Grjesnik

I kada se u noći osamiš, ne reci: "Niko me ne vidi", jer nad tobom je Onaj koji nad svim bdi. Nemoj misliti da Allah zanemari i sahat jedan i da je ono što je tajno Njemu skriveno.Zar ne vidiš da dani lete i da je sutra za one koji ga čekaju blizu?!



Godine prolaze, dani se smjenjuju, a ti u nemaru i besposlicama opsjednut izgubljeno lutaš.
Ti u svojoj ravnodušnosti hrliš ka dunjalučkim ljepotama, zanemario si islam i zaboravio Kur'an.
Sakupljanje imetka tebi je kao padanje ničice, a uživanje u strastima tvoja je molitva.
Šejtan je tebi ukrasio sve što je prezreno i ti hrliš ka onom što je zabranjeno.
O dušo, dosta je! Grijeha je dosta! Obmana tvoja prouzrokovala je zločine.
Ti ne znaš za dan u kojem je vrijeme određeno, Allah to zna, Jedini i Sveznajući.
Šta ćeš reći kada te ponesu na ramenima i kada te spuste u mezar žestokih tmina?!
To je pitanje, a da li ti znaš odgovor njegov?
Kuda to vodi staza tvoja kada duša do ključnih kostiju dopre? Tada će nastupiti sahat u kojem će djela biti zapečaćena.
Danas ti radiš sve što želiš i što ti na srcu leži, a sutra ćeš umrijeti i pera će uzdignuta biti.
Šta ćeš odgovoriti kada progovoriš toga dana?
Kada se osamiš – griješiš, a Allah motri. Stidiš se stvorenja, a zaboravljaš na Stvoritelja.
O grješniče, zadovoljavaš prohtjeve svoje i daviš se u moru strasti, a tijelo tvoje bespomoćno pluta.
Koliko si noći proveo i u griješenju prenoćio?! Rekao si svojoj duši: "Učini to!", i strastima je prevario.
Bojiš se briga i žalosti, a nalaziš se u vrtlogu tame. Poput onoga si koji u tami korača bez svjetlosti i bez vodiča.
Dosta je, čovječe! Dosta je neposlušnosti! Griješiš prema Milostivom i zaboravljaš da je kazna nepokornosti tvoje vatra džehennemska, a užasno je ona boravište.
Ideš, a ne znaš kuda, tvoji grijesi se gomilaju i na Sudnjem danu ćeš nositi veliko breme, a ti nastavljaš koračati putevima prekrivenim strastima.
A sada razmisli o cilju postojanja svoga. Nisu isti slijepac i onaj koji vidi, niti su iste svjetlost i tama, niti hladovina i vjetar vrući.
Uzdigni se vjerom u Allaha nad dunjalučkim niskim porivima, zakoračaj stazom upute, izađi iz tmina grijeha.
Gospodar tvoj te u najljepšem liku stvara, daje ti vid, sluh, razum i ruke dvije. On je Jedan, rodio i rođen nije.
On zna šta tvoje srce krije, tvoje želje, zna šta je bilo, šta će biti i što se dogodilo nije.
Ostavi grijehe i popravi danas mahane svoje. Priključi se karavani upute i reci: "O Gospodaru, Tebi se vraćam, Tvoj oprost tražim i želim zadovoljstvo Tvoje."
Neka tvoje srce obasja svjetlost upute i neka zablista svaki atom tvoga bića, jer dragulj dobije svjetlosti sjaj kada iz tmina izvađen bude.
Tada ćeš shvatiti smisao života svoga i okusit ćeš njegovu slast, jer šta je čovjek bez vjere u Allaha do mrtvac koji hoda i život mu prođe kao da živio nije.
Skrušeno spusti lice svoje na tlo i dozivaj uzvišeno ime Gospodara svoga i zahvaljuj Mu se što ti je put upute pokazao i tvoje mrtvo srce oživio.
Tebi pripadaju zahvale sve, iz tmina nevjerstva izbavio si me. Samo Tebe obožavamo, o Ti koji sudruga nemaš, Tebi se vraćamo i Tebi upućujemo dove svoje.


Piše: Irfan Kasumović

preuzeto sa minber.ba