Muškarci su zaštitnici žena i vode brigu o njima...

Šta je značenje riječi “muškarci su zaštitnici žena i vode brigu o njima”? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje, prvo pogledajmo na arapsku riječ koju prevodimo kao “zaštitnici i oni koji vode brigu.” Korištena riječ je qawwâmûn koja je množina riječi qawwâm. Ova riječ - qawwâm – jeste emfatični oblik riječi qajjim, tj. ima snažnije značenje od nje, a riječ qajjim se koristi za onoga ko upravlja poslovima drugih. Qajjim ljudi je, dakle, onaj ko upravlja njihovih poslovima i koji ih usmjerava. Prema tome, qajjim žene je ili njen muž ili njen staratelj – onaj ko se brine o njoj i koji vodi računa da uvijek ima ono što joj je potrebno. Kada Allah kaže: “Muškarci su qawwâmûn žena...” onda to znači, a Allah najbolje zna, da su muškarci odgovorni za upravljanje poslovima žene i da su odgovorni za žene o kojima se brinu. Stoga, suprug je odgovoran za brigu o svojoj ženi, štiteći je, braneći njenu čast i ispunjavajući njene potrebe, radilo se o vjerskim ili dunjalučkim. Ovo ne znači, kako to mnogi pogrešno tumače, da on ima pravo da se jogunasto i svojeglavo ponaša prema njoj, da je primorava na nešto, potčinjava svojoj volji, guši njenu individualnost i tako na jedan odvratan način negira njenu ličnost.

Njegov status kao zaštitnika i onoga koji brigu je čista odgovornost i obaveza, a ne pozicija autoriteta. Ovakav status od njega zahtjeva da bude razuman, da pažljivo razmišlja o svojim postupcima te da da bude strpljiv, odnosno ne smije da bude brzoplet u svojim odlukama. Ovo ne znači da može da zanemari mišljenje svoje žene i da omalovažava njenu ličnost.



Navedeni ajet nam daje dva razloga zbog kojih se muškarcima stavlja spomenuta obaveza. Kaže Allah: “zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.”

Nastaje problem kada se kaže da muškarci imaju prednost nad ženama. Odjednom vidimo sve one organizacije, ustanove i aktiviste koji pozivaju u ravnopravnost žena kako se pokreću, skaču na noge spremni da bore za ovo, dok se u svom razmišljanju hvataju za (naj)manje važne stvari, dok velike zaboravljaju. Međutim, trebali bi da naprave jednu pauzu dovoljno dugu kako bi mogli da na ispravan način shvate značenje riječi: “zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima.” A može se ispravno shvatiti samo u svijetlu Kur'ana, Sunneta i njihove ispravne, praktične primjene.

Oni koji idu u krajnost sa odbranom prava žema i koji tvrde da je žena u islamu ugnjetavana, da islam nije pravedan prema njoj idu do te granice da krše naredbe u kur'ansko-hadiskim tekstovima. U ime “ravnopravnosti,” zahtijevaju potpunu jednakost u nasljeđivanju, u upravi i u svim ostalim stavrima gdje postoje različiti propisi za različite spolove. Ovo nekad ide toliko daleko da su muškarci ti koji moraju da jure za nadom za ravnopravnost žena.

Ovo nas vraća na pitanje: šta se ovim ajetom želi reći? Da li se njime cilja na to da postoji neke nasljedne prednosti muškaraca nad ženama, nešto što je sastavni dio njihove prirode? Učenjaci koji se bave tumačenjem Kur'ana su ovom pitanju pristupili na dva načina:

Prvi pristup jeste da se ajet odnosi na prirodnu građu muškaraca i žena u pogledu njihovih intelekata, različitih načina razmišljanja i prirodne snage. Tako su istakli da su muškarci, po prirodi, strastveniji, da više teže ka snazi i žestini, dok je priroda žene staloženija i pribranija, više sklona nježnosti i slabosti.

Drugi pristup jeste da na ovo gledamo očima jednog pravnika – Allah je naredio muškarcima da plaćaju mehr ženama i naredio ima je da troše na žene i snabdijevaju ih. Slično, Allah je vjerovjesništvo davao samo muškarcima; žene, vjerovjesnikinje, nije bilo. Također, Allahova je naredba da su pozicije najvećih političkih autoriteta kao i obaveza na džihad isključivo za muškarce.

Pojavljuje se i pitanje svjedočenja, jer kaže Allah, subhanehu ve teala: “i navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 282.)

Drugi koji su imali ovakav pristup su naveli i određene ibadete poput toga da su džuma-namaz i namaz u džematu propisani samo za muškarce, a nisu obavezni ženama. Kao tumačenje ovih riječi navodi se i to da muškarci mogu imati četiri supruge, dok žene mogu imati najviše jednog supruga, ili to da muškarci imaju isključivo pravo trenutnog razvoda.

Vezano za oba pristupa, možemo primjetiti dvije stvari:

Prva je da se obje skupine slažu na prednosti muškaraca nad ženama u pogledu trošenja imetka, a na osnovu Allahovih riječi: “i zato što oni troše imetke svoje.”

Druga stvar koju možemo primjetiti jeste: bez obzira na to da li mufessiri prednost muškaraca nad ženama povezuju sa prirodom jednih odnosno drugih ili ne, njihova mišljenja se zasnivaju na idžtihadu shodno njihovom razumijevanju ajeta. U svakom slučaju, Allah jeste izdvojio muškarce u određenim segmentima života – između ostalog to su: vjerovjesništvo, pozicija halife, džihad, služenje vojske – a ovo zato što je jednostavno priroda muškaraca drugačije od prirode žena. Na ovom zaključku se slažu svi razumni ljudi. To što je islam obavezao muškrace da štite i brinu se o ženama se mora posmatrati u kontekstu njihove prirodne različitosti i svrha ovoga jeste da su zadovoljeni najbolji interesi žene.

Allahovi zakoni su u skladu sa prirodom i uzimaju u obzir jedinstvene darove koje Allah poklonio objema polovinama čovječanstva – muškarcu i ženi – tako da se ovi darovi mogu iskoristiti u maksimalno efektivno.

Moramo ostati svjesni činjenice da su i muškaraci i žene Allahova stvorenja i da Allah ne bi nikad učinio nepravdu Svojim stvorenjima. On, subhanehu ve teala, priprema svako Svoje stvorenje za svrhu koju On odredi i podari mu urođene sposobnosti koje su potrebne da bi ispunio tu svrhu.

Allah je učinio da su žene te koje postaju trudne, rađaju djecu i njeguju ih. Stoga, ona je prirodno obavezna da nosi breme brige o plodu bračne zajednice jednog muškarca i jedne žene, i to je jedna ogromna odgovornost. Nije to samo jedna teška odgovornost, već je je ona i od suštinske važnosti, nije nešto čemu se može olahko pristupiti, bez fizičke, mentalne i emocionalne spremnosti, a sve to je Allah dao samo ženama.

Na osnovu ovoga, pravedno je samo da Allah drugoj polovini čovječanstva – muškarcima – stavi u obavezu ispunjavanje potreba žena i njihovu zaštitu. Također je od Njegove pravde da je muškarcima podario određene urođene fizičke, mentalne i emocionalne kvalitete koji im omogućavaju da uspješno obave ono što se od njih traži. Štaviše, Allah, subhanehu ve teala, zahtjeva od muškarca da finansijski pomaže žene o kojima se brine, jer je ovo posljedica njegovih dužnosti.

Ove dvije stvari su, suštinski, ono o čemu ajet govori.

Zanimljivo je primjetiti da su primjeri dati od strane mufessira koji su imali pravni pristup ovom ajetu, stvari kao što su: vjerovjesništvo, mjesto halife, služenje vojske, zatim ibadeti poput ezana i namaza u džematu, samo posljedica prirodne dispensation muškaraca. Rzlog zbog kojeg su ove dužnosti dodjeljene muškarcima jeste to što oni nisu obavezani kučnim poslovima koji bi ih ometali.

Iako vjerovjesništvo jeste jedna od časti najvećeg stepena, to nikako nije razlog zbog čega su muškarci zaštitnici žena. Obilježje vjerovjesništva niti proističe iz ovih obaveza niti i blizu ukazuje na neku opću prednost muškaraca nad ženama. Nije ništa drugo do jedna činjenica da su svi vjerovjesnici bili muškarci.

Slično, kada pogledamo na vjerske obaveze poput ezana (poziva na namaz), imameta (predvođenja) u namazu, te držanje džumanske hutbe, moramo priznati da su ove dužnosti date muškarcima dekretom islamskog vjerozakona. Ovo nikako ne povlači za sobom da su muškarci izdvojeni u svakom drugom propisu. Da je Allah ovim dužnostima zadužio žene, ovo ne bi ništa mijenjalo to da muškarci treba da štite i brinu se o ženama.

Moram da ponovim sljedeće: to što muškarci štite i vode brigu o ženama nikako ne povlači za sobom negianje ličnosti žene, bilo u kontekstu kuće ili društva. To je jednostavno uloga muškaraca u porodičnom okruženju kako bi se ova institucija mogla na ispravan nalin upravljati, štititi i čuvati. Prisustvo jednog menadžera u nekoj instituciji nikako ne znači negiranje ili umanjivanje prava drugih (u toj instituciji) ili onih koji rade za tu instituciju. Islam je jasno objasnio šta znači zaštita žena i briga o njima znači za muškarce – briga, zaštita, ponašanje i sve odgovornosti koje dolaze uz to.

U sljedećem dijelu inša'Allah biće govora o primjerima žena čija su mišljenja bila uvažena od strane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i halife Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, inače poznatom po strogosti, i o pravednosti njih dvojice.

Hvala Allahu Koji je omogućio da se ovaj prevod završi. Salavat i selam na Njegovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe. Svako dobro je od Allaha, svaka greška je od Šejtana i nas samih.

Prijevod i obrada: okcsana.org

Jesi navr'o sa ovim tekstom:D

eko87 (citat):

Jesi navr'o sa ovim tekstom:D

Haha! :D :D