UBIJALI SU DJECU

Masovna grobnica Suha



Masovna grobnica Suha - Bratunac--Ekshumacija završena 11.05.2005. godine. U grobnici je pronađeno 38 tijela. Od toga 30 žena i 8 maloljetne djece. Najmlađe dijete bilo je staro 2 godine




Na Odjeljenju patologije u Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla 10.06.2005.g. izloženi su posmrtni ostaci ekshumiranih iz primarne masovne grobnice ˝Suha˝ kod Bratunca. Ovo je do sada najtužnija grobnica jer su pronađena tijela žena, majki sa djecom u zagrljaju, dvoje djece u zagrljaju. Djeca su bila starosti od šest mjeseci do nekoliko godina. Kod obdukcije jedne mlade žene utvrđeno je da je bila u odmaklom stupnju trudnoće, pred porođaj.


Prvi put obilježena godišnjica stravičnog zločina
14. juna 1992.godine četnici su spalili 48 žena i 22-oje maloljetne djece, dobi od dva dana do 18 godina • Milan i Sredoje Lukić te Mitar Vasiljević najodgovorniji za ovaj zločin
13.06.2008.

U organizaciji Udruženja „Žena-žrtva rata“ danas je u Višegradu, u Pionirskoj ulici, prvi put obilježena godišnjica stravičnog zločina nad 70 Bošnjaka.

Uglavnom je riječ o stanovnicima sela Koritnik, Mušići i Sase koji su dovedeni u tu ulicu, zatvoreni u jednu od napuštenih kuća i spaljeni. Najmlađa žrtva ovog stravičnog zločina bila je beba od dva dana, a najstarija je imala 67 godina.

- Ovo je prvi put nakon 16 godina da smo došli na ovu lokaciju na kojoj je 14. juna 1992.godine zapaljeno 48 žena i 22-oje maloljetne djece, dobi od dva dana do 18 godina.

Nepotpuna lista pobijene djece tijekom srebrenickog genocida


Doprinos istraživanju podataka o djeci žrtvama srebreničkog genocida iz jula 1995. godine.[/b]



Pripremili: Danijel Toljaga i Hasan Nuhanović
Lista publicirana: 15. 03. 2008. godine

Bilješka: ova lista nije konačna i ista će biti ažurirana na osnovu novih informacija koje će biti prikupljene iz nadležnih institucija/organizacija.Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta definira dijete kao “svako ljudsko biće ispod 18 godina starosti, ukoliko se zakonom date zemlje punoljetstvo ne stiče ranije.” Pred vama se nalazi djelomična lista oko 500 maloljetne djece koja su pobijena u julu 1995. godine tijekom genocida u Srebrenici, a koja su na dan jula 11. 1995. bila ispod 18 godina starosti.

U srebreničkom genocidu, u julu 1995. godine, živote je izgubilo između 8.000 do 10.000 Bošnjaka, a podaci na spisku pobijene djece sadrže djetetovo prezime i ime, očevo ime, jmbg (matični broj) i djetetov datum rođenja.
Ubijanja srebreničke djece su bila zaštrašujuća. Primjera radi, ekshumacije masovnih grobnica u Zelenom Jadru u septembru 2007. godine su poka¬zale da su djeca od 7 do 11 godina usmrćena hicem u glavu. Mnoge dječje žrtve, one najmlađe, nisu ni uvrštene u ovu listu, što potvrđuje i svjedočanstvo Ramize Gurdić, koja je svojim očima gledala zločin u kojem je majka držala svog mališana i nije ga željela ispustiti iz svojih ruku, usljed čega su ga srpski vojnici zaklali i ostavili da krvari na majčinom krilu. (za više svjedočanstava vidi sudski file Srebrenica od Van Diepen van Der Kroef, advokatske firme iz Holandije, koja predstavlja žrtve srebreničkog genocida u sporu protiv
UN-a i vlade Holandije na ovoj adresi www.vandiepen.com)



Lista pobijene djece je analizirana na osnovu izvještaja Federalne komisije publiciranog u junu 2005. godine sa preliminarnom listom od najmanje 8.106 žrtava genocida za koje je pouzdano iz više nezavisnih izvora utvrđeno da su nestali odnosno ubijeni u i oko Srebrenice u ljeto 1995. godine.

Koristili smo i spiskove ukopanih žrtava od faze 1 do faze 5. Važno je napomenuti da spisak pobijene djece nije konačan i predstavlja samo najmanji broj dječjih žrtava, te da služi kao polazna osnova za sačinjavanje konačnog spiska pobijene djece - žrtava genocida u Srebrenici u julu 1995. godine.

Imena i listu mozete pogledati na sledeca dva linka: Link1 & Link2




NIKAD NE ZABORAVI I NEMOJ NIKADA HALALITI

Srebrenica

https://www.youtube.com/watch?v=L3C3Aypjqb8&feature=related

Za ovo se nema rijeci samo suze govore sve.

Gladno dijete je plakalo, a mati mu je govorila:
- Alija, nemoj plakati! Kad je jedan četnik čuo kako se dijete zove, istrgao joj je dijete iz naručja i zaklao ga nožem. Rekao je samo, sada više nije gladno i neće plakati.

Izjava 5

H. B. iz sela Ljeskovika, opština Srebrenica, rođena 1945.
godine. Majka četvoro djece.

Kod benziske pumpe u Srebrenici stajali su transporteri UN i mi nismo mogli ući u kamp UN-a u „Vezionici“. Granate su počele padati oko nas. Narod je vrištao i galamio. Bilo je dosta ranjenih žena, među njima i moja snaha. Ja sam uzela svoju malu unuku i ponijela je, a snaha je morala ići sa ranjenicima. Moji sinovi sa ostalim muškarcima su krenuli preko šume. U Potočarima sam sjedila kod mosta pored puta za Pećišta, a četnici su iznad mene pucali u šumu gdje su se nalazili naši muškarci. Narod je bio preplašen od četnika koji su pristizali sa svih strana. Mnogi su bili obučeni u uniforme UN-a i kretali su se transporterima UN, koje su zarobili.

Neki su nosili kamere i snimali narod, uzimajući izjave. Često su govorili kako je Srebrenica i cijela Bosna njihova i da mi moramo seliti iz Bosne ako mislimo ostati živi. Neke žene nisu znale šta se dešava i ja sam im govorila da su u plavim uniformama u stvari četnici. Došla mi je muka od svega toga i htjela sam kamenom gađati u njih i njihove kamere.

Oko deset sati navečer počela je vriska i plač jer su četnici počeli klati i ubijati djecu i muškarce. Mi smo svojom galamom pokušale ometati četnike da ne vrše zločine koje su naumili. U srijedu oko deset sati ujutro vidjela sam stravičan prizor. Žena je držala u naručju dijete koje nije imalo više od šest mjeseci. Gladno dijete je plakalo, a mati mu je govorila:
- Alija, nemoj plakati! Kad je jedan četnik čuo kako se dijete zove, istrgao joj je dijete iz naručja i zaklao ga nožem. Rekao je samo, sada više nije gladno i neće plakati.
Narod je osjećao da su Potočari postali klaonica za bošnjački narod iz Srebrenice. I ja sam tako mislila. Te moje slutnje su se već sutradan obistinile. Odmah iza žice gdje smo prenoćili bilo je sedam zaklanih ljudi, a među njima i Salko iz Gladovića. U potrazi za vodom stigla sam do obližnje kuće i ponovo vidjela stravičan prizor.

Unutrašnjost kuće je bila sva u krvi. Trinaest tijela je ležalo nepomično na podu. Svi su bili zaklani iza vrata. Među ubijenim vidjela sam i dvije mlade djevojke. Niko od izvedenih iz grupe prethodne noći nije se vratio. Sve su ih poklali.
Meni je jedina želja bila da što prije odem sa tog ukletog mjesta. Do autobusa sam došla sa mužem i komšijama. Na livadi, nedaleko od autobusa bilo je mnogo izdvojenih muškaraca i djece starije od 12 godina.

Nedaleko od Potočara bila je još jedna poveća grupa izdvojenih muškaraca. Iz obližnje šume čuli su se rafali. U blizini Nove Kasabe autobusi su zaustavljeni. Četnici su protivavionskim topom (pragom) tukli po rejonu Pobuđe, gdje su u šumama bili naši ljudi. Pored asfalta bilo je ubijenih. U neposrednoj blizini, rovokopač je zagrtao masovnu grobnicu sa leševima naših pobijenih muškaraca. Obarala sam pogled od tih užasnih prizora i srećom u nesreći stigla do slobodne teritorije.

Iz knjige "Samrtno srebreničko ljeto 95"

Preuzeto sa: http://www.islambosna.ba/forum/index.php?topic=8472.0

SubhanAllah

Allah im podario najvise stepene Dzeneta..

A zivotinjama (ubicama) samo dno Dzehenama.

takvaran (citat):

SubhanAllah

Allah im podario najvise stepene Dzeneta..

A zivotinjama (ubicama) samo dno Dzehenama.