Mubarek Mjeseci- u susret Ramazanu

Admin

Mjesec Redzep

U mjesecu redžepu velika se pažnja posvećuje postu i posebnim namazima. U redžepu se sije, u šabanu se zalijeva, a u ramadanu se kupe plodovi. »U Džennetu postoji rijeka, kažu da se zove redžeb, bjelja je od mlijeka i slađa od meda. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba Allah uzvišeni napojit će ga vodom te rijeke.« (Bilježi el-Bejheki, prenoseći od Enesa) Pročitajte ovaj tekst i saznajte kako da se zaštite od džehennema, sagradite dvorac u džennetu kraj ove spomenute rijeke sa malo truda. Allah je uistinu Najmilostiviji i Uzvišen.
1. Općenito o mjesecu redžebu
Mjesec redžeb posjeduje svetost koja bi uvažavana i poštivana i u predislamskome preiodu,u periodu neznanja (džahilijet). Allah uzvišeni usadio je u srca ljudi svijest o svetosti ovoga mjeseca. Iako neupućeni, predislamski Arapi osjećali su posebnost ovoga i druga tri sveta mjeseca. Premda imaše iskrivljenu predodžbu o Allahovoj egzistenciji i manifestiranju, osjećaše da postoje neke granice koje niko ne smije prelaziti. Jedna od tih granica nalagala je proizvođenje i očuvanje, u trajanju od 29 ili 30 dana, zatišja u kojemu se »nije smio čuti zvuk željeza, gvožđa, čak ni ako ga proizvodiše halatke.«

El-Bejheki bilježi slijedeće riječi hazreti Aiše: »Redžeb Allahov je mjesec. Nazvan je Mjesecom zatišja (el-Esamm). U vrijeme džahilijeta (perioda prije islama) kada bi nastupio mjesec redžeba džahili bi ostavljali svoje oružje. Ljudi bi bili sigurni, sigurni bi bili putevi i sve dok ne bi ovaj mjesec prošao ljudi se ne bi plašili jedni drugih.«

El-Kurtubi piše: «Misli se na tri sveta mjeseca koja svetim držaše svi Arapi. Allah, direktno, u srca njihova usadio je svetost tih mjeseci. U tome vremenu, Arapi nisu htjeli nikoga ubiti, ničiju krv proljevati niti ratovati. Štaviše, znalo se desiti da neki čovjek susretne ubicu svoga oca, djeteta ili brata ali, ako su sveti mjeseci već nastupili, ne bi ga ni na kakav način uznemiravao.

(Ratovanja) prekidali bi u tri vremenska perioda. U ta tri mjeseca koja dolaze jedan nakon durgoga, uživali bi u sjedenju, opuštanju i odmaranju. Negdje oko polovine godine, još jedan mjesec smatrali bi svetim, mjesec koji je odvojen od ona tri. Riječ je o mjesecu redžebu, mjesecu zatišja (el-Esamm), koji je nazvan Midr (mjesec u kojemu se neosvećuje proljevanje krvi).

Nazvan je el-Esam jer se u tome mjesecu ne čuje zvuk predmeta, halatki, naparavljenih od željeza, gvožđa. Naziva se još i Munsilul-esinneti (pravilno je i Mensalul-esinneti) – Odvajanje strijele od luka -jer bi u tome mjesecu vadili strijele iz lukova. Vjeronavjestitelj, alejhisselam, nazvao ga je Allahovim mjesecom (Šehrullah) tj. Mjesecom Allahovih ljudi. (Kurtubi, VI tom, uz tumačenje 97. ajeta sure Trpeza)

Allah uzvišeni dao je da se za ovaj sveti mjesec veže jedan iznimno važan kako povijesni tako i hieropovijesni događaj. Riječ je o promjeni smjera okretanja muslimana.

Kao što je poznato, u prvo vrijeme poslanstva posljednjega Allahovoga poslanika Muhammeda, alejhisselam, muslimani su se okretali u smjeru Jerusalema, u smjeru Bejtul-Makdisa. Poslanik, alejhisselam, duboko u sebi ćutao je pritisak duše koji ga nagoniše često pogledati u smjeru Kabe. Kaba bijaše ispunjena kumirima (idolima) ali Poslanik, alejhisselam, težio je onome unutarnjemu – smislu postojanja Kabe, onome što ona simbolizira: jednosti i jedinstvenosti Allaha, Uzvišenoga.

Nakon činjena Hidžre, privremenoga napuštanja Mekke uslijed pritisaka idolopoklonika i maltretiranja muslimana, Poslanik, alejhisselam, obavljajući namaz sa prognanim muslimanima Mekke i domaćinima iz Medine, i dalje se okretao prema Bejtul-Makdisu. Ipak, njegovo srce i dalje ga natjerivaše često pogledati u smjeru Kabe. Tada stiže Objava:

Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu!

I Mi ćemo tebe, sigurno,

okrenuti prema Kibli za kojom čezneš!

Zato okreni lice svoje prema Hramu Svetome!

I ma gdje god bili, okrenite svoja lica spram njega!

(Kur'an, sura Krava, ajet 144.)

Bilo je to u mjesecu redžebu.

Taberi, koji prenosi riječi Ibn Ishaka, te ez-Zamahšeri u svome tefsiru el-Keššaf, tom I, str. 101., tvrde da je naredba o promjeni smjera okretanja prilikom ibadeta (bogoslužja) došla u mjesecu redžebu. Rahmetli Nerkez Smailagić, u svome djelu Leksikon islama, str. 328., navodi da je naredba o promjeni kible došla ili u mjesecu redžebu ili u mjesecu šabanu.

Buhari bilježi da je naredba o promjeni došla nakon 16 ili 17 mjeseci življenja u Medini poslije činjenja Hidžre.

»Darekutni prenosi slijedeće riječi od el-Bera'a: 'Klanjali smo sa Poslanikom, a.s., nakon dolaska u Medinu 16 mjeseci prema Bejtul-Makdisu. Potom Allah 'sazna' želju Svoga Poslanika, pa bi objavljeno: Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu.' U ovome je rivajetu, dakle, naglašeno da se radi o periodu od 16 mjeseci, bez sumnje.

Malik prenosi od Jahje, ovaj od Ibn Seida, a on od Seid ibn el-Musejjeba da je promjena kible bila dva mjeseca prije bitke na Bedru.

Ibrahim prenosi od Ishaka: 'Bilo je to (naredba o promjeni kible) u mjesecu redžebu II god. H.'

Ebu Hatim prenosi od el-Bustija: 'Muslimani klanjali su okrenuti u pravu Bejtul-Makdisa tačno 17 mjeseci i tri dana. Dolazak u Medinu bio je u ponedjeljak, 12. noći mjeseca rebiul-evela, a Allah uzvišeni naredio je okretanje prema Kabi u utorak, polovine mjeseca šabana.'« (el-Kurtubi, II tom, uz tumačenje 142. ajeta, sure Krava)

Premda neki učenjaci osporavaju, dobar dio muslimanskih učitelja smatra da je za mjesec redžeb vezana i sudbina Nuhovoga, alejhisselam, naroda, odnosno spas Nuha, alejhisselam, i jednoga dijela njegove porodice od Potopa.

Tako bilježi Taberi: »Nuh, alejhisselam, ukrcao se na lađu prvoga dana mjeseca redžeba, postio je kompletan mjesec i vozio se na lađi do Dana ašure. Tada pristade lađa na Džudijju, pa taj dan isposti Nuh i oni što bijahu s njim.«

Taberi također od Ibn Ishaka prenosi da je hazreti Nuh, alejhisselam, proveo na vodi oko jedne godine, prošao pored Kuće (Kabe) i učinio (s lađom) tavaf sedam puta. Allah ga je sačuvao od Potopa, zato ne bijaše potopoljen, potom otplovi do Jemena pa se vrati k Džudijju i na njemu pristade.

Ova posljednja predaja u djelima koja se bave uvođenjem budućih znavstvenika u hadis, navodi se kao klasičan primjer predaje koja nije hadis (dakle ne spada niti u jedne kategoriju autentičnosti u širokomu rasponu od sahiha, pouzdani hadis, do daifa, hadis slabe autentičnosti) već apokrif (izmišljena, podmetnuta predaja). Kao razlog se ne navodi pitanje seneda, lanca prenosilaca, (što bi pomenuto predanje svrstalo u jednu od kategorija vjerodostojnosti) već samoga teksta (metn) budući takvo što kao tavaf lađe oko Kabe kontradiktira »čistome razumu«.

Veoma je važno naglasiti kako ovakve stavove (o kontradiktornosti nečega sa razumom) ne dijele svi učenjaci. Jer odbaciti nešto što »ljudska pamet« ne prihvaća a što se nalazi u tekstu hadisa znači, ustvari, odstupiti od uobičajenoga znavstvenoga metoda (koji nalaže i provjeru seneda te, shodno tome, svrstavanje hadisa na jedan od stupnjeva autentičnosti).

Ovo je bitno za poglavlje naslovljeno »Namaz Noći začeća (Salatu Lejletir-regaib)« budući je upravo razilaženje oko pitanja temelja nužnoga za definiranje jedne stvari prouzročilo da jedan dio muslimana bezuvjetno prihvata vjerodostojnost ovoga namaza a drugi dio, opet, nepomirljivo odbacuje njegovu autentičnost.

2. Post u mjesecu redžebu
Općenito o postu hazreti Pejgambera, alejhisselam, u mjesecu redžebu, govori nam hadis koji bilježe Buharija, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi, a prenosi Osman ibn Hakim: »Pitao sam Se'id ibn Džubejra o postu mjeseca redžeba, upravo je i bio mjesec redžeb kada ga ovo upitah. On reče: 'Čuo sam od Ibn 'Abbasa, radijallahuanhuma, kako kaže: - Allahov Poslanik, alejhisselam, postio bi toliko da bismo haman rekli da neće nikako prekidati, a toliko je prekidao post da bismo haman rekli da neće ni postiti.-'«

Tumačeći ovaj hadis, autor djela et-Tadždž, Mensur 'Ali Nasif, u II tomu, na str. 91., kaže: »Vjeronavjestitelj, alejhisselam, nekada kad bi postio postio bi mnogo, a nekada kada ne bi postio dugo ne bi zapostio. Ovakva situacija bila je sa postom u mjesecu redžebu, a i u drugim mjesecima bilo bi isto.« (Naravno, izuzetak je mjesec ramazana koji je obaveza kompletan postiti.)

U drugome hadisu, kojega bilježe en-Nesai i Ebu Davud prenoseći ga od 'Usame a za kojega Ibn Huzejme tvrdi da je sahih (vjerodostojan), na kojem ćemo se zadržati stoji: »Rekoh: 'O Allahov Poslaniče, nisam te vidjeo da postiš i u jednome mjesecu koliko postiš u mjesecu šabanu.' On reče: 'Ljudi su nemarni prema tome mjesecu koji se nalazi između mjeseca redžeba i mjeseca šabana. U njemu se podižu djela do Gospodara svjetova pa ja volim da mi se djela podignu dok sam postač.'«

Govoreći o ovome i hadisima sličnoga smisla, zejdijski pravnik eš-Ševkani kojega uvažavaju pravnici svih škola a naročito hanefijske, u svome djelu Nejlul-Evtar, tom IV, str. 292., 293., kaže:

»Zorno se iz riječi ovoga hadisa zaključuje da je postiti mjesec redžeb mustehab (mustehab, djela koja je Muhammed, alejhisselam, rijetko radio ili je rekao za to da je lijepo raditi; ko vrši mustehab djela bit će mu to upisano u sevab, a ko ne vrši neće biti griješan – Muhamed Seid Serdarević). Jasno je da nemarnost ljudi spram posta u mjesecu šabanu sobom povlači i nemarnost spram posta u mjesecima ramazana i redžeba. Nemarni su prema postu mjeseca šabana kao što su istrajni u veličanju svetosti mjeseca redžeba klanjem žrtava. Ovaj običaj štovanja (svetosti mjeseca redžeba) i klanja žrtve u njemu bio je raširen u džahilijetu (predsilamskome dobu), kao što je to potvrđeno hadisom.

Pod izrazom 'ljudi' (su nemarni prema tome mjesecu) misli se na ashabe. Zakonodavac (Allah uzvišeni) želio je izbrisati sve tragove džahilijeta. No, namjera ovoga hadisa ja potvrđivanje pohvalnosti posta u tome mjesecu...

Neke opće ('umum) i neke konkretne (husus) stvari dokazuju da je donesen propis (u vidu mustehaba) o postu u ovome mjesecu. Što se tiče općih stvari, navedeni hadisi svojom porukom nastoje privoliti (tergib) na post u svetim mjesecima (zul-kade, zul-hidže, muharem i redžeb) i u tome postoji koncenzus (idžma). Također, navedeni hadisi govore o propisivanju ustanove posta uopće.

Što se tiče konkretnih stvari, et-Taberani bilježi hadis prenoseći ga od Se'id ibn Ebi Rašid, hadis je merfu (vezan za Poslanika, alejhisselam), a koji glasi: 'Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca zatvorit će se od njega vrata Džehennema. Ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit će mu se osam vrata Dženneta, a ko isposti deset dana štagod od Allaha zaišće dat će mu. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca dozvat će ga glasnik s neba: -Oprošteno ti je ono što je bilo kao i buduća djela!- Ko poveća (broj ispostenih dana u ovome mjesecu) Allah će mu povećati (naknadu).' Potom et-Taberani navodi drugi poduži hadis koji govori o fadiletima (koristima) ovoga mjeseca.

El-Hatib bilježi hadis od Ebu Zerra: 'Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletan mjesec', a potome navodi sadržaj hadisa poput onoga koji prenosi Se'id ibn Ebi Rašid.

Slično ovome, merfu hadis bilježe Ebu Ne'im i Ibn 'Asakir, prenoseći ga od Ibn Omera. Slično bilježi i el-Bejheki, u poglavlju Šu'bul-Iman, merfu hadisom kojega prenosi Enes.

El-Hallal bilježi hadis merfu kojega prenosi Ebu Se'id: 'Mjesec redžeb jedan je od svetih mjeseci. Njegovi dani napisani su na vratima Šestoga neba. Kada osoba isposti jedan njegov dan i ojača ga takvalukom, progovore jedna vrata i progovori jedan dan. Kažu: - Gospodaru, oprosti mu! - Ukoliko osoba ne upotpuni post toga dana sa takvalukom i činjenjem istigfara, kaže se: - Nasamariše te tvoje požude! -'

Ebu el-Futuh ibn Ebi el-Fevaris bilježi hadis kojega prenosi el-Hasan, hadis je mursel (u lancu prenosilaca nedostaje ashab pa se lanac završava tabijom, osobom iz generacije koja je živjela nakon Poslanikovih, alejhisselam, drugova - ashaba), da je rekao Poslanik, alejhisselam: 'Redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec a mjesec ramazan mjesec je moga ummeta.'

Ebu Šejba (s druge strane) prenosi u svome djelu Musanif, da je hazreti Omer udarao ljude po rukama u mjesecu redžebu, čak i da bi im ruke namjerno stavio u posudu s jelom, govoreći: 'Jedite, ovo je mjesec koji je poštivan u vrijeme džahilijeta.'

Također, navodi i hadis kojega prenosi Zejd ibn Eslem, koji kaže: 'Upitan je Allahov Poslanik, alejhisselam, o postu mjeseca redžeba, pa je odgovorio: -A gdje vam je mjesec šaban?-' Navodi i hadis kojega prenosi Ibn Omer a koji ukazuje da je post mjeseca redžeba mekruh (mekruh, djela koja ne valja raditi ali koja nisu izričito zabranjena – Muhamed Seid Serdarević).

Ne brini se, kada konkretne stvari ne pobijaju dokaze koji govore da je post mjeseca redžeba mustehab a pobijaju opće stvari – ne smatra se da je naveden valjan dokaz sve dok se ne donese konkretan dokaz o mekruhu posta u tome mjesecu. A što se tiče hadisa kojega bilježi Ibn Madže prenoseći ga od Ibn 'Abbasa: 'Vjeronavjestitelj, alejhisselam, zabranio je postiti mjesec redžeb', u njemu se nalaze dvojica slabih (daif) prenosilaca: Zejd ibn 'Abdul-Hamid i Davud ibn 'Ata.«

Admin

3. Namaz Noći začeća (Salatu Lejletir-regaib)
Ovaj namaz spomenusmo ranije. Nalazimo ga, između ostaloga, i u djelu Ihja 'Ulumid-Din, tom I, str. 286., čiji je autor Ebu Hamid Muhammed el-Gazzali. Ovaj hadis bilježi Ruzejn, a Zejnuddin Ebu el-Fadl 'Abdurrahman ibn el-Husejn el-'Iraki, koji je provjeravao vjerodostojnost hadisa koje el-Gazzali navodi u ovome djelu, spomenutu predaju ocjenjuje kao apokrif (izmišljena, podmetnuta predaja).

Ovo je i bilo razlogom da osobe koje slijede mišljenje muhadisa (ljudi koji se bave hadisom kao znanošću) ne klanjaju ovaj namaz. Jednostavno, u pitanjima hadisa odlučili su se slijediti autoritete koje prepoznaše kao osobe koje se ozbiljno i temeljno bave naukom o hadisima: lancem prenosilaca, tekstom hadisa i biografijom prenosilaca.

S druge strane, osobe sklone tesavvufu (sufizmu) te osobe koje njeguju oblik prakticiranja islama kakvog ga je u povijesti zaodjenuo neki narod (tradicionalisti), uz uvažavanje islamskih znavstvenika, za svoje autoritete uzimaju i duhovne učitelje tarikata (šejhove) među kojima ključno mjesto zauzima sam el-Gazzali. Zato je moguće naići kod ovih ljudi na mnoge oblike prakticiranja islama koji istina nisu u suprotnosti s duhom osnovnoga kur'ansko-sunnetskoga koncepta ali koji također nemaju jasnoga ili uopće nikakvoga utemeljenju u Izvorima islama (Kur'an i Sunnet). Ove stvari znavstvenici islama odbacuju, budući po kriterijima oko kojih su se složili (»Ne prihvatamo ništa što nema utemeljenja u Izvorima«), ti oblici označavaju udaljavanje od islamskoga učenja.

Ipak, odstupanja od znavstvenih normi moguće je naći i kod samih znavstvenika. Kao primjer navest ćemo slučaj najvećega autoriteta u hadiskoj nauci – el-Buharija. I pored izuzetno oštrih uvjeta kod prihvatanja hadisa, u samoj zbirci hadisa, koja se naziva Sahih, ovaj učenjak navodi i jedan broj hadisa koji nemaju valjan sened. Ipak, budući je riječ o jednome takvom autoritetu kakav je el-Buhari, svi znavstvenici, mada prema znavstvenim kriterijima to nije dopušteno, bez dokaza, samo na račun Buharijina ugleda, i te hadise smatraju autentičnima.

Tako je i kod ljubitelja tesavvufa. Svoje učitelje uzimaju za autoritete te ako bi im se nešto i moglo prigovoriti zbog ugleda svojih šejhova na to ne obraćaju pažnju. Naravno da je ovo slučaj samo kod stvari kao što je spomenuti namaz. Što se tiče običaja koji su suprotni islamskome učenju istinski šejhovi ih niti ne upražnjavaju niti druge njima podučavaju.

* * *

Ostaje nam još objasniti način i vrijeme klanjanja Namaza Noći začeća. Poslužit ćemo se djelom el-Gazzalija.

»Prenosi se od Poslanika, alejhisselam, da je rekao: 'Ko isposti prvu petinu mjeseca redžeba a zatim klanja između jacijskoga namaza i duboke noći 12 rekata, predavajući selam na svaka dva. Na svakome rekatu uči suru Fatiha jednom, suru Kadr (Inna enzelnahu fi Lejletil-Kadri) i suru Ihlas (Kulhuvallahu ehad) 12 puta. Nakon što završi namaz na mene donese 70 salavata govoreći: -Allahumme salli 'ala Muhammedin en-Nebijjil-Umijji ve 'ala Alihi (Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, vjeronavjestitelja, umijja, i njegovu Porodicu)-, a nakon toga učini sedždu i na njoj rekne 70 puta Subbuhun Kuddusun Rabbul-Melaiketi ver-Ruhi (O, Slavljeni, Sveti, Gospodaru meleka i Duha); potom podigne glavu sa sedžde (vrati se na sjedenje) i izgovori 70 puta Rabbigfir verham ve tedžavez 'amma ta'lemu Inneke Entel-E'azzul-Ekrem (Gospodaru, oprosti, smiluj se, pređi preko onoga /lošega/ što znaš /da sam uradio/, uistinu si ti Najsilniji i Najplemenitiji), potom ponovno učini sedždu i izgovori ono što je izgovorio na prvoj sedždi (Subbuhun Kuddusun Rabbul-Melaiketi ver-Ruhi) i još dok je na njoj zatraži ono što hoće (za čim ima potrebu) – bit će mu ispunjeno.«

»Poslanik, alejhisselam, rekao je: 'Kogod klanja ovaj namaz Allah uzvišeni oprostit će mu sve grijehe makar ih bilo koliko pjene u moru, kamena u pijesku, koliko su teške planine i koliko je lišća na drvetu. Na Sudnjemu danu moći će se zauzeti za 700 članova svoje kuće koje čeka Vatra.«

4. Fadileti (koristi) mjeseca redžeba
Kajs ibn 'Abbad kaže o desetome danu mjeseca redžeba: »To je dan u kojemu Allah briše šta god želi, i utvrđuje šta god želi.« Mudžahid smatra da se ovo odnosi na mjesec ramazana.

Ibn Abbas veli: »Kod Allaha postoji Levhi Mahfuz veličine pet stotina godina hoda, od najbjeljega biserja. Obje korice su joj od crvenih merdžana. Svakoga dana Allah na nju pogleda tri stotine i šezdeset puta, potvrđujući ono što hoće i brišući ono što hoće.« (Kurtubi, tom IX, uz tumačenje 41. ajeta sure Hud)

»Povećajte učenje istigfara u mjesecu redžebu jer tada svakoga sahata Allah oslobađa od Vatre. Kod Allah postoje gradovi u koje će ući samo oni koji su postili mjesec redžeba.« (Bilježi ed-Dejlemi, prenoseći od hazreti Alije)

»Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, alejhisselam, učio bi: 'Allahumme, Barik lena fi redžeb ve ša'ban ve belligna ramadan. (Allahu moj, podari nam bereket /blagoslov/ u mjesecima redžebu i šabanu i podari nam mjesec ramazana)'. A kada bi bila noć uoči džume učio bi: 'Hazihi lejletu gara' ve jevmu ezher (Ovo je noć velike ljubavi, a dan /koji slijedi/ najsjajniji je).'« (Bilježe el-Bejheki i Ibn Asakir, prenoseći od Enesa)

»U Džennetu postoji rijeka, kažu da se zove redžeb, bjelja je od mlijeka i slađa od meda. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba Allah uzvišeni napojit će ga vodom te rijeke.« (Bilježi el-Bejheki, prenoseći od Enesa)

»Ko isposti prvi dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana zatvorit će se pred njim sedam vrata Vatre. Ko isposti deset dana mjeseca redžeba zovnut će ga glasnik s neba: 'Ako zaišćeš dat će ti se!'« (Bilježe Ebu Nu'ajm i Ibn 'Asakir prenoseći od Ibn Omera)

»U Džennetu postoji dvorac namijenjen samo za postača mjeseca redžeba.« (Bilježi Ibn 'Asakir prenoseći od Ibn Kulabe)

»U Džennetu postoji dvorac u kojega ulaze isključivo postači mjeseca redžeba.« (Bilježi Ibn Šahin, prenoseći od Enes ibn Malika)

»Mjesec redžeb jedan je od svetih mjeseci. Njegovi dani napisani su na vratima Šestoga neba. Kada osoba isposti jedan njegov dan i ojača ga takvalukom (bogobojaznošću), progovore jedna vrata i progovori jedan dan. Kažu: 'Gospodaru, oprosti mu!' Ukoliko osoba ne upotpuni post toga dana sa takvalukom i činjenjem istigfara, kaže se: 'Nasamariše te tvoje požude!'« (Bilježi Ebu Muhammed el-Hasan ibn Muhammed el-Hallal, prenoseći od Ebu Se'ida)

»Redžeb je silan mjesec. Allah u njemu uvećava dobra djela. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca pred njim će se zatvoriti sedam vrata Džehennema. Ko od ovoga mjeseca isposti deset dana, štagod od Allah zatraži bit će mu dato. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca, dozvat će ga glasnik s neba: 'Oprošteno ti je što je bilo, također i buduća djela!' Ko poveća – Allah će njemu (naknadu) povećati. U mjesecu redžebu Allah je dao da Nuh plovi lađom. Nuh, alejhisselam, postio je mjesec redžeb i naredio onima koji bijahu s njim taj dan da poste. Plovili su na lađi 6 mjeseci, zadnji dan plovidbe bio je Dan ašure. Na Dan ašure Allah je razdvojio more Izraelićanima, na taj dan oprostio je Ademu, alejhisselam, i gradu hazreti Junusa, alejhisselam. Na taj dan rođen je hazreti Ibrahim, alejhisselam.« (Biježi et-Taberani, prenoseći od Se'id ibn Ebi Rašida)

»U mjesecu redžebu ima jedna noć i jedan dan. Ko isposti taj dan i probdije tu noć kao da je postio svaki dan stotinu godina i probdio sve noći u stotini godina. To vrijeme nalazi se u posljednjoj trećini mjeseca redžeba, tada je Allah učinio Muhammeda, alejhisselam, poslanikom.« (Bilježi el-Bejheki, prenoseći od Selman Farisija; kažu da je hadis munker, nepriznat)

Admin

Pisac : Halid ibn Ahmed el Babtin

Neka je hvala Allahu Jedinom i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem , njegovu porodicu i časne i uzorite ashabe.

A zatim:

Mjesec Redžeb je, kao što je poznato kod svih muslimana, od Svetih mjeseci, kao što kaže Allah Uzvišeni: 'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!' (Tewba, 36.), a vjerodostojnom predajom je došlo do nas da je Allahov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem održao hutbu na Oprosnom hadždžu gdje je rekao: 'Vrijeme teče (kruži) kao onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: Zul Ka'de, Zul Hidždže, Muharem i mjesec Redžeb Mudar koji je između Džumade i Ša'bana'.[1]

Zašto su ovi mjeseci nazvani Svetim mjesecima?
Učenjaci su se razišli po ovom pitanju pa su neki rekli zbog njihove svetosti i veličine grijeha u njima.
Rekao je Ibn Ebi Talha od Ibn 'Abbasa: 'Allah Uzvišeni je izabrao četiri mjeseca i učinio ih svetima te povećao njihovu svetost. U njima je grijeh veći a i nagrada za dobro djelo je veća'. Neki su rekli zbog zabrane borbe u njima.

Zašto je Redžeb nazvan Redžebom?
Rekao je Ibn Redžeb el Hanbeli – neka mu se Allah smiluje: 'Redžeb je dobio ovakvo ime jer je bio mjesec koji se veliča i poštuje. Pa tako u arapskom jeziku se kaže: redžebe tj. veličati i uvažavati. Neki su rekli da je dobio ime po tome što meleki veličaju u njemu tesbih i tahmid, ali je hadis, koji je došao na ovu temu, slab'.[2]
Ima učenjaka koji su pomenuli da mjesec Redžeb ima četrnaest imena: Allahov mjesec, Redžeb, Redžeb Mudar, Munsilul Esinne, El Esamm, El Esabb, Munfiss, Mutahhir, Mu'alla, Mukim, Herem, Mukaškiš, Mubri' i Ferd.

Ljudi u pagansko doba su veličali ovaj mjesec
Arapi u pagasnko ili džahilijetsko doba su veličali ovaj mjesec, a posebno od njih se istaklo pleme Mudar, zato je došlo u prijašnjem hadisu: 'Redžeb Mudar'. Rekao je Ibn el Esir u El Nihaje: 'Allahov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem je pripisao mjesec Redžeb plemenu Mudar, jer su oni bili ti koji su ga veličali za razliku od ostalih, pa su postali poznati po tome.'
Rat u njemu su smatrali haramom, šta više, stvar je došla do te mjere da bi takav rat, u slučaju da se desi, zvali Rat griješnika. Činili su dovu na deseti dan protiv nasilnika i nepravednika, pa bi im bilo uslišano!
Ovo je spomenuto Omeru ibn Hattabu radijellahu anhu pa je komentarisao: 'Allah je to s njima radio kako bi sačuvao jedne od drugih, a dao im je Sudnji dan rokom njihovim, a Sudnji dan je žešći i gori'.
Klali su ono što se kolje pa su ga nazivali 'Atirom, a 'Atira je ovca koju su klali svojim božanstvima te prolijevali krv na svoje glave!
Velika većina muslimana je na tome da je Islam ove stvari zabranio zbog vjerodostojnog hadisa gdje Allahov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem rekao: 'Nema Fere'a niti 'Atire!'
Prenosi se od Enesa ibn Malika radijellahu anhu da je rekao: 'Kada bi došao mjesec Redžeb, Allahov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem bi rekao: 'Allahu naš, daj nam bereket u Redžebu i Ša'banu i daj nam da dočekamo Ramazan!' Lanac prenosilaca ili sened ovog hadisa je slab.
Neki od prijašnjih dobrih generacija su govorili: 'Mjesec Režeb je mjesec sjetve, mjesec Ša'ban napajanja posijanog, a mjesec Ramazan mjesec branja!'

Sve što su ljudi uveli od novotarija u ovom mjesecu su zabranjene novotarije
Ono što je čudno jeste da su ljudi u ovom mjesecu uveli veliki broj novotarija na koje su upozorili učenjaci Islama, kao Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim, Eš Šatibi, Ibn Redžeb el Hanbeli, Et Tartuši i Ibn Hadžer. Od savremenih šejh Ali el Mahfuz, Eš Šukajri, Ibn Baz, El Albani, Ibn Usejmin i El Fewzan.

Sve što pomenem u ovom članku – plemeniti čitatelju – je samo nešto od onog što su navedeni učenjaci rekli ili napisali.

Rekao je pjesnik:

Zlo sam saznao, ne zbog zla nego da se zaštitim
A ko ne bude poznavao zlo, najpreči je da u njega padne.

Prvo: od prvih stvari koje su ljudi uveli u mjesec Redžeb od novotarija jest namaz. Ima nekoliko namaza.
- Namaz kojeg nazivaju Es Salatu el elfijje. Klanja se prvog dana mjeseca Redžeba kao i polovinom mjeseca Ša'bana. Ovaj namaz nije poznati namaz među običnim svijetom koji se zove Salatur Regaib.
- Namaz Ummi Davud. Klanja se polovinom mjeseca Redžeba. Pomenuo ga je Ibn Tejmijje u svojoj knjizi: 'Iktidaus siratil mustekim', str. 239.
- Salatur Regaib. Neki ga nazivaju Dvanaestorekatni namaz. Klanja se u noći prvog petka poslije jacije namaza, a rečeno je između akšama i jacije. Ima dvanaest rekata. Na svakom rekatu se uči poslije Fatihe sura (Inna enzelnahu fi lejletil kadr) tri puta i (Kul huvallahu ehad) dvanaest puta. Predaje se selam na svakom drugom rekatu. Ovo je novotarski namaz, uveden u Islam nakon proteka 400 godina poslije Hidžre. Rekao je Ibn Redžeb u knjizi Letaiful me'arif, str. 140: 'Što se namaza tiče (vezanog samo za mjesec Redžeb), nema ništa što je došlo vjerodostojnim putem, a hadisi koji govore o Salatur Regaibu (noći prvog petka u mjesecu) su slabi i izmišljeni hadisi, sama laž!'

Drugo: od stvari koje su ljudi uveli od novotarija u ovom mjesecu je i post. Ljudi u odnosu na njega se djele na grupe.
- Neki od njih poste prvi, drugi i treći dan, oslanjajući se pri tome na izmišljene hadise poput riječi: 'Ko bude postio tri dana od svetog mjeseca – četvrtak, petak i subotu, Allah će mu za nagradu upisati ibadeta 900 godina!', a u drugoj predaji došla je cifra 60 godina, i kao riječi: 'Post prvog dana mjeseca Redžeba je kefaret za tri godine; post drugog dana je kefaret za dvije godine a zatim post svakog dana u njemu je kefaret za jedan mjesec!', i kao riječi: 'Redžeb je Allahov mjesec, Ša'ban je moj mjesec a Ramazan je mjesec moga Ummeta!' i slično ovom. Sve je to izmišljotina i laž na Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem .
- Neki od njih poste samo sedmi dan i klanjaju Salatur Regaib tu noć. Rekao je Ibn Tejmijje: 'Ono što je ispravno i na čemu su učenjaci ovog Ummeta je zabrana posta u ovom danu (tj. da se posti samo taj dan ili da se taj dan označi kao dan posta) kao i novotarskog namaza i svega drugog u čemu je veličanje ovog dana od spremanja hrane i oblačenje ukrasa i slično tome!'
- Neki od njih poste mjesec u cijelosti. Rekao je Ibn Redžeb: 'Što se posta tiče, nije došla do nas ni jedna jedina ispravna i vjerodostojna predaja od Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem niti od ashaba po pitanju vrijednosti posta u mjesecu Redžebu (posebno)'. Naprotiv, od prijašnjih generacija je preneseno da su zabranjivali post mjeseca Redžeba u cijelosti. Prenosi se da je Omer radijellahu anhu bio udarao dlanove ljudi koji bi postili u Redžebu sve dok ga ne ostave. Govorio im je: 'Šta je Redžeb? U pagansko doba je bio veličan, ali nakon što je došao Islam ostavljen je!' U drugoj predaji stoji da nije volio da post u njemu postane običajem ljudi i njihovim pravcem i putem. Prenosi se od Ibn Abbasa da je zabranjivao post mjeseca Redžeba u cijelosti. Prenosi se od Ebu Bekreta da je vidio svoju porodicu kako se spremaju za post u mjesecu Redžebu pa je rekao: 'Zar ste učinili Redžeb poput Ramazana?!' Zatim je bacio odreske mesa i polomio vrčeve (kazane). Ibn Omer je smatrao da se u njemu treba mrsiti danima, a Enes ibn Malik i Se'id ibn Džubejr su post u njemu smatrali pokuđenim (mekruhom). Rekao je hafiz Ibn Hadžer u knjizi Tebjinul adžeb po pitanju posta u ovom mjesecu: 'Nema ni jedne ispravne i vjerodostojne predaje o vrijednosti mjeseca Redžeba, kao ni o postu u njemu (post vezan za samo taj mjesec) niti šta po pitanju namaza!'

Admin

Treće: posjeta mezara Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem u ovom mjesecu
Posjeta kabura Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem je propisana tokom cijele godine, i ovo djelo je od stvari kojima se insan približuje Allahu Uzvišenom i ubraja se od dobrih i pobožnih djela. Ali, ako se ta posjeta veže uz određeni dan ili, u ovom slučaju, mjesec, je od haram stvari. Dakle, odrediti vrijeme jednom ibadetu kojem Allah Uzvišeni nije odredio, niti Njegov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem je od haram novotarija! Zato budi oprezan! Pomenuo je ovaj propis šejh El Albani u knjizi 'Ahkamul dženaiz ve bideuha'.

Četvrto: veličanje i oživljavanje noći Israa i Mi'radža (27 – a noć mjeseca Redžeba) te čitanje priči o Mi'radžu, spremanje hrane i sl.
Ovo je, također, jedno od djela koje su ljudi uveli u ovom mjesecu, a inače je novotarija (haram). U toj noći uče ili čitaju priču o Mi'radžu koja je pripisana Ibn 'Abbasu, a u stvarnosti je laž i potvora na ovog časnog ashaba radijellahu anhu .
Ovaj skup i veličanje nije dozvoljen iz sljedećih razloga:
- Učenjaci su se razišli po pitanju određivanja datuma kada se je desio Isra i Mi'radž, tako da nema dokaza koji upućuje na mjesec u kojem se je desio ovaj veliki događaj, pa kako tek koji upućuje na dan.
- Predpostavimo da imamo dokaz da se je Isra i Mi'radž desio te noći, ali nama nije dozvoljeno da se iskupljamo i određujemo pojedine noći ili dane za ibadet ako nam to nije propisao Allah Uzvišeni ili Njegov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem .
- Zato što se te noći i na tom skupu dese velike stvari, zabranjene stvari. Neki učenjaci su rekli: 'Ljudi su u izmišljanju novotarija i prilazku zabranjenih stvari postali pravi umjetnici. Uveli su mnogobrojne novotarije kao iskupljanje u mesdžidu te paljenje svijeći itd.' Ovom prilikom želim da navedem lijep govor Saudijskog muftije šejha Bin Baza po ovom pitanju gdje kaže: 'Ne zna se noć u kojoj se desio Isra i Mi'radž, ne kažemo u mjesecu Redžebu niti u nekom drugom mjesecu, jer nije došla do nas ni jedna jedina ispravna i vjerodostojna predaja koja bi nam označila datum tog događaja!' Govoreći o Allahovoj mudrosti gdje nije podučio ljude datumu tog događaja, šejh kaže: 'Allahu pripada velika mudrost u tome što je učinio ljude da zaborave datum ovog događaja, a kada bi i znali nije nam dozvoljeno da izdvojimo pomenutu noć radi ibadeta, niti je bilo njima dozvoljeno da je oživljavaju i veličaju, jer Allahov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem i njegovi ashabi nisu tako postupali. Sad predpostavimo da je skup za ovu noć stvar od vjere, tj. propisana, pa zar bi Allahov Poslanik sallalhu alejhi ve sellem ostavio svoj Ummet a da mu ne pojasni i da ga ne uputi? Naravno da ne bi! Uputio bi ih, ili riječima ili govorom, a da se je desilo nešto od toga saznalo bi se i postalo bi poznato kao i ostale propisane stvari i ibadeti. Ashabi bi to prenijeli do nas kao i ostale propise. Prenijeli su sve od Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem i nisu ništa izostavili; oni su ti koji su prvi u svakom drobru i hajru, pa da je sakupljanje u ovoj noći od ibadeta, oni su najpreči da to rade, ali nisu...'

Novotarije pored toga što su izmjena vjere i milleta, one su gubljenje vremena, potrošnja imetka i umor tijela!! Nema snage niti moći osim sa Allahom! Istinu je rekao jedan:

Svo dobro je u sljeđenju onih koji su prošli
A zlo, svo zlo je u novotarijama onih koji su poslije njih došli.

Molim Allaha Uzvišenog da svakog od nas opskrbi iskrenošću u ibadetu i sljeđenjem sunneta Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem i da umremo na tome kao muslimani. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika sallalhu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i časne i uzorite ashabe.

[1] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[2] Prenešeno u značenju

Admin

Hvala Allahu Uzvišenom koji nam je usavršio vjeru i upotpunio blagodat. Neka je salavat i selam na Poslanika tewbe i milosti.

A zatim:

Rekao je Uzvišeni: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio“ (Maida, 3) i rekao je Uzvišeni: „Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?“ (Šura, 21)

U dva Sahiha se bilježi od Aiše radijellahu anha da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem rekao: „Ko uvede nešto novo u ovoj našoj stvari(vjera) a što nije od nje, odbija se!“

Imam Muslim bilježi u svome Sahihu od Džabira da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem govorio na hutbi svakog petka: „A zatim...doista je najbolji govor govor Allaha Uzvišenog, a najbolja uputa je uputa Muhammeda sallalahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda“.

Dakle, ajeti i hadisi na ovu temu su mnogobrojni.

To nam jasno kazuje da je Allah Uzvišeni ovom Ummetu usavršio vjeru i upotpunio blagodat te da Njegov poslanik nije preselio sve dok nije prenio Uputu i pojasnio svome Ummetu sve što mu je propisano od govora i djela. Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem jasno se je izrazio da sve što ljudi uvedu u vjeru, a nije od nje, da se odbija pa čak iako postoje lijepe namjere i nijeti. Prijašnje generacije od ashaba, tabiina i učenjaka su upoznale opasnost novotarije u vjeri pa su upozoravali u svojim djelima poput Ibn Veddaha, Et Tartušija, Ibn Šame i drugi.

Od stvari koje su ljudi uveli (čitaj: novotarija) u vjeri jest obilježavanje noći polovinom mjeseca Šabana, te izuzimanje njenog dana za post. Za ovo ne postoji niti jedan dokaz koji je dozvoljeno da se oslonimo na njega u argumentovanju. Hadisi koji se bilježe o njenoj vrijednosti su slabi a po pitanju namaza u toj noći; hadisi koji su došli svi su izmišljeni (mewdu' kao što su to pojasnili učenjaci hadisa.

Postoje govori selefa (iz Šama) o vrijednosti ove noći, a ono na čemu je većina učenjaka jeste da obilježavanje ove noći spada u novotariju u vjeri, a hadisi koji su došli na temu ove noći su slabi a neki izmišljeni kao što je to pojasnio ibn Redžeb u svojoj knjizi Letaiful me'arif kao i mnogi drugi učenjaci.

Pravilo je da se slabi hadisi koriste i radi se po njima u ibadetima čija je osnova ispravna i za koje postoje jasni i vjerodostojni dokazi (dakle, osnova za ibadet). No, međutim, obilježavanje ove noći polovinom mjeseca Šabana nema osnove i ispravnog temelja zasnovanog na vjerodostojnim dokazima pa da se pri tome koriste slabi hadisi. Ovo pravilo pominje šejhul islam Ibn Tejmijje rahimehullah.

Postoji koncenzus učenjaka gdje stoji da je obavezno vratiti (vadžib) svako pitanje u kojem su se ljudi razišli Allahovoj Knjizi i Njegovom poslaniku sallalahu alejhi ve sellem, pa što se tu presudi ili odredi to je šerijat koji nam je obavezno slijediti, ali ono što im se suprostavlja obaveza je ostaviti i odbiti, a 'ibadeti' koji nisu spomenuti u Knjizi niti sunnetu Poslanika sallalahu alejhi ve sellem, oni su novotarija u vjeri te ih nije dozvoljeno upražnjavati, a kako tek pozivati u njih! Rekao je Uzvišeni: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (Nisa, 50), i rekao je: „Ma učemu se razilazili, treba da presudu da Allah.“ (Šura, 10), i rekao je: „Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"“ (Ali Imran, 31). Rekao je Uzvišeni: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (Nisa, 65).

Dakle, ajeti na ovu temu su mnogobrojni, te kruže oko značenja da je obaveza vratiti pitanja u kojima se raziđemo Allahovoj knjizi i Njegovom poslaniku sallalahu alejhi ve sellem, zatim zadovoljstvo njihovom presudom te da je to stvar koju iman iziskuje i da je to ljudima bolje na ovom kao i na onom svijetu.

Rekao je Ibn Redžeb u svojoj pomenutoj knjizi nakon navedenog prošlog govora: „Neki tabiini iz Šama poput Halida ibn Ma'dana, Lukmana ibn Amira i Mekhula su polovinu mjeseca Šabana veličali te se trudili u ibadetu te noći, a zatim su ljudi to uzeli od njih. Rečeno je da su do njih doprli israilijati po pitanju ove noći te da je to razlog. Ovo su negirali učenjaci Hidžaza poput Ata'a i Ibn Ebi Melike, a Abdurahman ibn Zejd ibn Eslem prenosi od učenjaka Medine i to je govor drugova Malika i drugih. Kažu: 'Sve je to novotarija...a od Imama Ahmeda se ništa ne zna da je rekao po pitanju ove noći', sve dok nije rekao (Ibn Redžeb): Po pitanju ove noći (polovine mjeseca Šabana) nije došlo ništa vjerodostojno od Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem niti od ashaba...“ Iz pomenutog govora vidimo da po pitanju ove noći nije došlo ništa vjerodostojno i to je ono što smo htjeli prenijeti.

Treba znati da svaka stvar čija propisanost nije ustanovljena šerijatskim ispravnim dokazima, muslimanu nije dozvoljeno da to uvodi kao novotariju u Allahovoj vjeri, sve jedno, radio on to pojedinačno ili u džematu, sakrio ili ispoljio, zbog obuhvatnosti i općenitosti riječi Allahova poslanika sallalahu alejhi ve sellem: „Ko uradi nešto nije od naše stvari (vjere) to se odbija!“, kao i drugi hadisi koji upozoravaju na novotarije u vjeri te negiranje i odbijanje istih.

Rekao je Imam Et Tartuši rahimehullah u svojoj knjizi El havadis vel bide': „Bilježi ibn Veddah od Zejda ibn Eslema da je rekao: 'Ne pamtimo ni jednog od naših šejhova i fakiha da su obraćali pažnju na noć polovine mjeseca Šabana niti su hadis Mekhula smatrali vjerodostojnim niti su u njoj vidjeli neku vrijednost koja ne postoji u drugoj noći'. Rečeno je Ibn Ebi Meliki: 'Doista Zijad En Nemiri kaže da je nagrada noći polovine mjeseca Šabana poput nagrade Lejletul kadra', pa je rekao: 'Da ga ja to čujem a u mojoj ruci štap, udario bih ga s njim'“.

Rekao je Ševkani u svojoj knjizi El fevaidul medžmu'a: „Hadis: 'O Alija, ko klanja stotinu rekata u noći polovine mjeseca Šabana učeći na svakom rekatu Fatihu i Ihlas deset puta Allah će mu ispuniti svaku želju...itd.', je izmišljen tj. u njemu se laže na Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem. U njemu su riječi (velika nagrada i sl.) koje nam jasno ukazuju na njegovu neosnovanost te ljudi u senedu su nepoznati. Ovaj hadis se pominje i drugim putevima ali su svi mewdua a prenosioci nepoznati“.

Rekao je, također, u El Muhtasaru: „Hadis o namazu u noći polovine mjeseca Šabana je batil (ne da je izmišljen, nego bez osnove, u potpunosti), a Ibn Hibban bilježi hadis od Alije: 'Kada bude polovina mjeseca Šabana klanjajte tu noć i postite njen dan'. Hadis je slab.“

Rekao je u knjizi El Leali (Biseri): „Hadis stotinu rekata u noći polovine mjeseca Šabana učeći na svakom rekatu Ihlas po deset puta...izmišljen (mewdu) a većina njegovih prenosilaca u tri seneda kojima je došao do nas su slabi ili se od njih ne uzima hadis. Namaz sa dvanaest rekata sa učenjem Ihlasa po trideset puta je bez osnove a hadis je izmišljen kao i za namaz od četrnaest rekata.

Neke učenjake su ovakvi slabi i izmišljeni hadisi zaveli kao što je slučaj sa piscem Ihja ulumid din kao i druge od fakiha i mufessira. Dakle, pomen ovog namaza polovinom mjeseca Šabana je došao do nas na razne načine. Svi su putevi i lanci prenosilaca batil i izmišljeni...“.

Rekao je El Iraki: „Hadis o namazu polovinom mjeseca Šabana je izmišljen i laž na Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem“.

Rekao je En Nevevi u svojoj knjizi El Medžmu': „Namaz koji je poznat kao Salatur-regaib, od dvanaest rekata, a klanja se prvog petka mjeseca Redžeba i namaz od stotinu rekata polovinom mjeseca Šabana su dvije velike novotarije. Neka nikog ne zavede njihov pomen u knjigama poput Kutul kulub ili Ihja ulumid din niti izmišljeni hadis koji je pomenut u njima, i neka nikog ne zavede to što su neki učenjaci imali šubhu po pitanju propisa ova dva namaza pa su napisali 'listove' u kojima podstiču na njih (namaze). To je greška“.

Ebu Muhamed Abdurahman ibn Ismail el Makdisi je napisao lijepo dijelo po ovom pitanju pa je briljirao u njemu odgovarajući na dva pomenuta (izmišljena) namaza.

Govor učenjaka po ovom pitanju je velik, i da nabrojimo sve što smo našli od toga pisanje bi se odužilo, zato smatramo da je ono što smo spomenuli dovoljno onom ko traži istinu.

Onaj ko traži istinu jasno razumije iz pomenutih ajeta, hadisa i govora učenjaka da je obilježavanje ove noći namazom ili nečim drugim ili izuzimanje njenog dana postom novotarija kod većine učenjaka a na nama je obaveza negiranje i upozoravanje.

Obilježavanje ove noći nema osnove u čistom šerijatu, nego je izmišljeno i uvedeno u vjeru nakon doba ashaba radijellahu anhum. A onom ko želi istinu dovoljan je govor Allaha Uzvišenog: „Sada sam vam vašu vjeru upotpunio“ kao i drugi ajeti u ovom značenju; kao i hadis Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem: „Ko uvede nešto u ovu našu stvar što nije od nje, odbija se!“ i drugi slični hadisi u ovom značenju.

Bilježi Imam Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem rekao: „Ne oživljavajte noć uoči petka namazom mimo ostalih noći, niti njen dan postom mimo ostalih dana osim da bude post kojeg posti jedan od vas“.

Pa da je dozvoljeno izuzeti neke od noći radi ibadeta, noć uoči petka bi bila najpreča jer njen dan je najbolji dan u kojem je sunce granulo shodno riječima Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem. Sada kada znamo da je Poslanik sallalahu alejhi ve sellem upozorio na oživljavanje ove noći mimo ostalih noći, shvatamo da su druge noći preče da se izbjegavaju osim uz dokaz koji ukazuje na izuzetak.

Noć Lejletul kadra i noći Ramazana su noći u kojima je propisan namaz i trud u njemu. Na to je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem skrenuo pažnju u mnogobrojnim hadisima, šta više, lično je tako postupao kao što se bilježi u dva Sahiha: 'Ko provede Ramazan u imanu i obračunu, biće mu oprošteni svi prijašnji grijesi', kao i hadis: 'Ko provede noć Lejletul kadra u imanu i obračunu biće mu oprošteni prijašnji grijesi'.

Zaključujemo: Da je dozvoljeno obilježavati nečim od ibadeta noć prvog petka u mjesecu Redžebu ili noć polovine mjeseca Šabana ili noć Isra i Mi'radža, Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem bi na to uputio svoj Ummet ili bi to sam uradio; a da je uradio ashabi bi to prenijeli i nebi krili. Oni su najbolji ljudi poslije vjerovjesnika alejhimu selam, neka je Allah zadovoljan ashabima a i oni Njime.

U proteklim minutama si saznao iz govora učenjaka da nema ništa vjerodostojno od Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem niti njegovih ashaba po pitanju vrijednosti noći prvog petka mjeseca Redžeba niti noći polovine mjeseca Šabana. Iz toga znamo da je obilježavanje i oživljavanje ove noći novotarija i uvedena stvar u vjeri Islamu, kao i izuzimanje ovih noći sa nečim od ibadeta. Također, dvadeset i sedma noć mjeseca Redžeba, za koju neki ljudi smatraju da je noć Isra i Miradž, je od noći koju nije dozvoljeno oživljavati i izuzimati radi ibadeta. To ako se tačno zna kada je ta noć, ali ispravno je kod učenjaka da se ne zna tačno kada se je desila ta noć (Isra i Mi'radž). Oni koji su rekli da je to dvadeset i sedma noć mjeseca Redžeba; njihov govor je batil i bez osnove u ispravnim hadisima. Neko je lijepo rekao:
Najbolje stvari su one prijašnje, na Uputi A najgore su uvedene, one novotarije.

Allah Uzvišeni je taj koji upućuje i učvršćuje nas i ostale muslimane da se drže sunneta i ustraju na tome te da upozoravaju od onog što mu se suprostavlja, a On je Plemenit.

Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i drugove (ashabe).

Preneseno uz male promjene iz knjige Fetwe šejha Bin Baza rahimehullah 2/882

Admin

Pisac : Najif ibn Ahmed ibn Ali el Hamed

Neka je hvala Allahu Uzvišenom i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

A zatim:

Kao što je poznato, u ovim danima ljudi mnogo pitaju o mjesecu Redžebu; njegovoj vrijednosti, postu u njemu itd. U sljedećih nekoliko riječi ću pokušati da pomenem nešto od propisa vezanih za ovaj mjesec.

Mjesec Redžeb je jedan od četiri sveta mjeseca

Rekao je Allah Uzvišeni: 'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!' (Tewba, 36.), a sveti mjeseci su: Muharem, Redžeb, Zul Ka'de i Zul Hidždže. Prenosi se od Bekreta radijellahu anhu da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem rekao: 'Vrijeme teče (kruži) kao onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: Zul Ka'de, Zul Hidždže, Muharem i mjesec Redžeb Mudar koji je između Džumade i Ša'bana'.[1]

Zašto su ovi mjeseci nazvani Svetim mjesecima?

- Zbog svetosti i zabrane borbe u njima sve dok neprijatelj ne počne prvi. Zato je mjesec Redžeb nazvan Esamm (Nijemi) jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zvuk i zveket oružja.

- Zato što su harami u njemu gori i veći nego u drugim mjesecima. Mjesec Redžeb je nazvan Redžebom jer je bio uveličavan.[2]

Dova prilikom ulaska mjeseca Redžeba

Prenosi se od Enesa radijellahu anhu da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem imao običaj učiti sljedeću dovu kada bi nastupio mjesec Redžeb: 'Allahu naš, daj nam bereketa u Redžebu i Ša'banu, i daj nam da dočekamo Ramazan'. Hadis bilježe Ahmed, 1/259, El Bezzar, 616 – dodatci, Et Taberani u Ewsatu, 3939 i El Bejheki u Šu'abu, 3815; i ovaj hadis je od predaje Zaida ibn Ebi Rekkada od Zijada En Nemirija, a Buharija o njemu kaže: 'Neprihvatljivog hadisa!'[3]

Klanje Atire (Zebihe) u mjesecu Redžebu (Redžebija)

Neki učenjaci smatraju da je klanje Atire u mjesecu Redžebu mustehab uzimajući za dokaz hadis Mihnefa ibn Sulejma gdje kaže: 'Stajali smo na Arefatu sa Allahovim Poslanikom sallalahu alejhi ve sellem kada je rekao: 'O ljudi, obaveza je svakoj porodici i to svake godine klanje kurbana i Atire. Dali znate šta je Atira? To je ona što je nazivate Redžebijom''. Hadis bilježe Ahmed, 5/76, Ebu Davud, 2788, En Nesai, 4224 i Et Tirmizi, 1518. Rekao je Et Tirmizi: 'Ovaj hadis je hasen garib i ne poznajem ga osim ovim putem od ibn 'Avna'. Ibn Hazm ovaj hadis smatra slabim (El Muhalla, 7/356), Abdulhakk kao što je u Tehzibus Sunen, 4/92 i El Hitabi u Me'alimu, 4/94. Rekao je Ibn Kesir: 'Ima govora o njegovom senedu ili lancu prenosilaca!' (Tefsir Ibn Kesira, 3/225)

Većina učenjaka je na tome da je ovaj propis derogiran hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem rekao: 'Nema Fere'a niti 'Atire!'[4] Rekao je Ebu Davud: 'Rekli su neki da je Fere' prvorođeno deve, u džahilijetu su ga klali svojim božanstvima a zatim jeli, a njegovu kožu bi obišljali na drveće. A Atira' je u prvih deset dana mjeseca Redžeba'. (Sunen, 3/104)

Treba napomenuti da nekoliko učenjaka poput Ibn Sirina, Ebu 'Ubejda, Ishaka ibn Rahuje i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da ono što je derogirano bilo vadžibom.[5]

Umra u mjesecu Redžebu

Postoji određeni broj muslimana koji odabiraju mjesec Redžeb za obavljanje Umre u njemu smatrajući da je vrijednost i nagrada veća, a u stvarnosti, mjesec Redžeb je kao i ostali mjeseci; nije preneseno ništa što bi mu dalo određenu posebnost kao obavljanje Umre za razliku od mjeseca Ramazana i mjeseci Hadždža za mutemet'ia. Dakle, ništa vjerodostojno nije došlo do nas da je Allahov poslanik sallalahu alejhi ve sellem obavio Umru u mjesecu Redžebu, šta više, majka vjernika Aiša radijellahu anha je porekla konstataciju (tj. Umra Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem u ovom mjesecu).[6]

Novotarije mjeseca Redžeba

Od ibadeta koje su ljudi 'izumjeli' u mjesecu Redžebu možemo izdvojiti sljedeće:

- Namaz koji se zove Salat Regaiba ili Namaz želja. Ima dvanaest rekata. Klanja se prvog petka u mjesecu poslije akšama. Šest puta se predaje selam. Na svakom rekatu poslije Fatihe uči suru Kader tri puta i Ihlas dvanaest puta, a nakon završenog namaza donese salavat na Allahova poslanika sallalahu alejhi ve sellem sedamdeset puta te dovi šta hoće. Ovaj namaz je, bez ikakve sumnje, velika novotarija, a hadis koji je došao na temu ovog namaza pomenuo ga je Ibn Dževzi u Mevdua'tima (Knjiga izmišljenih hadisa) (2/124). Rekao je En Nevevi, neka mu se Allah smiluje: 'Neki učenjaci su ga uzeli kao dokaz o pokuđenosti ovog namaza koji se zove Regaib – neka Allah ubije onog ko ga izmisli – jer je taj namaz od novotarija koje su ljudi uveli i nije ništa drugo do zabluda i neznanje, i u njoj su jasne zabranjene stvari. Učenjaci su napisali brojna djela kako bi pojasnili pokuđenost ovog namaza, zabludu onog ko ga klanja kao i inovatora, a dokazi za pokuđenost i neispravnost ovog namaza te zabludu onog ko ga klanja se ne mogu nabrojati!'[7] Rekao je El Hitabi: 'Hadis o namazu Regaiba je skup laži i izmišljotina koje nisu male!'[8] Rekao je hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao: 'Što se tiče namaza u mjesecu Redžebu i davanje određene posebnosti, nije do nas došlo ništa vjerodostojno, a hadisi o vrijednosti namaza koji se zove Regaib su laž i zabluda, te nisu ispravni (vjerodostojni), a pomenuti namaz je novotarija kod većine učenjaka. Ovaj namaz se pojavio po prvi put nakon 400-e godine poslije Hidžre, zbog toga naše prijašnje generacije nisu o njemu znale niti govorile'.[9]

- Namaz koji se klanja u polovini mjeseca Redžeba. Hadisi koji su došli na ovu temu su izmišljeni hadisi.[10]

- Namaz Lejletul mi'radž. To je namaz koji je očita novotarija, a klanja se u noći 27-og mjeseca Redžeba. Ovaj namaz nema ispravne osnove niti u Kur'anu niti u sunnetu Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem.[11] Zatim, prizivanje da se Mi'radž desio u mjesecu Redžebu je pusti govor bez ikakvog dokaza. Rekao je Ibn Šameh, neka mu se Allah smiluje: 'Neki od 'onih koji pričaju priče' govore da se Isra desio u mjesecu Redžebu. Ovaj govor kod učenjaka Džerha i Ta'dila (ocjenjivanja) je čista laž.'[12] Oni koji klanjaju ovaj namaz uzimaju za dokaz govor koji je pripisan Allahovom Poslaniku sallalahu alejhi ve sellem da je rekao: 'U mjesecu Redžebu ima jedna noć, u toj noći za urađeno dobro djelo je nagrada sto dobrih djela, i to kada preostanu tri noći od mjeseca...' Hadis bilježi El Bejheki u Šua'bu, 3/374, a zatim ga ocijenio slabim kao što ga takvim smatra hafiz Ibn Hadžer u knjizi Tebjinul 'adžeb, str. 25. Rekao je Kari' o ovom hadisu: 'Veoma slab!'[13] Kažem: 'Znakovi koji upućuju na neosnovanost ovog hadisa su jasni. Svi učenjaci su složni da je najvrednija noć u godini noć Lejletul kadr, a ovaj hadis to oponira.' Zatim, od novotarija te noći je sakupljanje, održavanje vatre i kuhanje hrane. Rekao je šejh Ali el Kari': 'Nema sumnje da je to novotarija i pokvareno djelo, jer se u njoj bezvezno troši imetak i poistovjećuje sa onima koji obožavaju vatru u pokazivanju stanja.'[14]

Post u mjesecu Redžebu

Mjesec Redžeb kao i ostali mjeseci. Nije došao ni jedan ispravan hadis koji podstiče na post u njemu (posebno u njemu), nego se posti kao i u ostalima – ponedjeljak i četvrtak kao i dani koji se nazivaju Bijeli dani onom kome je običaj da ih posti u ostalim mjesecima, ali post ovim danima samo u mjesecu Redžebu je zabranjen i novotarija.

Što se tiče onog što pominju 'oni koji pričaju priče' u podsticaju na post u ovom mjesecu pored ostalih mjeseci kao na primjer je hadis u kojem se kaže: 'Doista, u mjesecu Redžebu ima jedna rijeka koja se zove Redžeb. Njegova voda je svjetlija od snijega a slađa od meda. Ko posti u njemu jedan dan napiće se iz te rijeke.' Ovaj hadis je izmišljen i potvora na Allahova Poslanika sallalahu alejhi ve sellem. Pomenuo ga je Ibn Dževzi u El Vahijat, str. 912, a kaže Zehebi o njemu: 'Bez osnove! – Batil'[15]

A hadis: 'Redžeb je veliki mjesec, u njemu Allah udvostučuje dobra djela, pa ko u njemu posti dan kao da je postio godinu; ko posti sedam dana pred njim će biti zaključana sedmero vrata Džehennema; ko posti osam dana biće mu otvorena svih osam vrata Dženneta; ko posti deset dana neće od Allaha ništa tražiti a da mu neće dati, a ko posti petnaest dana pozvaće glasnik sa neba: 'Oprošteno ti je ono što je bilo, pa počni svoje djelo iz početka!', a onaj ko poveća i Allah će mu uvećati!' Bilježi ga Bejheki u Šu'abu, 3801, a hafiz Ibn Hadžer ga ubraja od batil hadisa.[16] Rekao je Hejsemi: 'U njegovom senedu je Abdulgafur tj. Ibn Seid, a on je ostavljen!'[17]

Dva hafiza Ibn Dževzi i Ibn Hadžer su pomenuli skupinu batil i izmišljenih hadisa o vrijednosti mjeseca Redžeba.[18]

Na kraju ću pomenuti govore dva hafiza Ibn Kajjima i Ibn Hadžera kao sažetak onom što smo već rekli.

Rekao je Ibn Kajjim: 'Svaki hadis o postu u mjesecu Redžebu i namzu u nekim njegovim noćima je laž i potvora!'[19]

Rekao je hafiz Ibn Hadžer: 'O vrijednosti mjeseca Redžeba nije došao do nas ni jedan ispravan hadis koji se može uzeti za dokaz, kao što nije došlo ništa po pitanju posta i posebnosti namaza u njegovim noćima'.[20]

Na kraju molim Allaha Uzvišenog da nam iz Svoje milosti podari sljeđenje sunneta i da se klonimo novotarija, a on je Plemenit. Allah Uzvišeni od sviju zna najbolje. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika sallalahu alejhi ve sellem , njegovu porodicu i časne ashabe.

--------------------------------------------------------------------------------

[1] Hadis bilježe Buhari(4662) i Muslim(1679).

[2] Letaiful me'arif, str. 225.

[3] Šua'bul iman, 3/375, a ovaj hadis smatra slabim dva velikana i dva hafiza Ibn Hadžer i Ibn Redžeb (Pogledaj: Letaiful me'arif, str. 234).

[4] Bilježe ga Buharija(5474) i Muslim(1976). (Pogledaj: El Muharrer, 1/250, El Mugni, 9/367, El Mubdi', 3/306, Fethul Bari, 9/512, Letaiful me'arif, str. 226, Bedai'u sanai', 5/62, El Bahru er Raik, 8/197).

[5] (Pogledaj: El Medžmu'u, 8/335, Tehzibus sunen, 4/94, Letaiful me'arif, str. 226, El Furu', 3/415, El Mubdi', 3/306, Fethul Bari, 9/511, Nejlul evtar, 5/232, Avnul ma'bud, 7/343, Tuhfetul ahvezi, 5/85).

[6] Bilježi Buharija, 1175.

[7] (Pogledaj: Šerh Muslim, 8/20, El Edebu fi Redžebi lil kari', str. 43, Nejlul evtar, 4/337).

[8] El Bai's – Ebu Šameh, str. 143.

[9] Letaiful me'arif, str. 228.

[10] El mevdua't – Ibn Dževzi, 2/126.

[11] (Pogledaj: Hatimetu seferis sea'deh – Fejruz Abadi, str. 150, Et Tenkit – Ibn Hemat, str. 97).

[12] El Bai's, str. 232 i Mevahibul dželil, 2/408.

[13] El Edebu fi redžeb, str. 48.

[14] Ibid, str. 46.

[15] El Mizan, 6/524.

[16] Mevahibul dželil, 2/408.

[17] Medžmeuz zevaid, 3/188.

[18] Mevahibul dželil, 2/408.

[19] El Menarul menif, str. 96.

[20] Tebjinul adžeb, str. 11. (Pogledaj: Letaiful mea'rif, str. 228).

U nastavku "mjesec Šaban" inšaAllah te'ala.
Ako imate tekstove ove tematike, Allah nek vas nagradi ako postavite ovdje.

Admin

TEBI, KOJA POSTIŠ RAMAZAN

Izvor: " Me'as-sa'imat ", Dr. Suada El-Gamidi
Pripremila: UmmAbdillah Ramić

Hvala Allahu Koji čini da se smjenjuju godine jedna za drugom, mjesec za mjesecom, dan za danom!

يُقَلِّبُ اللَّهُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ إِنَّ فِي ذٰلِكَ لَعِبْرَةً لِّأُولِي الْأَبْصَارِ
"On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju." (An-Nur, 44.)

Neka je salavat i selam na onoga koji nas je usmjerio ka istini i koji donosi radosne vijesti, na njegovu porodicu i ashabe, i na sve one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana. A zatim…
Približio nam se veliki mjesec, čiji je početak milost, sredina oprost, a završetak spas od Vatre; mjesec Kur'ana i posta, mjesec džihada i pobjeda, mjesec u kom se umnožavaju dobra djela, mjesec pokajanja i oprosta, odabran nad ostalim mjesecima…Pa dobro nam došao!
Sestro koja postiš, u ovom pismu su savjeti tebi, za ovaj plemeniti mjesec, pa ih prihvati od one koja te voli. Neka Allah primi od nas i od tebe post i namaz, On je Darežljivi i Plemeniti!

PRVO: Zahvaljuj Allahu, draga sestro, na ovoj velikoj blagodati, što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan, pa požuri da se pokaješ već sada i da Allah vidi od tebe hajr, jer možda nećeš dočekati slijedeću godinu.

DRUGO: Nemoj kupovati puno hrane i pića početkom ramazana, kao što je običaj većine ljudi. Mjesec ramazan je mjesec posta, a ne mjesec jela i pića! Znaj da imaš samo dva obroka u ovom plemenitom mjesecu, sehur i iftar, kako bi bilo lakše robu da ispuni Allahova prava u ovom mjesecu, poput posta, namaza i učenja Kur'ana.
Sjeti se da glad ima svoje koristi: čistoća srca i njegova mehkoća, umanjivanje prohtijeva i strasti, zdravlje organizma, spremnost za ibadet, sjećanje stanja siromaha i zahvalnost na blagodatima.

TREĆE: Čuvaj se predugog spavanja i odlaganja namaza od njegovog vremena. Neke žene prebdiju čitavu noć, pa spavaju nakon sabah namaza, podne klanja pred ikindiju, a ikindiju pred akšam, a ovo je veliki gubitak za nju. Ona koja klanja,pa se vrati da spava, takođe propušta veliki hajr. Mjesec ramazan je mjesec natjecanja u ibadetima, a ne u spavanju!

ČETVRTO: Iskoristi ove dane i učini da ramazan bude svjedok koji će svjedočiti u tvoju korist kod Allaha, onoga dana kada ustanu ljudi iz kaburova i kada se razotkrije ono što prsa kriju. Zato radi hajr i moli Allaha da ti primi, a to je znak bogobojaznosti. Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ
"Allah prima samo od bogobojaznih." (Ma'ida, 27.)

PETO: Nemoj dozvoliti da tvoj dan posta bude poput dana kada nisi postač. Kada postiš neka posti tvoj sluh, vid, jezik od lažnog govora, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi. Neka se na tebi vidi dostojanstvo i smirenost.

ŠESTO: Nemoj da tvoje ponašanje bude ružno zbog tvog posta. Neke žene se brzo ljute, pa u ljutnji kažu svašta. Možda će se neka naljutiti na djecu, pa učiti dovu protiv njih, a post je jedan od uzroka primanja dove. Budi ona koja uči dovu za njih, a ne protiv nih.

SEDMO: Navikavaj svoju djecu na post u ovom velikom mjesecu. Osmisli takmičenje među njima u učenju Kur'ana i hifzu, uz obećanu nagradu onome od njih koji isposti više dana od ostalih.
OSMO: Očisti svoj nijjet prilikom pripreme iftara, neka bude iskreno radi Allahovog Plemenitog Lica i nadaj se Allahovoj nagradi zbog mršenja postača. Zaista su djela prema namjerama. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela vrednuju prema nijjetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono što namjerava…" I njegove riječi: " Ko omrsi postača ima nagradu poput njega…"

DEVETO: Neka ti uvijek, dok si u kuhinji zauzeta pripremanjem hrane, pravi društvo neko korisno predavanje ili učenje Kur'ana ili sl. ,koje ćeš slušati sve dok ne završiš sa spremanjem iftara. U ovome je velika korist i hajr.

DESETO: Propazi se, sestro, gledanja TV kanala na kojima nema hajra, i koji u ovom plemenitom mjesecu emituju razne filmove i serije, pa ti to odnosi duhovnost tvoga posta. Kaže Uzvišeni:

إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولٰئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولًا
"I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (Al-Isra',36.)

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neće se pomjeriti stope roba na sudnjem danu, dok ne bude upitan za četiri stvari…" , a od njih je: "… za svoj život u čemu ga je proveo. "

JEDANAESTO: Pokušaj da pripremiš iftar petnaestak minuta prije ezana, pa u tom vremenu uči Kur'an, uputi dovu, traži oprost, jer se u ovom vremenu postaču dova ne odbija. Nemoj zaboraviti svoju djecu i ukućane, i sve muslimane, u svojim dovama.

DVANAESTO: Požuri sa iftarom odmah nakon zalaska Sunca, zbog hadisa koji prenosi Sehl bin S'ad, radijallahu 'anhu: " Neće ljudi prestati biti na hajru sve dok budu požurivali sa iftarom, a odlagali sehur." (Buharija i Muslim)
I ne zaboravi bismillu prije jela, i omrsi se hurmom, ako si u mogućnosti, a zatim ponavljaj za mujezinom ono što uči, a zatim prouči dovu poslije ezana, da zaradiš šefat Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

TRINAESTO: Ne jedi puno, jer to čini tvoje tijelo teškim i poziva u lijenost u ibadetu i teraviji namazu.
ČETRNAESTO: Požuri na mjesto namaza u svojoj kući i klanjaj jaciju odmah nakon ezana, a zatim teraviju, onoliko koliko možeš.

PETNAESTO: Trudi se da u ovom mjesecu odrediš sebi sat vremena u toku noći za noćni namaz, i stajanje pred Allahom u vremenu kada djeca spavaju i kuća se smiri od dnevne buke. Nema smetnje da držiš mushaf u ruci dok klanjaš. Dozivaj Gospodara svih stvorenja, Stvoritelja Nebesa i Zemlje, stavi se Njemu na raspolaganje i moli Ga za oprost i čišćenje od grijeha, moli Ga da te učini nepokolebljivom na Njegovom putu, sve dok Ga ne susretneš. Možda tvoja dova naiđe na otvorena nebeska vrata, pa zaradiš sreću Dunjaluka i Ahireta!

ŠESNAESTO: Kloni se, sestro koja postiš, mirisa koji se širi, ako si od onih koje klanjaju teraviju u džamiji. Takođe pazi kako se pokrivaš, jer neke žene, Allah ih uputio, dolaze na teraviju neprikladno obučene i namirisane, otkrivajući svoje ukrase. Ženi muslimanki je naređen potpuni hidžab, pa šta misliš, tek, za namaz u ovom mubarek mjesecu!

SEDAMNAESTO: U zadnjih deset dana ramazana je noć vrijednija od hiljadu mjeseci, to je lejletu-l-kadr, i ona se nalazi u neparnim noćima, kako nas je obavijestio Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem.Kaže Uzvišeni u prevodu značenja, u suri Kadr:

" Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr,
a šta ti misliš šta je noć Kadr?
Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseci -
meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,
sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane."

Od dobrih djela koje možeš uraditi u ovih zadnjih deset dana je oživljavanje čitave noći u pokornosti Allahu, a ne kao neki ljudi, Allah ih uputio, u svirci i plesu.
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla zadnja trećina ramazana, smotao svoju postelju, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane. ( Buharija i Muslim)
Ko provede noć Kadr u ibadetu i namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je počinio. Samo jedna noć je uzrok oprosta tvojih grijeha, pa rob postane čist poput dana kada se rodio. Allahu Ekber! Kako je Gospodar Plemenit! Pa ima li onih koji žele ove darove, i koji žude za onim što je kod Allaha?

OSAMNAESTO: Čuvaj se da ne budeš poput onih žena, Allah ih uputio, koje ove dragocjene noći troše u trgovinskim centrima kupujući bajramsku odjeću ili slatkiše, ili prave bajramska jela i kolače. Ova stvar je velika greška i pravo neznanje. Trudi se, sestro, da obaviš što možeš od bajramskih obaveza (kupovine) prije ramazana, a ako ne uspiješ tada, onda ne dozvoli sebi da uđeš u zadnju trećinu, a da to nisi završila, jer je zadnja trećina šansa da zaboraviš Dunjaluk i da se okreneš Allahu!

DEVETNAESTO: Nemoj se ulijeniti kada ti dođe šerijatsko opravdanje (mjesečni ciklus), pa samo ti je uskraćen namaz i post, dok su ti ostala djela, poput zikra i dove, slavljenja Allaha i istigfara, sva dozvoljena.

DVADESETO: Nemoj ni slučajno da se vratiš grijesima koje si radila prije ramazana, i nemoj biti poput one :" … koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela." (An-Nahl, 92.) Sjeti se, samo, kako si postila, klanjala, učila Kur'an u ramazanu, kako si bila sretna i smirena, pa zar želiš da se vratiš u život poteškoća i tame, kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَىٰ
"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti." (Ta-ha, 124.)

I znaj, sestro, da si tako pronevjerila obećanje dato Allahu, dok si se kajala i plakala ponizno pred Njim.

DVADESET PRVO: Naposti dane odmah nakon ramazana, kako bi uspjela ispostiti šest dana mjeseca ševala, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko isposti ramazan, zatim posti šest dana ševala, kao da je postio godinu dana." (Buharija i Muslim)

Na kraju, molim Allaha Velikog, Gospodara Arša Plemenitog, da nas učini od onih kojima će Allah primiti post, namaz i ibadete, i da nas učini od onih koji će biti spašeni od Vatre i da ne učini u ovoj godini zadnji naš susret sa ramazanom, a On sve može!
Naša poslijednja dova je - hvala Allahu Gospodaru Svjetova!

Preuzeto: http://www.annisa.net/modules.php?name=News&file=article&sid=131&mode=&order=0&thold=0

» EID MUBARAK-BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN