa poslom i nastupio vakat ikndijskog namaza ,hajde rekoh bolje da obavim odmah nego da cekam do kuce moze tramvaj kasniti pa da ne okasnim sa namazom. Prostrem ja sedzadu i stanem da da se skoncetrisem i zanijetim ,kad nova koleginica ize mene stoji i kaze jel to ti sad hoces da vjezbas jogu .

Stvrano nije nikava provokacija ali djevojka ne zna, slovakinja a kod njih bas i nema muslimana .Poslije smo se smijali toj jogi .

Eto i ja da se nadovezem na temu.Dosla kod mene kcerka i sin od prijateljice(tada su imali 7 i 5 godina)i posto su bili gladni,ja uzmem da im nesto spremim.I dosli oni kod mene i kaze curica znas mi ne jedemo svinjsko meso,mi smo muslimani.Ja kazem:''Znam i ja sam muslimanka.''Posto njoj to nije dovoljno bilo kao odgovor,pita ona mene:''Pa jeli to nije svinjsko meso sto nam spremas?'' Bas me je slatko nasmijala moja pametnica mala Sta ce dijete hoce da je sto posto sigurno