„To stoji u Kur’anu!“

Fraza koju možete veoma često čuti. I to obično od ljudi čije je znanje o islamu jako skromno. Imam Ibnul Kajjim kaže da je laž time veća što je stvar na koju si slagao istinitija. A pošto je Kur’an Allahov govor i najveća istina ovog univerzuma, onda nema veće laži od tvrdnje da nešto stoji u Kur’anu, a kad tamo zaviriš – nigdje ništa. Ili u slučaju zbog kojeg pišem ovo, da se ispostavi da u Kur’anu stoje stvari koje su potpuno suprotne izjavama mahalskih muftija i čaršijskih mudraca...

Jučer je vrhovni njemački sud (Bundesverfassungsgericht) donio presudu protiv bračne zajednice Patricka i Susan iz istočnonjemačkog grada Lajpciga. Činjenica zbog koje je sud anulirao brak leži u tome da su njih dvoje rođeni brat i sestra koji su odrastali odvojeno. §173 njemačkog krivičnog zakona (Strafgesetzbuch) predviđa kaznu za ovakvu vezu, a četvero zajedničke djece su dokaz da je došlo do vaginalnog kontakta (koji je po §173 kažnjiv, za razliku od analnog ili oralnog koji to nije).

Islam, također, zabranjuje ovu vrstu braka u ajetu iz četvrte sure: „Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je“.

Allah u Kur’anu, kao i u slučaju ishrane, stavlja samo granice onoga što je zabranjeno. Što nije navedeno – dozvoljeno je. Da li je zbog društva u kojem se čovjek nalazi i preporučeno, to je druga priča. Kao što ti Allah niti preporučuje niti zabranjuje da jedeš baklavu ili krempitu, to je ostavljeno svakome na izbor. Belaj nastaje kad se jedenju baklave za određene prilike (Bajram) pripisuju nekakve ibadetske vrijednosti uzdižući ga na stepen koji mu ne pripada. Slično je i sa ženidbom. Među muslimanima Balkana ta je praksa totalno nepoznata i ne treba je ni uvoditi, ali čovjek svojim izjavama á la „to stoji u Kur’anu“ dovodi svoj islam u pitanje, jer laže na Allaha.

Problematično je još kad muslimani u ovaj ajet trpaju i ostale članove rodbine, pa sve do devetog koljena. Zavisno od predjela Bosne iz kojeg mahalski muftija dolazi i ‚fetva’ šta u Kur’anu stoji po tom pitanju je drugačija. Kod osoba iz zapadne Bosne ona se bazira na ‚ajetima’ da je zabranjeno ženiti rodbinu do sedmog koljena, dok su srednjobosanska izdanja ‚Kur’ana’ još rigoroznija, u njima je zabrana izrečena do devetog koljena.

Za razliku od mnogih praznovjerja koja su se uvukla među muslimane, laž sa sedmim koljenom barem ima svoj izvor: katolički kanun „Codex Iuris Canonici“. I tako kad muslimani tvrde da u Kur’anu stoji zabrana ženidbe do sedmog koljena, onda oni zastupaju stav katoličke crkve po tom pitanju koji je važio do 1917. godine i koji je bio sastavni dio kanuna: zabrana ženidbe do sedmog koljena. Crkva je od 1917. do 1983. stepen srodstva koji je zabranjen snizila na šest. A od 1983. godine (kanun 1093 §3) na četiri. (Tokom cijele historije postojala je mogućnost biskupskog dispensa – oslobađanja od ovog pravila, iz čega se nije mogla izuzeti uzlazna i silazna linija).
Ko bez znanja kaže nešto o Kur’anu, neka sebi pripremi mjesto u Džehenemu“ i „Ko bez znanja kaže nešto o Kur’anu, pogriješio je, makar i pogodio.“

Jedan mi jaran, porijeklom iz Bradine (poprište tragedije iz balade o Pišonji i Žugi), reče da je kod njih zabrana do četvrtog koljena. Znači i do njih se pročula reforma katoličkog kanuna od prije 25 godina.

Helem, stvar je sljedeća: tvoj šehadet podrazumijeva bezrezervno podržavanje onoga što u Kur’anu stoji. Onog momenta kad u Kur’an guraš nekakve fetve ‚žena iz brijačnice’ dovodiš (blago rečeno) svoj šehadet u pitanje. Suzdrži se govora bez znanja, a pogotovo o Allahovoj knjizi, jer kako kaže Muhammed, a.s., u dva hadisa:

„

Sejfudin