Hoću da budem daijka, ali...

Živimo u vremenu prepoznatljivom po fesadu i razvratu. Svaka poročnost je u njemu dobrodošla, svaka dobra i lijepa osobina je nazadna i omražena. Zbog toga nas raduje kada susretnemo one koje govore o islamu, ljude poučavaju šerijatskim propisima, a ovakvih je, uistinu, malo. Malo je ovakvih muškaraca, a žena još manje.

Manjina naspram velikog broja muslimana kojima je potreban onaj koji ih upozorava i podučava. Na svakom koraku nailazimo na one koji krše islamske propise, bilo sa akaidske ili šerijatske strane. Mnogi ljudi ne znaju kako da obožavaju Allaha, subhanehu ve te`ala, osim da Mu pripišu sudruga. Kod drugih je akida ispravna, međutim griješe prilikom obavljanja svih vrsta ibadeta, pa i onih koje obavljamo svakodnevno po nekoliko puta, iz neznanja. Mnogi će reći da primjećuju ove greške kod drugih, ali često ništa ne poduzmu kako bi ih ispravili, ili uopće ne ukažu osobi koja ih čini šta je ustvari ispravno, osim što te greške poreknu svojim srcem, a to je "najslabiji vid vjerovanja (imana)". (Muslim, 70)

Kada bi nas neko upitao: Da li želiš biti daijka? Naređivati dobro i odvraćati od zla? Podučavati ljude vjeri i propisima? – nema sumnje da bi naš odgovor bio pozitivan. I kada bi nas upitali ponovno: Zbog čega to ne radiš? – odgovor bi bio različit, zavisno od ličnosti upitane osobe: "Ne znam", "Ja nemam puno znanja", "Stidim se", "Danas svako nečemu poziva", "Ima ko je preči od mene da to radi", "Bojim se da kažem istinu"…..

Zbog čega ova bojazan i strah kada ljudima govorimo o vjerskim propisima, a nema straha i bojazni kada im govorimo o dunjalučkim stvarima?

Trebamo znati da su ovakvi odgovori posljedica slabog imana kod osobe, a ponekad budu i od šejtana. Pokušajmo da obnovimo naš iman kako bismo od sebe napravile istinske pozivatelje u Allahovu vjeru.

Da li smo ikada razmislile o značenju jedne malene sure koju svakodnevno učimo u našim namazima: "Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje" (Al-Asr, 1-3)?

Tri ajeta koja smo kao djeca naučili, a za njih je imam Šafija, Allah mu se smilovao, rekao: "Da je samo ova sura objavljena ummetu, bila bi mu dovoljna", zbog njenih veličanstvenih značenja. Allah, subhanehu ve te`ala, zaklinje se u ovoj suri vremenom da je svaki insan na gubitku, a zatim izdvaja određenu skupinu ljudi, a to su oni koji su spojili vjerovanje u Allaha i činjenje dobrih djela. Ovi su na dobitku jer su radili za ahiret i nisu ih dunjalučki poslovi odvratili da rade za ahiret. (Tefsir Ibn Kesir)

Ne sumnjam da ćeš se složiti sa mnom da je da`va nešto što će nam svima, ako Bog da, koristiti na ahiretu. "Ashabi, Allah s njima bio zadovoljan, kada bi se sastali, ne bi se rastali dok jedni drugima ne bi proučili suru Al-Asr, a zatim bi se poselamili." (Tefsir Ibn Kesir)

Riječi Allaha, subhanehu ve te`ala: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: Ja sam doista musliman!’’(Fussilet, 33), znače da nema ljepšeg govora od govora kojim se poziva Allahu, jer daija poziva Allahove robove Njemu, a istovremeno je i sam upućen u ono što govori, pa to koristi samome njemu, a koristi i ostalim ljudima, i nije on od onih koji naređuju dobro, a sami ga ne rade, niti od onih koji zabranjuju zlo, a sami ga rade. On naređuje dobro i ostavlja zlo, poziva stvorenja Njihovom Stvoritelju, subhanehu ve te`ala. (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Ovaj ajet trebao bi da u nama makar malo probudi želju za da’vetskom funkcijom.

Također, ono što pojačava iman i želju da se ljudi pozivaju u Allahovu vjeru svakako su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Aliji, radijallahu anhu: "Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka bolje ti je od najboljeg blaga" (Buharija, 2724, Muslim, 4422); i riječi " Prenesite i dostavite od mene pa makar jedan ajet" (Buharija, 3202). Rekao je Ibn Hadžer el-Askalani: "Ajet, tj. jednu rečenicu kako bi svaki slušalac požurio u prenošenju onoga što je čuo, pa makar to bilo i malo, kako bi se sa tim povezalo prenošenje svega što je došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Fethul-Bari)

Stoga se zapitajmo koliko mi znamo i pamtimo Poslanikovih hadisa? Kada bismo ustale i prenijele samo te hadise, nema sumnje da bismo bile od onih koje pozivaju u Allahovu vjeru i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, neophodno je istaći da put da’ve nije posut samo cvijećem i olakšicama nego i trnjem i poteškoćama. Onaj ko krene putem da’ve, morat će se suočiti sa neznalicama, oholima i prkosnima. Zbog toga moramo sa sobom ponijeti "opskrbu" kako bismo se potpomogle na da`vetskom putu, a najbolja "opskrba", poslije korisnog znanja, je – strpljenje. Naime, na ovom putu naići ćemo na uznemiravanja, govorom ili fizičkim nasrtajima, a možda će nas zadesiti i oboje, stoga moramo imati strpljenja kako bismo to sve podnijele i ustrajale. Naš uzor u tome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on osjetio obje vrste uznemiravanja. Upućivali su mu svakakve riječi, npr. rečeno mu je da je "sihirbaz", "čarobnjak", "pjesnik", "luđak", "lažljivac"…, a također je i fizički napadan, npr. ranjen je u svoje plemenito lice, slomljeni su mu zubi, na njegova leđa bacana je hajvanska utroba, djeca su ga gađala kamenjem, pa mu je Allah objavio: "I otrpi ono što oni govore" (Al-Muzzammil, 10). I pohvalio je Uzvišeni strpljive: "Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovjedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili." (As-Sedžda, 24.)

Znaj, sestro, šta god te zadesilo na putu širenja ove uzvišene vjere, to povećava tvoju nagradu i tvoju vrijednost kod Allaha, subhanehu ve te`ala.

Na putu pozivanja u Allahovu vjeru trebamo se osloniti na Onoga Koji je ovu vjeru objavio, subhanehu ve te`ala, i od Njega trebamo tražiti pomoć, potom iskrenost i samo iskrenost, jer će posrnuti onaj ko ne bude iskren.

Nemojmo se žalostiti ukoliko nam se ne odazovu, neka nam na ovom putu bude uzor Allahov poslanik Nuh, alejhis-selam, koji je svoj narod pozivao: "Hiljadu, manje pedeset godina" (Al-`Ankabut, 14).

I na kraju, trebamo se podsjetiti na nešto što nam često nedostaje na putu da’ve, a to je

pozivanje s mudrošću i lijepom riječju, a ne sa grubošću i oštrinom. Rekao je Uzvišeni: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na naljepši način raspravljaj." (An-Nahl, 125.) Rekao je šejh Sa`di, Allah mu smilovao: "Neka tvoje pozivanje bude pozivanje stvorenja, muslimana i kjafira, Allahovom ispravnom putu, obuhvaćeno korisnim znanjem i dobrim djelima." Mudro pozivanje odnosi se na pozivanje sa znanjem, ne sa neznanjem. Onome ko se poziva predočavaju se dokazi koji su bliži njegovom razumu i shvatanju, što će doprinijeti da njegovo prihvatanje bude potpuno. Ukoliko ne prihvati poziv upućen na ovaj način – mudrošću, onda mu poziv treba uputiti lijepom opomenom, a to je naredba i zabrana propraćena podsticanjem i zastrašivanjem." (Tefsir Sa`di kod spomenutog ajeta)

Piše: Ummu Mu’az Smajlović

http://www.minber.ba/index.php/dawa/2032-hoaeu-da-budem-daijka-ali

selam alejku.Ima li kakav izvor ovog teksta da ga postavim na naslovnicu IB-a inšaALlah?il da stavim ovaj forum kao izvor?

Ve alejkumu Selam !

Eto ja sam gore ispod teksta postavila izvor sad,a posto sam tekst bila preuzela bez izvora nisam mogla nista napisati ispod teksta koji je izvor.A posto sad znamo izvor prenesi to kao izvor a ne ovaj forum ,jer sam ja preuzela tekst tako da nemamo pravo da se reklamiramo o tudjem racunu.

Prvo sam bila stavila ovaj http://islamlivedawa.blogger.ba/arhiva/2008/10/09/1832685 bogler kao izvor ali ispostavilo se ta to nije pravi izvor ovoga teksta vec minber.ba.

da,da copy rights:)

Uloga žene u da'wi


Da bi jedno drustvo zivjelo u harmoniji, potrbeno je prije svega da se u porodicama zivi na ispravan nacin. Jer kako se djeca nauce ponasati u porodici u vecini slucajeva ce se tako ponasati i van porodice. Pa ako se djeca vec u porodici nauce vjeri, kucnom odgoju, kulturi i redu zasigurno da ce se tako ponasati i u drustvu. Dakle kljuc svega toga je odgoj u porodici...

Najvecu ulogu u tom odgoju moze upravo zena da odigra. Poznat nam je hadis Allahovog poslanika s.a.w.s. :”...zena je pastirica u kuci svoga muza i odgovorna je za svoje stado...” Dakle zena je ta koja je odgovrna za red i mir u kuci, posebno kada je muz odsutan, i ona ce odgovarati za to pred Allahom.

Zasigurno najveci i najplemenitiji dawetski zadatak za jednu zenu muslimanku jeste da odgoji svoju djecu na islamski nacin. Naravno da bi ona u tome uspjela potrebno je prije svega da je i ona sama obrazovana u vjeri i da je cestita vjernica. Poslanik s.a.w.s. kaze: “Zene se uzimaju zbog cetiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, a ti ozeni vjernicu, blagoslovljen bio!”

Ona je ta koja najvise vremena provodi sa svojom djecom, kada je muz odsutan, kada je na poslu itd. To vrijeme koje provede sa svojom djecom najveca je prilika da djecu nauci vjeri, lijepom ponasanju, kulturi, da ih upozna sa zivotnim stvarima itd. Kada djeca stasaju i budu spremna za drustvo ona ce biti lijepo odgojena, vaspitana i poducena vjerskim principima koja ce uz Allahovu pomoc vaziti za citav zivot.

Prvo na sta bi majka trebala da obrati paznju u odgoju svoje djece jeste akida, vjerovanje. Najvaznije je da djeca u ranim godinama budu upoznata sa osnovama nase vjere jer kada se u ranim godinama djeca nauce na ispravan nacin o islamskom vjerovanju, zasigurno da ce im to biti od koristi tokom cjelog zivota. “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobostvo je, zaista, velika nepravda!”

Od velikog znacaja je da majka, svom djetetu, na lijep i blag nacin, predstavi Allahovu vjeru, kako bi djeca od malih nogu osjecala sigurnost u svojoj nutrini da su na ispravnoj vjeri.

Takodjer je nuzno da majka, od samog pocetka navikne djecu na izvrsavanje islamskih propsa poput namaza, posta, kako bi djeca razvijala svoj iman. Rekao je poslanik s.a.w.s.: “Poucavajte djecu namazu kada napune sedam godina!” Kada se djeca od malenih nogu naviknu na namaz i ostale ibadete, onda ce im biti lahko to izvrsavati i kada uzrastu. Zasigurno da i u ovoj sferi odgoja kljucnu ulogu moze majka odigrati.

Ahlak ili ponasanje je takodjer jedan od bitnih elementa kojem roditelji trebaju poduciti dijete. I u ovom svucaju, majka djeteta nosi posebnu ulogu. Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Budite plemeniti prema vasoj djeci i uljepsajte njihov odgoj.”

Od lijepog ahlaka kojem djeca trebaju biti poducena jeste i postivanje svojih roditelja kao i opcenito starije i ucenije osobe. Rekao je poslanik s.a.w.s. “Nije nas onaj koji nema sazaljenja prema mladjima i postovanja prema starijima!” a u jednoj drugoj predaji se dodaje i: “ko ne respektera nase ucene!” Muslimanka koja vjeruje u Allaha i svjedoci da je Muhammed Allahov poslanik ce imati u obziru ove poslanikove rijeci i nastojati da svoju djecu poduci postivanju starijih i ucenih ljudi kao i opcenito lijepom ahlaku.

Iz predhodnog smo vidjeli da zena moze da doprinese dawi. Ona to radi na svoj nacin, shodno njenoj prirodi i mogucnostima. Jer ono sto je najplemenitije i zajednicko za vecinu muslimanki jeste da bude “pastirica u kuci svoga muza” kako kaze poslanik s.a.w.s.