Neka ti Nova godina, uistinu bude bolja

http://www.n-um.com/?q=audio/play/435


Nakon što se približio Kurban-bajram, naše komšije, prijatelji i poznanici kršćanske vjeroispovijesti, užurbano su počeli da se spremaju za ovaj muslimanski blagdan. Muškarci su odlazili na pijace te birali i kupovali kurbane, dok su žene ostajale kod kuća kako bi napravile razne vrste kolača i slanih jela. Hiljade Ivana, Mateja, Kristina i Katarina, proveli su besanu noć uoči Bajrama. Nakon što je Bajram nastupio, veselili su se, igrali i pjevali, i osjećali se sretnijim nego u bilo kojem drugom danu u godini..

Znamo dragi čitaoče da si čitajući gore spomenute riječi pomislio: ''Da li to mene neko smatra budalom!? U ovako nešto ne bi povjerovao niko zdrave pameti! Kršćani ne slave Bajram, niti ga trebaju slaviti, jer to nije njihov praznik. Prije će na vrbi roditi grožđe, nego što će kršćani početi slaviti Bajram i osjećati ga svojim praznikom''.

U pravu si. Ovakav slučaj vjerovatno nikada nije zabilježen u svijetu. Kršćani nikada nisu kupovali kurbane, niti su maksuz radi Bajrama pravili posebna jela, niti su ikada izdvajali velike sume novca kako bi u posebnom ambijentu i skupim hotelima dočekali Bajram.Nisu, niti trebaju. To bi svakako bilo besmisleno i glupo, a onaj kršćanin koji bi to eventualno i učinio, morao bi imati izuzetno velik motiv za to, poput recimo zadivljenosti islamom kao religijom, i neodoljivom željom da slijedi i ''kopira'' muslimane u njihovim propisima i običajima, što danas nikako nije slučaj.

Ali pogledajmo malo jednu drugu, vrlo sličnu priču, koja je na žalost suha istina. Kada se približi Nova godina, muslimane Bošnjake uhvati neopisiva sreća i nekakvo skoro ''blaženo'' stanje koje se ogleda u dugotrajnim pripremama za doček ''najluđe noći'' u godini, kojoj ovaj opis savršeno odgovara. Skoro mjesec dana unaprijed, čak i oni Bošnjaci koji su slabog materijalnog stanja, planiraju u kojem gradu ili hotelu će dočekati Novu godinu, šta će obući za Novu godinu, šta će sve kupiti za Novu godinu, kod koga će djecu ostaviti na čuvanje za Novu godinu.,a o bogatašima da i ne govorimo.

Skupocjena putovanja u evropske prijestolnice ili čak i na druge kontinente, u planu su mnogih bogataša kada razmišljaju o dočeku Nove godine. Veliki broj naših građana kao da živi za tu noć i kao da je ona svrha njihovog života, a kada prođe, već nostalgično razmišljaju o tome kako će dočekati i provesti narednu.


Bošnjaci i Djed Mraz


I djeca se ushićeno raduju Novoj godini i Djedu Mrazu, odnosno kršćanskom svetcu Svetom Nikoli, oko koga postoje kontraverze, i čiji mit i sve ono što je on donio sa sobom, kritikuju čak i mnogi vjerski predstavnici kršćana. Raduju se bošnjačka djeca sjedobradom starcu iz bajke i kićenju jelke (božićnog drveta), kao i poklonima koje će pod drvo ili pak u čarapu, staviti Djed Mraz koji živi samo u dječijoj mašti.
Djedica ih posjeti tek nakon što djeca zaspu, umorna od dugog čekanja da se dedo konačno pojavi u svojim sankama koje vuku irvasi. Djeda Mraz i jelka (ili bolje reći božićno drvce), su originalni i neizostavni detalji koji se vežu za doček katoličkog blagdana Božića, a koje su muslimani Bošnjaci svojski prihvatili kao dio dočeka Nove godine.

Mnogi se ljute ako im se prebaci kako Bošnjaci koji se klasično pripremaju za doček i proslavu Nove godine, u stvari do u detalje kopiraju i slijede običaje kršćana koje oni prakticiraju uz Božić, međutim istina je sasvim izvjesna. Samo, istinu je ponekad teško prihvatiti.

Jer ipak, ''tako smo odrasli'', reći će mnogi, i pravdati se kako oni svojim pripremama za doček Nove godine ne žele, niti im je na kraj pameti, da slijede kršćane u njihovim običajima! ''Naša srca su čista i Allah zna naše namjere! Srcem i dušom volimo islam, samo se malo volimo proveseliti za Novu godinu, a djeca, vole nekako tog Djeda Mraza, i mi ga ne zovemo Djed Božićnjak! Tako kažu ovi, drugi..''. To su uglavnom najčešća opravdanja onih koji se još uvijek ne mogu odreći jelke i Djeda Mraza.

Dobro. Uvjerili ste nas, dragi naši prijatelji, kako vi ne slijedite kršćane kada se pripremate za Novu godinu. Uvjerili ste nas i da Novu godinu slavite kao međunarodni praznik, a ne kao katolički blagdan. U pravu ste. Vi ste pobijedili.


Krvava noć


Ali hajde da o toj noći razmislimo na još jedan način. Valjda ćete priznati kako je alkohol po našoj vjeri islamu strogo zabranjen. To smo sigurno svi naučili još od svojih nena i deda na čiju tradiciju se volimo pozivati.
- ''Alkohol je majka svakog zla'', - učili smo.
- ''Ja sam zao i ohol! Ja se zovem alkohol!''- pamtimo refren pjesmice iz knjige Islamska čitanka., u kojoj alkohol ''govori'' sam o sebi i zlu koje donosi.

Ali, nekako ta Nova godina, ne ide baš bez alkohola. Desetak dana pred Novu godinu, u čitavom svijetu pa i u našoj zemlji, enormno se poveća prodaja te odvratne tekućine, koju ljudi akumuliraju u svoje ostave, kako bi je iznijeli na trpezu te se dobro natroskali u toj ludoj noći. Hektolitri raznih vrsta alkoholnih p....ća se popiju pri dočeku Nove godine, a hitne službe rade ''punom parom'' čitavu noć.

Posjekotine, razderotine, ubodi noževima, rane od vatrenog oružja, ranjavanja kao posljedica korištenja pirotehničkih sredstava, samo su neke od ozljeda koje će zdravstveni radnici koji su imali (ne)sreću da te noći budu dežurni, morati sanirati ozlijeđenim građanima.

Statistika je svake godine nekako krvavija. Više mrtvih, više ranjenih, više predoziranih alkoholom. A alkohol u toj noći donosi i moralnu anarhiju. Stid nestaje, a blud, brakolomstvo i orgijanja dominiraju nakon što nastupi ponoć. Hoćete li opet reći, dragi naši građani, kako je doček Nove godine lijep običaj i međunarodni praznik kojeg treba slaviti? Naš Gospodar, Allah, kome ćemo se svi prije ili kasnije vratiti, sigurno nije zadovoljan sa onim što se dešava te noći.

Pa zašto da mi budemo (sa)učesnici u tom krvavom i anarhičnom piru? Ako je danas većini ljudi ta noć najdraža u godini, moramo biti svjesni da je ona u isto vrijeme zasigurno Allahu najomraženija noć, zbog količine grijeha koji se u toj noći počine.


Sretna Nova


Želje i čestitke koje se izgovore te noći su mnogobrojne. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenjuju optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja., odjekuje čitavu noć. Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate stvarnosti, za koju nanovo shvate da je često vrlo surova i teška i jako daleko od idealnosti.

Ironično je što velikom broju ljudi u svijetu ta noć donese samo bol i patnju, a neki bukvalno izgube glavu ili do kraja života ostanu invalidi. Razlog su, saobraćajne nesreće ili neke od već spomenutih povreda koje su te noći mnogo češće nego tokom drugih noći u godini. Ali postoji način da se neke od tih optimističnih želja zaista i ispune, samo kada bi se gradske vlasti i građani dogovorili oko nekih sitnica. O čemu se radi?

Osrednje bosanske općine za novogodišnje uređenje grada, vatromet i ostale popratne detalje, potroše desetine pa čak i stotine hiljada maraka, a mnogi veliki gradovi u svijetu na iste ludosti potroše i milione eura. Sav taj novac u vidu vatrometa zauvijek nestane u nekoliko minuta svjetlosti i ovacija pijanih posmatrača. Svakom moralnom a i normalnom građaninu naše države, Nova godina bi istinski bila bolja, sretnija i berićetnija kada bi se od tog uzaludno bačenog novca, kupio stan jednoj materijalno ugroženoj porodici kojih danas ne manjka, te se tako konačno riješio njihov životni problem.

Skupa operacija kojom bi se nekoj osobi spasio život, a koja bi se financirala iz sredstava namijenjenih za novogodišnje uređenje grada, isto tako bi građanima trebala Novu godinu učiniti sretnijom i boljom. Bilo bi se dovoljno odreći kratkotrajnog ćejfa od kojeg niko nema stvarne koristi, osim možda firmi koje prodaju pirotehnička sredstva i novogodišnje ukrase. Ovakvih primjera je stotine. Ali ipak, bojimo se da ćemo na ovakvu ''Novu godinu'', bez kićenja grada i vatrometa morati čekati još dugo, do nekih savjesnijih građana i još savjesnijih gradskih čelnika.


Nije teško, pokušaj!




Toliko dragi čitaoče o (ne)sreći koju nosi Nova godina. Pokušaj da ne učestvuješ u proslavama i dočecima te noći jer se u njoj krše Allahove granice i čini ono što naš Gospodar mrzi i prezire. Te noći rano ugasi svjetlo i neka svi vide da bojkotuješ sve ono što se u njoj dešava. Ne reci: ''Kako ću to učiniti? Ja s tim ništa neću promijeniti, jer većina ljudi tako radi. Šta će reći ljudi? Proglasit će me da sam ''kontra svijeta'' i da sam lud, fanatik..''.

Itekako ćeš mnogo toga promijeniti. Kao prvo, promijeniti ćeš samoga sebe. Samome sebi ćeš pokazati kako je tvoja ljubav prema tvome Gospodaru mnogo jača i veća od toga da se bojiš prigovora ljudi. Samome sebi ćeš pokazati kako ne želiš žrtvovati naklonost Uzvišenog Stvoritelja zbog kratkotrajnog uživanja koje će nestati onog trenutka kada završi novogodišnji vatromet. Te noći lezi ''na vrijeme'' sretan i zadovoljan što ti je Allah podario mnoge blagodati o kojima mnogo ne razmišljaš, a kojih bi postao svjestan tek nakon što bi ih izgubio. Razmisli o svome zdravlju i porodici, nafaki koja ti je dostatna, kao i miru i sigurnosti u kojima uživaš.

Tada će ti svaka noć u godini biti mnogo draža nego što je ''najluđa noć'' draga bilo kome od onih koji je željno očekuju čitave godine, a blaženi osjećaj trijumfa će zavladati tvojom dušom i tijelom jer je razum pobijedio strast.




Audio predavanje: predavac Abdussamed Busatlic


"Proslavljanje krscanskih praznika" - mnogi muslimani kite svoje kuce novogodisnjim jelkama, sa velikim nestrpljenjem docekuju i proslavljaju "najludju noc", cestitaju svojim familijama i prijateljima taj praznik, kupuju paketice (poklone) svojoj djeci, a da istovremeno uopste ne razmisljaju ili i ne znaju da u stvari sve ove stvari islam osudjuje i da su ovo obicaji drugih naroda:


poslusaj na ovom linku:


http://www.n-um.com/?q=audio/play/435

U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, a prenosi Ebu Hurejre, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ''Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.'' ''Jesu li to židovi i kršćani?''- upitali smo. ''A ko drugi?'', odgovori Muhammed, s.a.v.s.

Vjerovatno je najbolji primjer i dokaz slijepog slijeđenja tuđih običaja proslavljanje Nove godine koji je u svojoj osnovi kršćanski praznik...

Ustvari, Nova godina, koja se kao praznik proslavlja 31. decembra, i Božić, koji se proslavlja 25. decembra, su povezani vjerskom niti koja se jasno prepoznaje kroz lik ''svetog'' Nikole, ili ti Djeda Mraza, zatim kićenjem jelki i ostalim mnogobrojnim simbolima kršćanstva.

Ovdje se, dakle, radi o vjeri, o životnim principima, o identitetu. Muslimani ne bi smjeli sebi dozvoliti da pomiješaju lončiće i da odstupe od uzvišenih principa vjere islama zarad lažnog suživota i neopravdane ljutnje i kritika onih koji nisu muslimani, a koji itekako drže do svog identiteta i svojih vjerskih ubjeđenja i koji traže da se muslimani odreknu onoga čega se oni sami nikad ne bi odrekli.

Kao da suživot zavisi od nas, i kao da dobrosusjedski odnosi zavise od toga hoćemo li mi čestitati i učestvovati s kršćanima u njihovim praznicima. Pa da od toga zavisi suživot vjerovatno nas Srbi i Hrvati nikada ne bi napali niti počinili genocid nad nama, ali....

Kad kažemo da se ovdje radi o vjeri, onda to znači da se u svim stvarima i svim životnim pitanjima moramo vratiti islamskim izvorima ako želimo da o nečemu donesemo ispravan sud. Islam ima jasan stav kad su u pitanju kršćanski, židovski i svi neislamski praznici, i taj stav je temelj vjere islama.

Slaveći Božić, kršćani, ustvari, slave rođenje Boga, Allahu se utječemo od tog iskrivljenog vjerovanja, ili Božijeg sina, zavisno od toga kako ko od njih gleda na osobu Isa, a.s., i njegovu majku, časnu i čestitu ženu, Merjem, a.s. Pobijajući iskrivljeno vjerovanje kršćana i dogmu o trojstvu, Allah, s.v.t., u Kur'anu kaže: "Nevjernici su oni koji govore: ''Bog je - Mesih, sin Merjemin!'' A Mesih je govorio: ''O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'' (Al-Maide, 72.)

Nakon toga Allah, s.v.t., kaže: "Nevjernici su oni koji govore: ''Allah je jedan od trojice!'' A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. (Al-Maide, 73.) A onda Allah, s.v.t., upozorava na pravu istinu o Isa, a.s., i kaže: Mesih, sin Merjemin, samo je Poslanik, i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka je njegova uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (Al-Maide, 75.)

Zar ovi ajeti nisu sasvim jasni, i zar ubijeđeni musliman može sebi dozvoliti da učestvuje u proslavljanju praznika koji su u svojoj biti veliki grijeh prema Allahu, s.v.t.

Poznati islamski učenjak Ibnul-Kajjim, u svom djelu ''Ahkamu ehlu-z-zimme'', kaže: ''Što se tiče čestitanja onoga što je isključivo vjerskog karaktera, to je zabranjeno po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što je čestitanje kršćanskih i židovskih praznika riječima: 'Srećan ti praznik', i sl.

Ako to i nije čin nevjerstva, to je u najmanju ruku haram, jer je na stepenu čestitanja sedžde idolu, i to je opasnije od toga da nekome čestitamo pijenje alkohola, ili činjenje bluda.

Onaj ko nekome čestita griješenje, novotariju i nevjerstvo izlaže sebe Allahovoj srdžbi i kazni.''

Muhammed, s.a.v.s., je zabranio proslavljanje džahilijetskih praznika koje je zatekao u Medini, rekavši da ih je Allah zamijenio boljim danima, a to su dani Bajrama. Poslanik, s.a.v.s., nije, dakle, potvrdio te praznike, a da jeste, oni bi se i dalje proslavljali. Proslavljanje neislamskih praznika je svojevrsni vid oponašanja na koje je upozorio Muhammed, s.a.v.s., rekavši: ''Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.'' (Buharija i Muslim)

Ako bi neko rekao da time ne želi oponašanje i poistovjećivanje, mi mu kažemo da je to opet haram, jer Poslanik, s.a.v.s., je zabranio klanjanje namaza u vrijeme izlaska i zalaska Sunca samo zbog toga što tada obožavaoci Sunca čine sedždu Suncu.
A o suludom trošenju novca koji se izdvaja iz državnog budžeta da bi se nakitili i nakinđurili gradovi, zgrade i ulice, zbog čega niko neće odgovarati niti polagati račun, o orgijama, nemoralu, prostaklucima i ludovanju u noći kojoj su, sukladno svome ponašanju oni koji je slave i dali ime ''luda noć'', da i ne govorimo.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ''Nisu slijepe oči, već srca u grudima.''

Abdussamed Busatlic

Jel ovo asocira one koji proslavljaju novu godinu i ostale nevjernicke praznike bilo cime na islam i muslimane?

Ko je Deda Mraz i šta nije u redu sa njegovim likom?





Današnja verzija Deda Mraza se razvila iz stvarne osobe, Svetog Nikole, koji je živio prije 1700 godina. On je bio biskup u drevnom gradu koji se nalazi u današnjoj Turskoj. Prema legendi, postao je biskup još kao dječak. Bio je vrlo fin i običavao je izlaziti u noći kako bi davao poklone siromašnim. Njegova velikodušnost nije bila ograničena na jedno doba godine. Nakon njegove smrti 6.decembra, škole u cijeloj Evropi počele su slaviti dan godišnjice njegove smrti. Ovaj običaj se nastavio stotinama godina.

U Engleskoj je proslava Dana Svetog Nikole zabranjena kada je Henri VIII osnovao crkvu Engleske. Slavlje se nastavilo kasnije, kada se Kraljica Viktorija udala za njemačkog princa Alberta, ali je Sveti Nikola preimenovan u Oca Božića i pojavio se uoči Božića, 24.decembra, a ne 6.decembra kako je prvobitno slavljen. Američka tradicija Deda Mraza preuzeta je iz izmijenjene engleske verzije.


Ko je Deda Mraz? Je li on ima kršćansko porijeklo?


Neki kršćani se protive ideji Deda Mraza jer je on više sekularan nego kršćanin; neki nekršćani se protive ideji Deda Mraza jer on ima korijene u kršćanstvu.
U svakom slučaju, Deda Mraz je snažan kulturološki simbol kojeg je nemoguće ignorisati, ali to ne znači da ga treba prihvatiti bez sumnje. Postoje dobri razlozi zašto treba prekinuti ovu tradiciju.


Roditelji moraju lagati o Deda Mrazu

Možda najozbiljniji prigovor raširenom vjerovanju djece u Deda Mraza jeste i onaj najjednostavniji: roditelji moraju lagati djeci. Ne možete podržavati vjerovanje bez nepoštenosti, a ovo nije samo “mala laž” za njihovo dobro ili laž koja bi ih zaštitila od nekog zla. Roditelji ne bi trebalo da kontinuirano lažu svojoj djeci bez nekog opravdanog razloga.


Roditelji moraju lagati sve više o Deda Mrazu


Da bi omogućili da djeca vjeruju u Deda Mraza, nije dovoljno izgovoriti par jednostavnih laži i nastaviti dalje. Kao i sa svakom laži, potrebno je konstruisati sve detaljnije laži i odbrane kako vrijeme prolazi. Na skeptična pitanja djece o Deda Mrazu moraju se dati detaljni odgovori o moćima Deda Mraza. “Dokazi” o Deda Mrazu se moraju stvarati kada same priče o njemu postanu nedovoljne. Nije etično da roditelji nastavljaju sa razrađenom prevarom svoje djece osim ako je to za neko njihovo dobro.


Mit o Deda Mrazu promovira materijalizam


Cijeli mit o Deda Mrazu je baziran na ideji da djeca dobivaju poklone. Nema ništa loše u dobivanju poklona, ali Deda Mraz je postao fokus cijelog praznika. Djeca se ohrabruju da usklade svoje ponašanje u skladu sa očekivanjima roditelja da bi dobili još više poklona. Da bi napravili božićne liste, djeca obraćaju veliku pažnju na ono što im reklame kažu da trebaju željeti, čime se efektivno podržava raskalašeno potrošačko društvo.


Deda Mraz je previše sličan Isusu i Bogu


Jedan od glavnih razloga zašto svi pravi muslimani potpuno odbacuju koncept Deda Mraza jeste upravo ta ideja da Deda Mraz ima božanske kvalitete i moći, što je u islamu rezervisano samo za Allaha.

Paralele između Deda Mraza i Isusa ili Boga su bezbrojne. Deda Mraz je skoro svemoćna, nadnaravna osoba koja dijeli nagrade i kazne ljudima u cijelom svijetu na temelju ocjene da li su se oni pridržavali unaprijed definisanih pravila ponašanja.

Njegovo postojanje je nevjerovatno ili nemoguće, ali vjerovanje se očekuje ako se želi dobiti nagrada. Vjernici bi trebalo da ovo smatraju blasfemijom; ateisti ne bi trebalo da žele da im se djeca odgajaju na način da prihvataju kršćanstvo ili teizam.


“Tradicija” Deda Mraza je relativno nova



Neki misle da činjenica što je Deda Mraz tako stara tradicija dovoljan razlog da nastave s tom tradicijom. Oni su učeni da vjeruju u Deda Mraza kao djeca, pa zašto ne bi naučili i svoju djecu tome? Zapravo, uloga Deda Mraza u obilježavanju Božića je relativno nova – od sredine do kraja 19. stoljeća. Značaj Deda Mraza su, ustvari, stvorile kulturološke elite, a podržavali poslovni interesi i jednostavan kulturološki momentum. Ono ima malu ili nikakvu unutarnju vrijednost.


Deda Mraz je više o roditeljima, a manje o djeci


Ulaganje roditelja u Deda Mraza je veće nego bilo šta što djeca rade, što upućuje na to da velika pažnja roditelja usmjerena ka mitu Deda Mraza odražava da ga više oni žele nego sama djeca. Uspomene roditelja o uživanju u Deda Mrazu je možda pod teškim utjecajem kulturoloških pretpostavki o tome šta su trebali da dožive. Zar nije moguće da bi djeca jednako uživala u saznanju da su njihovi roditelji odgovorni za lijepe praznike umjesto nekog nadnaravnog stranca?


Budućnost Deda Mraza


Deda Mraz simbolizira Božić i vjerovatno cijelu zimsku prazničnu sezonu više nego išta drugo. Može se reći da je važnost božićne jelke veliki simbol Božića (primjetite da nijedan drugi kršćanski simbol nije ni blizu), ali upravo Deda Mraz personificira Božić na način koji jelke ne mogu.

Deda Mraz je, nadalje, postao vrlo sekularan lik što mu omogućava da prelazi kultorološke i religijske granice, i nalazi se na važnoj poziciji cijele sezone umjesto samo za Božić. Zbog ovoga, vjerovatno je da bi napuštanje Deda Mraza moglo značiti napuštanje većeg dijela božićnih praznika – i možda to nije tako loše.

Mnogo toga se može reći za kršćane koji bi napustili potrošački, komercijalizovani Božić i fokusirali se radije na rođenje Isusovo. Ignorisanje Deda Mraza moglo bi upravo simbolizirati ovaj izbor.

Mnogo toga se može reći za sljedbenike drugih religija koji se protive uvođenju Deda Mraza u njihove vlastite tradicije, jer je to nametanje zapadne kulture nad njihovom tradicijom.

Na kraju, može se nešto reći i za sve vrste onih koji ne vjeruju i koji odbijaju da učestvuju u tuđoj religijskoj praksi.

Za muslimane, molim vas imajte na umu: slavljenje praznika drugih religija nije dozvoljeno u islamu, ali naročito stavke koje sam gore iznio o kršćanskom Deda Mrazu ukazuju jasno da to nije ništa više od još jednog izumljenog “božanstva-čovjeka” koji daje ljudima ono što žele.

Podržite djecu na pravom putu, budite uz njih u ovim vremenima nemira i zbunjenosti. Ono što vaša djeca žele od vas nisu igračke, vaš novac ili neki klovn sa pamučnom bradom; ono što oni žele i što im je potrebno jeste – vaše vrijeme.

Molim Allaha da zaštiti našu djecu od ovih besmislica i uputi ih sve na istinski put.


Izvori: www.jannah.org, www.islamnewsroom.com


Prevod i adaptacija: Islambosna.ba

Prava Djeda Mraza naspram muslimana




Odlučim jutros da pokvarim sebi dan i odem da pročitam šta piše Zlajino internet glasilo za “raju a ne papke”, Sarajevo-x. Kao što sam i očekivao, u paradi modernih metroseksualnih tema, nešto i o svetom Nikoli odnosno liku koji je šire poznat po svome revolucionarnom de guerreu Djed Mraz. Ovaj put progresivno uredništvo Sarajevo-x portala nam “neovisno” prenosi članak ljevičarskog časopisa The Observer iz Velike Britanije, kako bi nam poručili da su i na dalekom britanskom otočju socijaldemokrati zabrinuti za muslimansko odbijanje božičnih tradicija Okcidenta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.


Dušebrižnici nam se javljaju iz zemlje čiji je stalni predstavnik u UN-u, Sir David Hannay, kada je nakon masakra na Markalama pitan o suosjećanju za Sarajlije, izjavio da nije plaćen da suosjeća. U svom dušebrižništvu za tradicije Bošnjaka i duhovnost muslimana, isti nisu zaboravili ni našu sestru Arziju Mahmutović. Ona je, sigurno to znate, direktorica predškolskih ustanova u Sarajevu i heroj odbrane naše djece pred najezdom domaćih ostataka komunizma i stranih islamofobskih organizacija. The Observer, također, ne propušta priliku da ukaže kako postoji 50 godina tradicije Deda Mraza u Sarajevu, te “tužno” konstatuje da je sestra Arzija dovršila posao rahmetli predsjednika Izetbegovića koji se protivio Svetom Nikoli u Bošnjaka, kao komunističkoj fabrikaciji. Naravno, list stavlja ovo “fabrikacija” pod navodne znake, valjda da čitatelj zaključi kako je to još jedna konstrukcija “zločestih islamista”, mada samo 5 rečenica ranije se govori o tome kako je tradiciju uvela komunistička diktatura prije 50 godina. Isto tako sestri Arziji nije zaboravljena “uvreda” komunističkom establišmentu njenim uvođenjem vjeronauke u predškolsko obrazovanje. Zaboga, sada se komunistička djeca osjećaju “čudno” kad njihovi muslimanski, katolički, pravoslavni i jevrejski prijatelji idu da uče o Bogu.


Sva ova briga i zabrinutost nije mogla proći bez “stručnih mišljenja sa terena. Tako nam “veliki poznavatelj” bošnjačke i muslimanske tradicije, Srećko Latal iz nevladine organizacije “Balkan Insight”, priča kako je Sveti Nikola jedna tradicija koje se on rado sjeća. Nemam ništa protiv, Srećko. Sudeći po tvom pisanju (nećemo o namjerama i kvalitetu) i tvom imenu, Sveti Nikola je dio tvoje tradicije i treba da se boriš za svoje. Drugi poznavalac situacije, Valery Perry, zamjenik direktora za obrazovanje pri OSCE-u, zabrinuta je za način na koji se našoj djeci “servira” vjersko obrazovanje. Ona tvrdi da je namjera da se djeca podijele u i onako podijeljenom društvu. Ne znam kako će zvaničnici OSCE-a sakriti svoj krstaški šovinizam kada muslimani Bosne i Hercegovine zatraže pravnu separaciju u pitanjima nasljednog i porodičnog prava. Vjerovatno ćemo morati na liniju braniti Grad kao i 1992. I za kraj “biber po pilavu”. Anes Alić, ekspert za borbu protiv islama, govori kako on neće dozvoliti da njegovo dijete ide na vjeronauku. Anes je inače izvršni direktor nevladine organizacije za prikupljanje obavještajnih podataka iz javnih izvora (tako barem tvrde), koja prema podacima na njihovom web sajtu ima dva sjedišta: u Sarajevu i Tel Avivu. Naravno, Anes ima svako pravo da bude jedan od 1% sarajevskih roditelja i ne šalje svoju djecu na vjeronauku. U drugu ruku, trebalo bi mu biti poznato da u netotalitarnom društvu, prava imaju svi a ne samo povlaštena skupina.



Sir David Hannay


Dragi moji Srećko, Valery i Anese. Pretvarat ću se da niste zlonamjerni nego samo loše informirani i jadno obrazovani. Nije problem u BiH to što svako želi da se njegovo poštuje i da ima pravo javno bez sakrivanja praktikovati svoje narodne i vjerske prakse. To bi trebali znati ako ste čitali bilo šta od historije prije 1945. Tako se ovdje živi od pamtivijeka. Problem je u vama koji bi da nas vraćate u “pradedovsku veru” ili da nas uvodite u okcidentalni civilizacijski krug na silu (doduše još nije došlo do upotrebe oružja kao posljednji put kada je to neko pokušao). Istini za volju, bošnjački muslimani bi bili presretni da im se dadne i onoliko prava koliko u kršćanskoj Evropi imaju (tipa islamskog bankarstva i gore spomenute pravne segregacije u nasljednom i porodičnom pravu). Međutim, to vrijeme tek treba da dođe u našoj domovini. Do tada, ostaju nam razni nadri-intelektalci, strani dušebrižnici i ini koji bi nas emancipirali i uvodili u moderne sekularno-humanističke tokove.

Mi ne pripadamo tamo. Mi smo muslimani. Mi nećemo tuđe, a Bogami ne damo ni svoje.

Isa Plivač



IslamBosna.ba

Čestitanje nevjerničkih praznika


Pitanje:

Kakav je stav islama o čestitanju praznika nevjernicima?

Odgovor:

Neka je hvala Allahu.
Čestitati kršćanima Božić i druge vjerske praznike haram je (zabranjeno), kako nam kazuje Ibn-Kajjim, Allah mu se smilovao, u knjizi “Ahkamu ehliz-zimme”, gdje kaže: “Čestitati na nečemu što je vezano za nevjerstvo haram je; takav je slučaj sa čestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reći: Sretan ti praznik ili čestitam ti ovaj praznik i sl.

Čak i ako je ovaj koji čestita čist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da čestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veći grijeh i mrže Allahu nego kada bi se čestitalo pijenje alkohola ili ubistvo čovjeka ili činjenje bluda i tome slično. Ima mnogo onih koji, ne vodeći računa o vjeri, čine takve stvari, i pri tome ne shvataju kako je ružno ono što čine.

Onaj ko nekome čestita nešto što je grijeh, izmišljotina ili što je vezano za nevjerstvo takav rizikuje da se na njega izlije Allahova mržnja i srdžba.”

Čestitati nevjernicima vjerske praznike jeste haram i to u onome smislu u kome je to kazao Ibn-Kajjim, jer se samim činom čestitanja daje legitimitet simbolima njihovog nevjerstva, bez obzira što sama osoba koja čestita ne nalazi nikakva zadovoljstva u tom nevjerstvu, jer muslimanu je haram i drugima davati priliku da osjećaju zadovoljstvo u nevjerstvu.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)
Uzvišeni kaže i: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3)

Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Ti su praznici ili izmišljeni ili imaju nekoga utemeljenja u njihovoj vjeri. Stavljeni su van važnosti kada je objavljen islam koji je preko Muhammeda, s.a.v.s., objavljen svim ljudima. Allah, dž.š., kaže: “Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama neće mu primljena biti i on će gubitnik na budućem svijetu biti.” (Ali Imran, 85)

Ukoliko bi musliman bio pozvan u goste ovakvom prilikom haram mu je da se odazove, a to je, ustvari, krupnije od samog čestitanja, jer time direktno učestvuje u haramu.

Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike, te im je zabranjeno tako slaviti u sličnim prilikama ili razmjenjivati darove, dijeliti slatkiše, priređivati gozbe ili uzimati u to vrijeme neradne dane, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko oponaša neki narod njemu i pripada.”

Ibn-Tejmijje, veliki islamski učenjak, u knjizi “Slijeđenje pravog puta u suprostavljanju nevjernicima” kaže: “Oponašati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znači radost koja počiva na zabludi. To će ih sigurno navesti da pridobijaju slabiće.”

Ko god učini nešto o čemu je naprijed govoreno počinio je grijeh bez obzira da li je to učinio iz kurtoazije, dodvoravanja, stida ili slično, jer to je licemjerstvo u vjeri a nevjernicima daje samopouzdanje i razlog da se ponose svojom vjerom.

Allah, dž.š., muslimane uzdiže kroz njihovu vjeru, daje im postojanost i pomaže im protiv neprijatelja. On je Moćan i Silan.

Odgovori o islamskom vjerovanjau - Muhammed Salih Munnedždid - 118 str.

Izvor: http://fetve.org/index.php?option=com_content&task=view&id=323&Itemid=41

Vezano za čestitanje,interesantno da kada sam objasnio nekim katolicima koje poznajem da im ne smijem čestitati praznik zbog svojih ubjeđenja...da su to normalno prihvatili i čak su mi i dalje nastavili čestitati Bajram,međutim neka moja rodbina i dalje smatram da to nije lijepo sa moje strane,tj. da bi im trebao čestitati Božić.

Bas kao sto kazes brate,nasim bosnjacima je najteze objasniti da su neka djela koje su oni navikli ciniti u suprotnosti sa nasom vjerom.

evo jedan clanak o novoj godini, clanak je iz srpskog lista "zabavnik", a ustvari govori o porijeklu nove godine...