Osloni se na Allaha u tome ti je spas

Osloni se na Allaha u tome ti je spas

Svi smo u zivotu nekad bili prevareni, ali i pored toga medju nama jos uvijek postoje pojedinci koji vjeruju svakome, ukljucujuci i slijepo vjerovanje u razne filozofije. Vjerovali smo u te principe sve dok nas nisu razocarali. Isto je i sa slijedjenjem pojedinih vjerskih ucenjaka za koje kasnije saznamo da su nas takodjer iznevjerili jer su neadekvatni i nedovoljno skolovani.
Mozda je upravo to razlog zbog kojeg nam je sada tesko osloboditi se i potpuno vjerovati u Allah s.v.t.

Cesto zbog neshvatanja nekih vjerskih naredbi (farzova) mi ih izostavljamo i umjesto njih radimo neke sumnjive ili zabranjene stvari jer nam se one cine logicnijima, jer ih mi bolje shvatamo. Ovo mozemo objasniti na malo specificniji nacin:

Mi znamo da 120. dan zivota Allah naredi melecima da zapisunasu opskrbu - rizk.
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Poslanik s.a.v.s rekao: “Allah je zaduzio meleka u maternici da zapisuje pa kaze : ”O Gospodaru, sad je sjeme, O Gospodaru, sad je ugrusak! O Gospodaru, sad je komad mesa!” Zatim ako Allah odredi da dovrsi njegovo stvaranje , melek pita: "Gospodaru, musko ili zensko? sretnik ili nesretnik? Kolika mu je nafaka ? Koliko ce zivjeti?” To je znaci vec sve zapisano dok je stvorenje bilo u majcinoj utrobi." ( Sahih Buhari )

Znamo da nam je Allah s.v.t. odredio nase poslove, nase plate i primanja. Medjutim, i pored tog znanja mi se ponekad odlucimo na brijanje brade ili skidanje hidzaba ukoliko imamo neki bitan razgovor za odredjeni posao (polozaj), bojeci se da bi zbog naseg izgleda mogli dobiti odbijenicu.
Tu se pokazuje velika kontradiktornost u nasoj vjeri (imanu). Ako kazemo da vjerujemo da nam ne moze umaci ono sto nam je odredjeno, dakle nasa nafaka, niti da mozemo dobiti ono sto nam nije sudjeno, zasto onda i pored toga idemo protiv Allahovih s.v.t. naredbi u zelji da postiignemo odredjene stvari u zivotu?
Odgovoran je jednostavan. Ne oslanjamo se dovoljno na Allaha s.v.t. Nemamo u nasem ubjedjenju tevekkula – oslonca na Allaha s.v.t.
Ovo je zaista zalosna cinjenica. I pored znanja i ubjedjenja da je Allah s.v.t. nas Gospodar i Zastitnik, tesko nam se osloboditi i potpuno oslonuti na Njegovu pomoc i zastitu. Cisto sumnjam da to radimo namjerno i svjesno, jer je rijec o sejtanovim dosaptavanjima tipa: "Ljudi nece razumjeti, zato obrij bradu, pa mozes je kasnije opet pustiti", ili " Nema sanse da dobijes posao sa tim na glavi, skini to."

Trazimo mnoge isprike, kao sto su "moja vjera je u srcu , a ne ono sto pokazujem”, iako nam je receno da mi ne zavirujemo u ljudska srca, vec da sudimo po djelima, pa ako neko cini dobra djela mi ga smatramo vjernikom ne zalazeci u njegove tajne pogreske niti u njegove nijete, dok onom koji cini losa djela ne vjerujemo pa makar tvrdio da su mu nijeti iskreni.

Cak i namaze ostavljamo do zadnjeg momenta, jer se bojimo da ce nam se nesto desiti dok klanjamo ili se bojimo pogleda ljudi koji ce nas posmatrati, a ne oslanjamo se na Allaha s.v.t. da ce nas On zastiti i opskrbiti. Zaista je nuzno da naucimo kako da se potpuno oslonimo na Allaha s.v.t.

Uzviseni Allah u Kur´anu kaze: "A kada si ti poranio i celjad svoju ostavio da vjernicima odredis mjesta pred borbu, a Allah sve cuje i zna - kada dva krila vasa gotovo nisu uzmakla, Allah ih je sacuvao. Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju! ( Ali Imran : 121-122)

Ako vam Allah s.v.t. pomogne, niko vas nece moci pobijediti, a ako vas ostavi bez podrske, pa ko je taj ko vam, osim Njega, moze opmoci?!
Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju!

Nije vazno da li ces se pokoriti ili grijesiti prema Allahu, na kraju ces opet dobiti samo onoliko koliko ti je vec sudjeno. Niti tome mozes nesto nadodati niti oduzeti. Jedino sto mozes uciniti jeste da budes pokoran Stvoritelju s.v.t. pa da zasluzis nagradu ili pak nepokoran pa da time zasluzis kaznu.
Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu kaze da covjeka ne moze zaobici ono sto ga zadesi niti ga zadesiti ono sto ga je zaobislo. U drugom hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Amr ibn El -´As r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao da su nase sudbine odredjene pedeset hiljada godina prije stvaranja Zemlje i nebesa. (Muslim)

Moramo nauciti da se oslonimo na Allaha i da ce se On o nama brinuti ako mu budemo pokorni, u protivnom On nas moze ostaviti bez Svoje milosti.
Vidite primjer ptice, ona svako jutro odleti iz gnijezda da trazi od Allaha obecanu joj nafaku, i svaku se noc vraca sa njenom nafakom.
Uistinu, Allah s.v.t. nam je obecao opskrbu. Omer ibn El-Hattab r.a. prenosi od Poslanika s.a.v.s da je rekao: „Kada bi se vi iskreno oslonili na Allaha , On bi vam davao opskrbu kao sto je daje pticama koje ujutro odlete gladne a navece se vrate site." (Tirmizi )

Kada uradimo nesto po Allahovoj naredbi, a iz toga proizadje nesto sto nismo ocekivali i htjeli, ne smijemo misliti "da sam uradio onako bilo bi ovako”. Naprimjer, ako odemo pod hidzabom na razgovor za neki posao, pa budemo odbijeni, ne smijemo misliti da je hidzab bio uzrok nasoj odbijenici i da bi mozda skidanjem hidzaba taj posao zasigurno i dobili. Moramo imati na umu da osoba koja nas prima na razgovor (poslodavac) ne moze zaustaviti Allahovu odredbu – kader.

Ibn Abbas r.a. prenosi da je jednoga dana jahao iza Poslanika s.a.v.s., pa mu je on rekao: "Mladicu, sjeti se Allaha, pa ce se i On sjetiti tebe. Ako nesto trazis, trazi to od Allaha, ako trebas pomoc, trazi je od Allaha. Znaj, kada bi se svi ljudi ujedinili da ti pomognu, pomogli bi ti samo onoliko koliko ti je Allah vec odredio, i kada bi se ujedinili da ti nastete, nastetili bi ti samo onoliko koliko je Allah vec odredio. Pera su se podigla i stranice su se osusile" (Ahmed, Tirmizi)

Allahu su drazi izdrzljivi vjernici od onih slabih. Ne govorite kada vam se nesto desi "da sam to ili to uradio, desilo bi se to i to” , jer ove rijeci "da sam" otvaraju vrata sejtanu l.a.

Dakle, moramo shvatiti i prihvatiti da je dobro po nas sto nismo dobil taj posao.

Suheib r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Zaista je cudno stanje vjernika, sta god mu se desi on se zahvaljuje Allahu. Ako ga zadesi radost, on se zahvaljuje Allahu pa bude nagradjen za to, a ako ga zadesi iskusenje i neimastina on osabura i opet bude nagradjen za to. (Muslim)

Moramo prestati da mislimo da je kljuc do istine samo u onome sto mi mozemo da shvatimo ili u onome sto nam je poznato.
Trebamo se trudit da dodjemo do tog stepena gdje cemo kao potpuni vjernici samo reci "lebbejke Allahumme lebbejk". Moramo se pokoravati bez protivljenja, jer znamo da je u tome samo hajr za nas iako mi mozda nismo u stanju to odmah da primijetimo .
Kada je bila objavljena obligatnost pokrivanja zena, ensarijke su se odmah odazvale naredbi. Prenosi se od Aise r.a da su ensarijke nakon obajeve sure En-Nur, odmah otisle svojim kucama i od pokrivaca/zavjesa napravile hidzabe i pokrile se njima.

One nisu prvo razmisljale i analizirale kako je to ponizenje za zene, niti nesto slicno tome, one su se odmah pokorile.
Isto tako kada je sisla zabrana konzumiranja alkohola, ashabi su ga takoreci odmah ispljuvali iz usta, bez raspravljanja i ispitivanja. Vjerovali su da Allah zna sta je najbolje za njih.
Zaista moramo prestati sa tolikim pokoravanjem nasem razumijevanju i poceti vise vjerovati i oslanjati se na Allaha.

Vjerovanje u Allaha znaci, kad cujes neku naredbu da se istoj i pokoris. Mi uvidjamo kako smo ograniceni, medjutim, Allah s.v.t. je neogranicen, on zna sta mi ne znamo. Ne pokusavajmo izbjeci Allahove naredbe time sto cemo se raspravljati i traziti izgovore kako je to vazilo za neka druga vremena, druga mjesta i druge ljude.

Velika je nagrada za one koji vjeruju u Allaha i u Njega se uzdaju, dok sa druge strane oni koji u Njega se ne uzdaju, grijeh nanose samima sebi.
Prestanimo se povoditi za nasim razumjevanjima, logikama i strastima, shvatimo da je Allah Mudri i Sveznajuci i da On zna a mi ne znamo. Mi ne mozemo sagledati sve detalje dok Allah moze, pa zasto onda insistiramo na vjerovanju nasim razumima prije nego li Allahu?!

Molim Allaha da nas ucini od onih Njemu pokornih, onih koji se na Njega oslanjaju i koji samo Njega obozavaju. Amin