Serijatski stav o muzici

KUR`AN I SUNNET, DVA GLAVNA IZVORA ISLAMA JE ZABRANJUJU.



- Dragi brate, znaj da skoro svaka pjesma sadrzi sraman i razvratan govor, kakav ne prilici da slusa ni onaj koji ne zna za svog Stvoritelja, Allaha Dz.s., a kamoli onaj koji sebe naziva Vjernikom.
- Narocito je opasno ako se muzika uzima za nasladjivanje, kao sto cujemo mnoge kako danas govore: ''Ja prosto uzivam slusajuci muziku, jedino se uz nju opustam.'' Ako si ti jedan od tih, onda znaj da je to bolest koja je okupirala tvoje srce i koja te polako odvodi sa pravoga puta ka putu zalutalih.
- Zar ne vidis da se nevjernici nasladjuju muzikom, poput narkomana, alkoholicara, bludnika i njima slicnih ? Pa zar da i ti pripadas njima ?! Ti koga je Allah Dz.s. uputio i pocastio ga da nesto sazna o Islamu ?! Pogledaj samo njihove pokrete i gestove i shvatices kolilko ih muzika zanosi pokrecuci njihova tijela. Znaj da je Allah Dz.s. zabranio muziku jos u Mekkanskom periodu. Allah Dz.s. je Sveznajuci, i znao je stetnost muzike po ljudska srca, njihov moral i ahlak. Htio je Uzviseni da se ljudi okane muzike da bi potom u cista ljudska srca unio svjetlost vjere.


STETNOST MUZIKE


- Zaista je njena stetnost mnogobrojna, a ogleda se u sljedecem: umanjuje umne sposobnosti, unistava castitost, prouzrukuje gasenje zara imana (vjerovanja), odstranjuje nur (svjetlost) vjere, priblizava sejtanu i udaljava od Allahove Dz.s. milosti. Muzika slabi moc ummeta i ubacuje prohtjeve u ljudska srca. Njen put vodi nemoralu. To je put koji je odvojio ljude od Kur`ana, pa su zanemarili slusanje Bozjeg govora, govora istine, a prihvatili slusati razvratan govor, nemoral i govor neistine. Ona potpaljuje licimjerstvo u srcima ljudi i pokrece nemarnu omladinu da razmislja i masta o necasnim i nemoralnim stvarima. Zbog muzike se ljudi upustaju u mora neistina i lazi, u mora laznih nada, obecanja i obmana.
- Rekao je Ibn Qajjim El-Dzewzijje, Allah mu se smilovao: ''Muzika je spijun srca, oduzima cestitost, vesvesa je u razumu, prodire u dubinu srca i zaokupljava ga mastanjem, pobudjuje strasti, pozude, navodi na apsurde i nepromisljenosti.``
- Tako vidis dostojanstvenog, razumnog muslimana koji nalazi slast u ucenju Kur`ana, ali ako pocne slusati muziku nestane dostojanstva, opadne mu stid, nur (svjetlost) se gasi postepeno sa njegovog lica, napusti ga dusevno zadovoljstvo, smirenost, a sejtan (Allah ga prokleo) da uzima u svoje ruke. Tada se njegov iman (vjerovanje) zali Allahu Dz.s. na njegovo stanje, jer mu sejtanske vesvese prouzrokovane slusanjem muzike otezavaju citanje i slusanje Kur`ana - JEDINE APSOLUTNE ISTINE.


DOKAZI O ZABRANI MUZIKE


- Dokazi o zabranjenosti muzike su mnogobrojni, kako u Kur`anu tako i u Sunnetu Resulullaha s.a.w.s. Kaze Allah Uzviseni u Svojoj knjizi Kur`anu:

'' Ima ljudi koji kupuju price za razonodu, da bi, ne znajuci koliki je je to grijeh, sa Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna kazna.'' (Lukman, 6)

- Tefsireci ovaj ajet, rekao je Ibn Mesud r.a.: ''Tako mi Allaha pored kojeg drugog Boga nema, zaista je to muzika.'' Pa se zakleo tri puta ne to.

- Prenosi majka vjernika Aisa r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ''Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, nece covjek zapjevati, a da ga ne prate dva sejtana udarajuci ga u prsa i ledja sve dok se ne usuti.''

- Takodje se prenosi od Enesa r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ''Ko sjedne slusati pjevacicu sipace mu se na Sudnjem danu olovo u usima.''

Takodje se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: ''Doista ce biti od mog ummeta oni koji ce ohalaljivati blud, svilu (muskarcima), alkohol i muzicke instrumente.'' Na kraju ovog hadisa stoji da ce ih Allah pretvoriti u majmune i svinje sve do Sudnjeg dana. (Buhari)


- Pa da je muzika dozvoljena, sigurno Poslanik s.a.w.s. nebi ovako ostro pokudio one koji dozvoljavaju i nagovestio njihovu kaznu kao kaznu onih koji dozvoljavaju alkohol i blud. Ibn Qajjim je rekao: ''Ko bude dozvoljavao muziku, a ne bude mu se izmijenio oblik jos na Dunjaluku, izmijenice mu se sigurno u kaburu.''



MISLJENJE IMAMA MEZHEBA PO PITANJU MUZIKE



- Ulema sva cetiri mezheba je saglasna da je muzika zabranjena i da je ne komponuje i ne slusa niko osim grijesnika i onoga ciji je mozak slab da razlucuje dobro od zla.


HANEFIJSKI MEZHEB


- Ulema Hanefijskog mezheba je na stanovistu da je slusanje muzike veliki grijeh, a da je uzivanje i nasladjivanje muzikom Kufr (nevjerovanje)
- Takodje kaze ulema ovog mezheba: ''Muzika je zabranjena u svim vjerama, pa kako da Allah dz.s. dozvoli ono sto pojacava licimjerstvo i poziva u razvrat i nemoral u citom Islamu.''


MALIKIJSKI MEZHEB


- Upitan je imam Malik o muzici pa je rekao: ''Muziku zaista slusaju samo veliki grijesnici.'' Takodjer ga je jedan covjek upitao sta misli o muzici, a imam Malik mu rece: ''Na Sudnjem danu ce postojati samo istina i neistina (laz, besposlica), pa gdje nalazis muziku, u kojoj kategoriji?'' Covjek rece: ''U neistini.'' Tada imam Malik rece: ''A da li ce neistina biti u Dzennetu ili u vatri (Dzehennemu) ?'' Covjek odgovori: ''U vatri/'' Na to imam Malik rece: ''Eto, sada si sam sebi fetvu izdao.'' (odgovorio)


SAFIJSKI MEZHEB



- Rekao je imam Safija: ''Ko mnogo slusa muziku, on je od onih sa plitkom pamecu, njegovo se svjedocenje odbija.''


HANBELIJSKI MEZHEB


- Rekao je imam Ahmed: ''Zaista me muzika uznemirava, ona proklijava licimjerstvo u srcu, ona je besposlica. a besposlica ce u vatri (Dzehennemu).''



- Pa dragi brate, zar ti nisu dovoljni svi ovi dokazi o zabrani muzike ? Zasto te obuzima tvrdoglavost i upornost u njenom slusanju?
- Allah dz.s., tvoj i moj Gospodar ti je podario sluh da njime slusas korisne stvari i ono cime je tvoj Gospodar zadovoljan. Zasto onda koristis svoj sluh u ono sto je stetno i sto srdi tvog Gospodara, kao sto je slusanje tog sramnog i bezstidnog govora ? Zar tako zahvaljujes Allahu dz.s. za sluh koji ti je podario ?! A znaj da je Allah kadar da ti, ako hoce, sluh oduzme !!! Zasto si nemaran kada su u pitanju Allahove zabrane ?! Zasto ne postujes svoga Gospodara, Opskrbitelja, Zastitnika, Pomagaca ?! Zar se ne plasis njegove kazne? Pomisli samo na usplamtjelu i uzarenu vatru, na smrtne agonije i kaburske patnje ! Sjeti se samo kako je ostra i tanka Sirat Cuprija !
- Ti doista nisi stvoren uzalud, bez cilja ! Nisi stvoren za provode, za igru i zabavu. Ti imas svoj cilj i zato tezi njemu, iskreno i istinski obozavajuci samo Allaha dz.s., i sireci Njegovu vjeru ! Kloni se sejtanskih smicalica kao sto je muzika, jer to ti nikako ne prilici. Budi pravi Allahov rob na zemlji ! Trudi se da zasluzis vjecne blagodati i vjecna uzivanja sa iskrenim Allahovim robovima !
Nasa posljednja dova je: HVALA ALLAHU GOSPODARU SVJETOVA !!!

MUZIKA!!!

Da li je dozvoljeno slušati muziku, komponovati pjesme i veseliti se uz muziku?



Stav tabiina imama i ulema nakon njih.

Da li je dozvoljeno muslimanima slušati islamske nešide(ilahije) uz pratnju muzičkih instrumenata?
Da li je dozvoljeno slušati muziku, komponovati pjesme i veseliti se uz muziku? U suri Lukman 6-7 ajet Allah Dž.š kaže:



Lukman 6. Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.


Lukman 7. Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

Skupovi 23. Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.

Ibn-Mesud u komentaru sure Lukman 6-7 kaže: Tako mi Allaha ,to je pjesma.To su rekli:Ibn-Abas(najpoznatiji tumač Kur´ana I Poslanikov amidžić)Džabir,Ikrime I dr.Ed-Dahk kaže da je to širk.Ibn-Džerir da je to svaki govor koji odvraća od Allahovih dokaza(ajeta) I slijeđenja njegovog puta. Muzika je veliko zlo, koje se raširilo čak i u krugovima onih koji sebe smatraju praktikovateljima vjere i slijedbenicima Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a sve to zahvaljujući fetvama tzv. modernih učenjaka ili učenjaka dvadeset i prvog vijeka, koji su zatvorili oči pred šest vjerodostojnih hadisa, poveli se za jednim učenjakom iz poznih generacija (Ibn-Hazmom) i dozvolili slušanje muzike bez ikakve smetnje. O učenjacima i sljedbenicima sufijskih tarikata (pravaca), filozofima, sekularistički odgojenim intelektualcima da i ne govorimo. Kod njih je muzika dio vjere i vjerskih obreda i nema nikakvog govora o njenoj zabrani, pa makar na njenu zabranu upućivali vjerodostojni hadisi.

Pored toga što je zlo muzike postalo normalno kod većine muslimana (osim onih koji se striktno drže Kur-ana i Sunneta), kao što je to slučaj sa mnogim drugim zlima, vjernik se ne smije pomiriti sa takvim stanjem i povesti za većinom, jer će ga to odvesti u otvoreno suprostavaljanje Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme. Kaže Allah dželle še'nuhu: "Ako se ti budeš povodio za onim što većina ljudi radi, oni će te sa pravog puta odvesti "

Kako bi bili potpuno sigurni u zabranu muzike, navesćemo svih šest hadisa i dio govora ashaba i učenjaka prvih generacija koji su gotovo jednoglasni kada je u pitanju njena zabrana.

Hadisi koji govore o zabrani muzike



1. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš'arija radijallahu anhu da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente.” (hadis je zabilježio Buharija)

Rekao je šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje: “Zabrana muzičkih instrumenta je došla u vjerodostojnom hadisu, kojeg je imam Buharija zabilježio u Sahihu “muallekan” – brišući sve prenosioce iz lanca osim ashaba.” (Pogledaj: “El-Istikama”, 1/294).

2. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Dva su zvuka prokleta i na ovome i na onome svijetu: zvuk frule u blagostanju i zvuk cvilenja u nedaći.” (hadis je zabilježio Bezzar u “Musnedu”, 1/377, Ebu-Bekr eš-Šafii u “Rubaijjatu”, 2/22, Ed-Dijaa el-Makdisi u “El-Ehadisu-l-muhtare”, 6/188). Hadis je vjerodostojan prema ocjeni šejha El-Albanija (vođe muhaddisa – učenjaka hadisa u savremenom dobu)


3. Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : “Allah mi je zabranio alkohol, kocku, bubanj i svako opojno piće.” (hadis su zabilježili Ebu-Davud, pod brojem 3696, Bejheki, 10/221, Ahmed u “Musnedu”, 1/274, Ebu-Ja'la u “Musnedu” pod brojem 2729, Ibn-Hibban u “Sahihu”, pod brojem 5341, Et-Taberani u “Mudžemu-l-kebiru”, 12/101,102, a vjerodostojnim ga je ocjenio šejh Ahmed Šakir u komentaru “Musneda” od imama Ahmeda).


4. Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Allah, dželle šenuhu, je zabranio alkohol, kocku, bubanj, gubejru (opojno piće od prohe) i svako opojno piće.” (hadis su zabilježili Tahavija u “Šerhu meani-l-asari”, 2/325, Ebu-Davud pod brojem 3685, Bejheki, 10/221-222, Ahmed u “Musnedu”, 2/158,170, Ibn-Abdu-l-berr u “Temhidu”, 5/165). Šejh Nasiruddin el-Albani je ocjenio hadis vjerodostojnim.


5. Prenosi se od Kajsa ibn Sa'ada da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao isto ono što smo spomenuli u prethodnom hadisu. (hadsi je zabilježio Bejheki, 10/222 i Et-Taberani u “El-Kebiru”, 13/15). Šejh El-Albani je ocjenio hadis dobrim.
6. Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: “Kada Allahov Poslaniče?”. “Kada se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kada se bude konzumirao alkohol” – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. (hadis su zabilježili Tirmizija pod brojem 2213, Ibn-Ebi-d-Dunja “Zemmu-l-melahi”, 1/2)
Vjerodostojnim ga je ocjenio Šejh el Albani.

Izjave ashaba po pitanju muzike


Rekao je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, : “Pjesma pospješuje licemjerstvo u srcu, kao što voda pospješuje rast bilja. Za razliku od nje, spominjanje Allaha pospješuje iman u srcu kao što voda pospješuje rast bilja. (predaju je zabilježio Bejheki u svom “Sunenu”, 10/223 i Ibn-Ebi-d-Dunja u knjizi “Zemmu-l-melahi”, br. 13)

Prenosi Nafi', sluga Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Ibn-Omer, jedne prilike, dok su putovali zajedno, stavio prste u uši i iznenada skrenuo sa puta, kako nebi čuo glas frule koji je dopirao iz neposredne blizine. Neprestano je ponavljao : “Čuje li se još uvjek taj glas”, sve dok ga Nafi' nije obavjestio da se ne čuje. Tada se ponovo vratio na put i rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je isto ovo uradio” (predaju su zabilježili Ahmed, pod brojem 4535. i 4965., Ebu-Davud, 13/266 i Bejheki, 10/222).

Rekao je Enes, radijallahu anhu, : “Najodvratnija i najgora zarada je zarada pjevaljke.”

Prenosi se da je Ibn-Omer prošao pored djevojčice koja je pjevala i rekao : “Da je šejtan ikoga ostavio na miru, ostavio bi ovu djevojčicu”. (predaju su zabilježili Buharija u “Edebu-l-mufredu”, 2/245 i Ibn-Ebi-d-Dunja, br. 16).

Rekao je Abdullah ibn Amr i Ka'b el-Ahbar, radijallahu anhuma, : “Riječi Allaha, dželle šenuhu, : “O vjernici, zaista su vino, kocka,….”, su objavljene u Tevratu u sljedećoj formi: “Allah je poslao istinu da bi njome potisnuo neistinu i da bi njome potisnuo igru, svirku i ples”. (predaju su zabilježili Ebu-Ubejd, 4/277, El-Adžuri, br. 117, Bejheki 10/178, a Ibn-Kesir je, njen lanac prenosioca, ocjenio vjerodostojnim, 3/178).

Rekao je ibn Abbas radijallahu anhu :" Zabranjen je def, muzički instrumenti, a posebno su zabranjeni bubanj i frula.” (predaju je zabilježio Bejheki, 10/222).

Stav tabiina imama i ulema nakon njih


Stav kojeg su imali ashabi i kojeg su se pridrzavali tabiini i oni iza njih, cetiri imama i velika vecina islamske uleme. Od tabiina i njihovih sljedbenika izdvajamo ulemu poput Mudzahida, Ikrime, Nakija, Hasana Basrija. (107)

Imam Abu Hanifa (108)

Imam Abu Hanifa ima mozda najstroziji pogled od sva cetiri imama pravnih skola. On je rahimehullah smatrao pjevanje grijehom a njegovi ucenici su svi potvrdili zabranu slusanja bilo kojeg muzickog instrumenta kao sto su zracni instrumenti(mazamir) (109), svi zicani, def (110), pa cak i udaranje stapova, (kadib). Oni su to smatrali nepokornost Allahu i da onaj koji to cini je grijesan i radi toga se njegovo svjedocenje ne uzima. (111) Oni dalje kazu da je duznost svakog muslimana da izbjegava slusaanje tih instrumenata cak i kad bi bio samo u prolazu ili se nalazio u njihovoj blizini. (bez nekog loseg nijeta). Abu Hanifin najblizi ucenik, Abu Jusuf, kaze da ako se muzicki instrument i zabava cuje iz neke kuce, u takvu kucu je dozvoljeno uci bez dozvole vlasnika (112). Opravdanje ovome je duznost naredjivanja dobra i zabranjivanja zla a koje se nebi moglo ispuniti ukoliko se ulazenje u tu kucu ostavlja na dozovli vlasnika kuce. Ovo je isto stav ucenjaka Kufe kao Ibrahim an Nakhai, Shabi Hammad, Sevri. Ne razilaze se po ovom pitanju. Isto se moze reci i za Basru.(114).

Imam Malik

Ibn Dzevzi prenosi da je Ishak ibn Isa at Taba pitao imama Malika ibn Enesa (115) vodeceg ucenjaka Medine, o stavu stanovnika Medine u vezi pjevanja nasto mu je rekao: Zaista to cine grijesnici. Abu Sabit Taberi kaze: Sto se tice Malika ibn Enesa on je zaista zabranio i pjevanje i slusanje pjesme. Dalje navodi da je imam Malik rekao: Ako neko kupi robinju (116), pa vidi da je ona dobra pjevacica, moze da je vrati prijasnjem vlasniku tvrdeci da je nasao gresku u prodaji. (117). Na zabrani muzike/muzickih instrumenata su se slozilia ulema Medine. Pravnik malikijskog mezheba, Kurubi, prenosi od ibn Khuweiza Mendada da je rekao da se imam Malik naucio pjevati i svirati kao vrlo mlad ali da je to ostavio kad ga je majka podstakla da uci islamsko znanje. On je to ucinio i njegov stav je zabrana po ovom pitanju, (118). Kurtubi potvrdjava Malikov stav da je jedini izuzetak ona vrsta pjesme koja drzi kamilu u taktu prilikom putovanja, ili prilikom teskog napora, ili veselja kao sto su dani Bajrama(Eid), i svadbe - samo uz def. Kurtubi zatim kaze: A sto se tice ovog sto se desava danas, na nacin na koji to sufije rade uz flaute i slicni, to je haram. (119).

Imam Šafija

U knjizi Adabul Kada, prenosi se da je imam Safija rekao: Zaista je pjesma pokudjena, jako slici laznim stvarima, batilu. Onaj ko u njoj cesto ucestvuje, je nesposobni dzahil cije se svjedocenje ne uzima.(121). Ovakvog stava su i njegovi najblizi ucenici, da je muzika haram i pobijaju dokaze onih koji tvrde suprotno (122). Ovo potvrdjuje kasniji ucenik safijske skole ibn Hadzar Hajsemi. On prenosi da je jedan od ucenika imamam Safije, Haris Muhasibi (umro 234 hidzretske) rekao: Pjesma je haram bas kao i lesina. (123). Dalje nalazimo da je pjesma haram u pojasnjenju, Sarh Kebir, od ucenjaka safijske skole Rafii( umro 623hidzretske), a jos se o tome govori kod poznatog ucenika safijske skole imama Nevevija (umro 676 hidzr) u njegovoj Raudi. (124). Ovo je jasan stav poznate uleme safijske pravne skole, iako se nekolicina kasnijih ucenjaka razilazi po ovom pitanju.

Imam Ahmed ibn Hanbel

Imam Ahmedov (126) stav po ovom pitanju, detaljno opisuje ucenik hanbelijske pravne skole i mufesir Abu Faradz ibn Dzevzi (umro 597 hidz) u svom djelu Tablis Iblis. On nas obavjestava da je pjesma u vrijeme imama Ahmeda se sastojala od rimovanih ritmicki povezanih pjesama (127) ciji cilj je bio da podstakne narod na skroman nacin zivota. Kad su te pjesme pocele da mijenjaju svoj jednostavni stil u udarajucu muziku, predaje u vezi imama Ahmeda se razilaze. Njegov sin i ucenik, Abdullah, prenosi da je njegov otac rekao: Pjevanje (128) ubaciva licemjerstvo u srce pa mi se ne svidja. Ucenjak Ismail ibn Ishak Sahafi prenosi da je imam Ahmed upitan o slusanju kasida na sto je odgovorio: Ja to prezirem jer je to bidat. Ne sjedi sa onima koji je govore. Abu Haris prenosi da je imam Ahmed rekao: Tagir(129) je novotarija - nasto neko rece - Ali to omeksava srca. A imam Ahmed odvrati: To je novotarija. Jakub Hasimi prenosi da je imam Ahmed rekao: Tagir je novonastali bidat. A Jakub bin Gajaz prenosi da je imam Ahmed prezirao slusanje recitovanja i zabranio isto. (130)

Ibn Dzevzi navodi neke predaje od Abu Bekra Khalala i Ahmedovog sina Saliha, koje ne iskazuju Ahmedovo preziranje poezije. Prenosi se da je imam Ahmed cuo pjevaca, pa mu se nije suprotstavio, nasto mu je Salih rekao: Oce, zar nisi ti bio od odonih koji kritikuju i brane ovakve stvari? Ahmed odgovori: To zato jer mi je bilo receno da oni rade lose stvari, a sto se ovoga tice, nije mi omrazeno. Ibn Dzevzi komentarise ovaj slucaj i kaze: Neka ulema hanbelijske skole prenosi da suAbu Bekr Khilal (umro 311 hidz) i njegov ucenik, AbdulAziz, dozvoljavali pjesmu. Ovo se odnosi na duhovne pjesme (kasaid zuhdijat), koje su bile tad rasirene. A to je ono sto imam Ahmed nije zabranjivao, kao sto se navodi u prenosu. (131). Ahemd ibn Hanbel je ovakav stav potvrdio kad je upitan o umrlom koji je iza sebe ostavio sina i profesionalnu pjevacicu, robinju (132). Sin je trebao da je proda. Ahmed kaze da ona ne treba da se proda na osnovu njenog pjevanja, odnosno kao pjevacica, iako joj je cijena bila 30000 dirhema, vec da se treba prodati kao obicna robinja po puno manjoj cijeni. Ibn Dzevzi objasnjava: Razlog ovakvog Ahmedovog stava je taj sto robinja ne pjeva duhovne pjesme vec pjeva uz udaracke instrumente koje bude druge osjecaje. Ovo je dokaz da je ovakva pjesma haram, jer da nije tako bilo, onda ne bi bilo dozvoljeno potrositi imetak ovog sina jetima. (133) Prenosi se od fakiha Marvazija da je imam Ahmed rekao: Zaradjivanje pjevaca je prljavo jer on ne pjeva duhovne pjesme vec pobudljive. Ibn Dzevzi zakljucuje da je ocito da je stav imama Ahmeda po ovom pitanju zavisio od vrste pjesme. A sto se tice onog sto se pjeva danas (134) to bi bilo zabranjeno prema stavu imama Ahmeda. Kad bi on samo mogao da vidi sta su ljudi sve dodali. (135).

Zakljucno mozemo reci da je stav tabiina i uleme cetiri mezheba zabrana pjesme i muzike.

110 - mali defovi za jednu ruku bez zvoncica. Ovo je dozvoljeno koristiti u odredjenim situacijama opisanim u sunetu,

111 - Svjedocenje svjedoka koje se trazi u rjesavanju kriminalnih radnji i koje povode za sobom kaznu se primaju samo od iskrenih, pouzdanih muslimana.

112 - U Serijatu, samo sumnjicenje nedjela nije dovoljno za ulazak u privatni posjed od strane vlasti. Ali ovdje se zlo nije svelo na samo jednu kucu i zato treba da se sprijeci, da bi se izbjeglo kvarenje drustva.

116 - U vrijeme Poslanika savs, ekonomija se u mnogome zasnivala na trgovini robova. Mudrost je zahtijevala postepeno ukidanje ove duboko usjecene pojave. Islam je poceo sa ogranicavanjem nacina uzimanja robova, gdje su se robovi mogli uzimati samo u djihadu, a istovremeno se podsticalo na oslobadjanje robova time sto se to smatra cinom ibadeta i priblizavanja Allahu.

Suneta, vec je krepalo i nije dozvoljeno jesti. Krepalo od starosti, bolesti, ubodeno rogom i sl. Ali je koza takve zivotinje dozvoljena za koristenje nakon stavljenja.

127 - U arapskom se nazivaju kasaidu zuhd

128 - Pjevanje ovdje znaci bez muzickih instrumenata

129 - Odnosi se na promjenu svjesti osobe koja dodje pod utjecaj spominjanjem Allaha u dovama, izvodjenim na ponizavajuci nacin. Oni koji ucestvuju u ovome, se dovode do ekstremnog osjecanja tuge, zbog izvodjenja ove poezije. Obicno uz pratnju udarackih instrumenata, ples pa se zbog njihovog "mijenjanja" stanja nazivaju mugajara. Talbis Iblis str

130 - Talbis Iblis, 228

131 - Sva ulema, ukljucujuci i Ahmeda, nisu u ovo ukljucivali ozbiljnu poeziju bez muzike ili drugih harama.

133 - Gubitak nastaje prodajom robinje a ne kao pjevacice

134 - Ovo je receno u 6 stoljecu po hidzri, Sta bi se tek reko danas.

Stav četiri mezheba prema muzici



Stav imama Ebu-Hanife

Prenosi se u hanefijskim knjigama da je rekao Ebu Hanifa: “Slušanje muzičkih instrumenata je grijeh, sjelenje na mjestu gdje se oni slušaju je otvoreno suprostavaljanje Allahu, dželle šenuhu, a naslađivanje time je nevjerstvo.” (Pogledaj: “El-Fetava-l-bezzazijje”, komentar poznatog hanefijskog djela “El-Fetava-l-hindijje”, 6/359)

Stav imama Malika

Prenosi Ebu-Bekr el-Hallal u knjizi “El-Emru bil ma'rufi”, 32. str., i Ibnu-l-Dževzi u knjizi “Telbisu Iblis”, 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka ibn Ise el-Kattaa da je rekao: “Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: “Kod nas to samo rade otvoreni griješnici.”


Stav imama Šafije

Kada je imam Šafija upitan za svjedočanstvo pjevača i pjevaljke, rekao je: “Svjedočanstvo takvih osoba se ne prihvata. Onaj ko se bude bavio pjevanjem je bez pameti i nečovječan.” (riječi Šafije zabilježio Bejheki u “Sunenu”, 10/223 i 225 )

Stav imama Ahmeda


Rekao je imam Ahmed: “Frula, naj, tanbura, praporci i ostali muzički instrumenti su zabranjeni” (riječi Ahmeda zabilježio je El-Hallal, br. 187).

Stav uleme poslije njih:


Kaže šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje: “Velika je laž i potvora reći da je neko od četverice imama dozvolio upotrebu muzičkih instrumenata. Naprotiv, oni su jednoglasno zabranili muzičke instrumente, kao što je bubanj i slično. Onaj ko bi razbio muzički instrument, nije obavezan nadoknaditi štetu a vlasniku instrumenta je zabranjeno uzeti nadoknadu.” (Pogledaj: “Minhadžu-s-sunneti”, 3/439.)

Kaže šejh Nasiruddin el-Albani: “Imam Ševkani je, uopćeno i bez ikakvog ograničenja, pripisao učenjacima Medine dozvolu upotrebe muzičkih instrumenata, što čitaoca može navesti na pomisao da je među tim učenjacima i imam Malik (jedan od četverice imama mezheba). Međutim to nije tako. Ubjeđen sam da imam Malik nije dozvoljavao muziku i muzičke instrumente i da se zajedno sa drugim učenjacima Medine žestoko suprostavio onima koji su to dozvolili. Prenosi Ebu-Bekr el-Hallal u knjizi “El-Emru bil ma'rufi”, 32. str., i Ibnu-l-Dževzi u knjizi “Telbisu Iblis”, 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka ibn Ise el-Kattaa da je rekao: “Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: “Kod nas to samo rade otvoreni griješnici.” U drugoj predaji koju je zabilježio El-Hallal, takođe, se navodi da je Ibrahim ibnu-l-Munzir (jedan od učitelja imama Buharije, inače stanovnik Medine), nakon što mu je spomenuto da učenjaci Medine dozvoljavaju muziku, rekao:" Da me Allah sačuva! To kod nas rade samo otvoreni griješnici".



Konsenzus učenjaka najboljih generacija oko zabrane muzike i muzičkih instrumenata

Učenjaci koji su prenjeli jedinstven stav prvih generacija oko zabrane muzike:

1. Ebu-Omer ibn Abdu-l-berr, učenjak malikijskog mezheba. Pogledaj: “Tefsiru-l-kurtubi”, 7/3.
2. Ebu-Omer ibn Salah, učenjak šafijskog mezheba. Pogledaj: “Fetava ibn salah”, 2/499, 500.
3. Ebu-Tajjib et-Taberi, učenjak šafijskog mezheba. Pogledaj: “Telbisu iblis”, 230.
4. Ebu-Abdullah ibn Betta el-Abkerijj, učenjak hanbelijskog mezheba. Pogledaj: “Telbisu iblis”, 237.
5. Ibn-Tejmijje, učenjak hanbelijskog mezheba. Pogledaj: “Medžmu-l-fetava”, 11/569-576.
6. Ebu-Zekerijja en-Nevevi, učenjak šafijskog mezheba. Pogledaj: “Keffu-r-rua’ ”, 2/305.
7. Burhanu-d-din ibn Abdulhakk, učenjak hanefijskog mezheba. Pogledaj: “El-Kelamu ala mes’eleti-s-sema’ ”, 456. str.
I mnogi drugi.

IBN-HAZMOV KOMENTAR BUHARIJINOG HADISA O MUZICI


Razlike u mišljenjima i oprečni stavovi islamske uleme u fikskim pitanjima imaju svoju osnovu u ovoj vjeri. Oni proučavaju i studiraju ajete i hadise da bi na kraju objasnili ljudima šta od njih traži njihov Gospodar. Neuki svijet je dužan slušati ulemu i njima se ''slijepo'' pokoravati. Međutim, oni koji su u stanju razlikovati ili bolje rečeno ocjeniti težinu dokaza suprotnih mišljenja, ne smiju besprijekorno slijediti alima. Oni su dužni prihvatiti ono mišljenje koje je jače i potkrepljenije kur'anskio-hadiskim tekstovima, pa makar se to kosilo i sa njihovim duševnim prohtjevima.
Jedno od ovakvih fikskih pitanja u kojem imamo različita mišljenja islamske uleme je i pitanje: da li je muzika dozvoljena ili ne? Većina islamske uleme, hadise koji govore o ovom pitanju smatraju vjerodostojnim za razliku od velikog islamskog učenjaka Ibn-Hazma koji zastupa mišljenje da su svi ti hadisi slabi odnosno apokrifni (lažni).

U nekoliko sljedećih redova, ukratko ćemo spomenuti mišljenja poznatog učenjaka šejha Albanija te drugih hadiskih velikana, vezano za Ibn-Hazmove ocjene hadisa kojeg prenosi imam Buharija.
Imam Buharija u svome sahihu prenosi hadis i kaže: ''Kaže Hišam ibn-Ammar; pričao nam je Sadaka ibn-Halid; pričao nam je Abdurahman ibn-Jezid ibn-Džabir; pričao nam je Atije ibn-Kajs el-Kilabij; pričao nam je Abdurahman ibn-Ganm el-Eš'arij da mu je pričao Ebu-Amir ili Ebu-Malik el-Eš'arij, a tako mi Allaha nije mi slagao, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente.'' (Sahihul-Buhari; poglavlje o piću; hadis br. 5590)
Prije nego spomenem riječi islamske uleme i njihov komentar Ibn-Hazmove ocjene ovog hadisa, volio bi cijenjene čitaoce ukratko upoznati o vrsti hadisa o kojoj se ovdje radi a to je HADIS-MU'ALLEK.
Riječ MU'ALLEK u arapskom jeziku dolazi od glagola 'alleka-ju'alliku. Ovaj glagol može imati više značenja a neka od njih su: ostavljati ne rješeno, odgađati, otezati s, zapaliti, zatvoriti vrata i slično. Učenjaci hadiskih znanosti imaju posebnu definiciju i terminološko značenje ove vrste hadisa pa kažu da je MU'ALLEK onaj hadis u kojem je izbrisan prvi ravija (prenosilacm hadisa) ili više, sve do Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.
Na osnovu ovoga, ova vrsta hadisa može imati više oblika:
1. Da pisac u potpunosti izbriše lanac prenosilaca i samo kaže: ''Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem.
2. Da izbriše lanac prenosilaca osim ashaba i Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, te npr. kaže: ''Kaže Ibn-Abbas da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao''
3. Da pisac izbriše svoga šejha te prenosi direktno od šejha svoga šejha (šejhovog šejha)
Ovdje se postavlja pitanje, ako nađemo u nekom lancu prenosilaca pisca kako kaže: ''Rekao je taj i taj'' (ne naglasivši da je dotični hadis čuo striktno od njega tj. iz njegovih usta), da li se to besprijekorno smatra MU'ALLEKOM ili ne.
Ako je osoba od koje pisac prenosi ovaj hadis njegov šejh, onda se ovaj hadis ne smatra MU'ALLEKOM i njegov lanac prenosilaca je u potpunosti spojen. U najgorem slučaju možemo reči da se radi o MUDELLISU. Riječ mudellis u hadiskoj terminologiji podrazumjeva prenosioca koji prenosi hadis kojeg nije čuo od određene osobe koja je živjela u njegovom vremenu, koristeći jezičke konstrukcije koje obmanjuju čovjeka i navode ga na pomisao da je prenosliac uistinu čuo taj hadis od tog prenosioca. Primjer za to su riječi: ''Kaže taj i taj'', ne naglasivši da li je hadis čuo direktno od njega ili putem neke treće osobe.
Iz dosada rečenog možemo zaključiti da hadis u kojem dolazi ''rekao je taj i taj'' nije MU'ALLEK ako prenosilac ispunjava dva uslova:
1. Da nije mudellis
2. Da su živjeli u istom vremenu
Ako se ispune ova dva uslova, onda hadis svojom vanjštinom, ima izgled MU'ALLEKA, ali je u osnovi njegov lanac prenosilaca spojen.
Upravo je takav i hadis imama Buharije kojeg smo gore citirali. Hišam ibn-Ammar od kojeg Buharija prenosi ovaj hadis, spada u njegove šejhove od kojih prenosi veliki broj hadisa u svome Sahihu. Ovo spominje i hafiz Ibn-hadžer u uvodnom djelu Fethul-Barija kada govori o Hišamu ibn-Ammaru. Zatim ako pogledamo s druge strane, imam Buharija nije bio mudellis, te njegove riječi u ovom hadisu: ''Rekao je'', imaju značenje riječi: ''Pričao mi je'' ili ''Rekao mi je''.
Prema tome, lanac prenosilaca ovog hadisa je spojen i nema prekida između Buharije i njegovog šejha Hišama ibn-Ammara, kao što tvrdi Ibn-Hazm i oni koji ga danas u tome slijede. Čak kad bi i pretpostavili da je došlo do prekida između Buharije i njegovog šejha Hišama ibn-Ammara, na drugoj strani imamo druge hadiske učenjake koji su taj hadis, također, čuli od Hišama i prenose ga sa spojenim i vjerodostojnim lancem prenosilaca. Šejh Albani navodi te predaje u svojoj knjizi ''Zabrana upotrebe muzičkih instrumenata'' i kaže:
1. Kaže Ibn-Hibban u svome sahihu: ''Pričao nam je El-Husejn ibn-Abdullah el-Katan; pričao nam je Hišam ibn-Ammar; pričao nam je Sadaka ibn-Halid....'' (El-Ihsan 8; 265; 6719.) El-Katan je hafiz i pouzdan (sikatu). Imam Ez-Zehebi ga spominje u ''Sijeru'' (14; 287)
2. Kaže imam Et-Taberani u svojoj knjizi El-M'udžemu el-Kebir: ''Pričao nam je Musa ibn-Sehl el-Džunij el-Basri; pričao nam je Hišam ibn-Ammar; pričao nam je Sadaka ibn-Halid.....'' (El-M'udžemu El-Kebir 3; 319; 3417) Istu ovu predaju prenosii Ed-Dijau el-Makdisij od Et-Taberanija u knjizi ''Muwafakat Hišam ibn-Ammar''. Musa koji se spominje u ovom lancu prenosilaca je hafiz i pouzdan (sikatun). Spominje ga Ez-Zehebi u ''Sijeru'' (14; 261.)
3. Kaže imam Et-Taberani: ''Pričao nam je Muhamed ibn-Jezid od Abdussameda Ed-Dimeškija, da ima je pričao Hišam ibn-Ammar; pričao nam je Sadaka ibn Halid....'' (Musned Eš-Šamijin; 1; 334; 588.) Muhameda ibn-Jezida spominje hafiz Ibn-Asakir u ''Tarihul-Dimešk'' i kaže da od njega prenosi ''Džema'ah'' (16; 124.)
4. Prenosi Isma'ilij u svojoj knjizi ''El-Mustedrek 'ala Es-Sahih'', dok od njega prenosi El-Bejheki u svom Sunenu (10;221). Kaže Isma'ilij: ''Pričao nam je El-Hasan ibn-Sufjan da im je pričao Hišam ibn-Ammar; pričao nam je Sadaka ibn Halid....'' El-Hasan ibn-Sufjan el-Harasani el-Nejsaburi je i pouzdan (sebt). Pred njim su učili Ibn-Huzejme i Ibn-Hibban te drugi poznati učenjaci. Imam Ez-Zehebi ga spominje u ''Sijeru'' (14; 157 i 162.)
Postoje četvorica drugih prenosilaca koji prenose ovaj hadis od Hišama, a spominje ih Hafiz Ibn-Hadžer u knjizi ''Tegliku et-Taliki'' (5; 17-19), i imam Ez-Zehebi u ''Sijeru'' (21; 157.) i (7; 23.)
Zatim, nisu Hišam i njegov šejh Sadaka ibn Halid jedini koji prenose ovaj hadis. Naprotiv, postoje drugi učenjaci koji ovaj hadis prenose sa malo drugačijim, ali vjerodostojnim, lancem prenosilaca. Međutim, nadat se da je u dosada spomenutom dovoljno dokaza za onoga ko traži istinu.
Kako bi bolje pojasnili ovu stvar spomenut ćemo nešto od onoga što je poznata ulema hadiskih znanosti rekla o Ibn-Hazmovoj ocjeni i kritici hadisa kojeg prenosi imam Buharija, sve to u želji da prenesemo i pojasnimo istinu čistim dušama koje žude za njom, ne želeći svoje strasti predpostaviti onome čemu ih poziva njihov Gospodar.
Kaže poznati islamski učenjak Ibn-Kajjim u svojoj knjizi ''IGASETU-LEHFAN'' (1/259-260) i TEHZIBU-SUNEN (5/271-272) o Ibn-Hazmovoj ocjeni sljedeće (skraćeno): ''Niko nije zanijekao vjerodostojnost ovog hadisa (kojeg prenosi imam Buharija) kao što je uradio Ibn-Hazm, želeći time pomoći i podržati svoje mišljenje u kojem dozvoljava korištenje muzičkih insrumenata. Vidimo da Ibn-Hazm tvrdi da je lanac prenosilaca prekinut jer ga Buharija nije spojio (nije jasno i nedvosmisleno naglasio da je dotični hadis čuo iz usta svoga šejh), što nije tačno iz više razloga.
1. Imam Buharija se sreo sa svojim šejhom Hišamom ibn-Ammarom te slušao i učio od njega hadise. Pa kada Buharija kaže ''rekao je Hišam'' ima isto značenje kao da je Buharija rekao ''prenosim od Hišama''. U ovome je složna ulema hadiskih znanosti.
2. Čak ako bi i predpostavili da ovaj hadis Buharija nije čuo od svoga šejha Hišama, nebi Buharija odlučno tvrdio da ga je Hišam rekao da nema dokaza za to. Ovakvih primjera je mnogo jer je puno onih učenika koji prenose od ovog šejha. Pored toga, treba znati da ne priliči imamu Buhariji to da na ovakav način prenosi hadis koristeći pri tome TEDLIS-obmanjivanje.
3. Buharija ovaj hadis spominje u svojoj knjizi koju naziva ES-SAHIH i koristi ga kao dokaz. Shodno tome možemo reći, da Buharija nije vjerovao u vjerodostojnost ovog hadisa nebi ga koristio kao dokaz. Stoga i ne sumnjamo u vjerodostojnost ovog hadisa.
4. Imam Buharija prenosi ovaj hadis koristeći jezičke konstrukcije koje upučuju na odlučnost i nekolebanje. S druge strane, ako Buharija sumnja u vjerodostojnost nekog hadisa ili ne ispunjava uslove koje je postavio, u tom slučaju kaže: ''Prenosi se od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem'' ili ''Spominje se od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem''; za razliku od toga kada Buharija odlučno tvrdi i kaže: ''Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem'' ili ''Rekao je taj i taj čovjek''.
Ako se sada vratimo na naš hadis primjetit ćemo da Buharija odlučno tvrdi da je Hišam rekao taj hadis, što ukazuje na to da ga je Buharija smatrao vjerodostojnim.
5. Ako pretpostavimo da sve što smo do sada rekli, nije tačno, onda ne smijemo zaboraviti niti zapostaviti druge vjerodostojne predaje čiji su lanci prenosilaca u potpunosti spojeni.
Ibn Salah, istaknuti alim hadiskih znanosti, u svojoj knjizi ''MUKADDIMETU 'ULUMI-HADIS'' kaže: ''Hadis je vjerodostojan, poznato je da mu je lanac prenosilaca spojen i da ispunjava Buharijine uslove koje je on postavio''.
Na ovaj način bi završili s pojašnjenjem prvog prigovora koji je imao Imam Ibn Hazm na Buharijin hadis o zabrani muzike.
Ostaje još jedna stvar koju je Imam Ibn-Hazm zamjerio Buhariji i zbog toga ocjenio hadis slabim i nevjerodostojnim a to je njegovo kolebanje oko imena ashaba koji prenosi ovaj hadis. Tako imam Buharija spominje dvojicu ashaba ne naglasivši tačno koji je od njih dvojice ustvari čuo hadis od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Međutim, sva hadiska ulema je složna oko toga da razmimoilaženje oko imena ashaba ne utiče na vjerodostojnost hadisa jer su svi ashabi pouzdani i povjerljivi. Iz tog razloga se hadis bezprijekorno prima i smatra vjerodostonim, ako je prethodno ispunio sve ostale uslove sahih-hadisa.
I na kraju ćemo samo još spomenuti imena učenjaka koji su ovaj hadis ocjenili vjerodostojnim a to su: Imam El-Buhari, Ibn-Hiban, Ibn-Salah, En-Nevevi, šejhul-islam Ibn-Tejmije, Ibn-Kajim, Ibn-Kesir, Ibn-Hadžer, Es-Sehawi i drugi.

Priredio: Adnan Maglić, prof.

Upotreba muzički instrumenata (stav hanefijskog mezheba)


Pitanje dozvoljenosti upotrebe muzičkih instrumenata možemo svrstati u klasična pitanja islamskog prava. Skoro da ne možemo naići na djelo iz islamskog prava ili hadisa a da u njemu nećemo naći pomenuto pitanje. Ovo pravno pitanje u djelima hanefijske pravne škole možemo naći u sljedećim poglavljima...

1. El-Hazru vel-ibaha, Dozvoljene i zabranjene stvari, ili Babu keraheti, Poglavlje o pokuđenim i zabranjenim stvarima.
2. U Poglavlju o iznajmljivanju (el-idžare), u kojem se navodi da je zabranjeno da se iznajmi osoba koja će pjevati uz muzičke instrumente i za svoje pjevanje uzeti nadoknadu, jer je muzika haram.
3. U Poglavlju o svjedočenju (eš-šehade), gdje se kao primjer navodi da se odbija svjedočenje osoba koje pjevaju i koriste muzičke instrumente.
4. U Poglavlju o otimačini (gasbu), gdje se kao primjer navodi uništenje muzičkog instrumenta i pravna posljedica tog čina....

Zloupotreba islama


Kada su upitanju hadiska djela, onda na ovo pitanje nailazimo u komentarima hadisa koji govore o muzici. Pitanje upotrebe muzičkih instrumenata također je i u našem vremenu jedno od aktuelnih pitanja oko kojeg se vode velike polemike. Nema zapreke da takvih polemika bude i dalje, ali ukoliko se sa njima želi dokazati ispravnost stava koji se temelji na naučnim dokazima.

Međutim, danas se sa ovim pitanjem u velikom broju slučajeva želi ukazati na ''pretjerivanje u vjeri'' onih koji muziku smatraju zabranjenom. Mi ćemo u redovima koji slijede navesti mišljenja hanefijskih učenjaka o upotrebi muzičkih instrumenata, kako bismo ustanovili da oni koji zagovaraju ovo mišljenje ne dolaze sa nečim novim na ove prostore, kao što neki koji sebe pripisuju ulemanskim krugovima žele to da dokažu. Stav ostala tri mezheba (šafijskog, hanbelijskog i malikijskog) po ovom pitanju identičan je stavu hanefijskog mezheba.


Ovih dana svjedoci smo manifestacija ''islamske duhovne muzike'', koji se naravno odvijaju pod plaštom vjerske tradicije Bošnjaka muslimana. Naravno, šerijatska argumentacija koju ćemo iznijeti najbolje će pokazati i otkriti koliko takve manifestacije imaju utemeljenja sa onim pod čijim imenom se predstavljaju i pojavljuju. Ukoliko neko želi da takve stvari čini i upražnjava, udovoljavajući svojim prohtjevima i zarađujući svoju dunjalučku nafaku, onda neka zna da mu je ''široko polje'', ali neka to onda ne čini pod okriljem vjerske tradicije Bošnjaka, jer ona sa tim nema ama baš nikakve veze. Ulema i učenjaci na ovim prostorima u proteklim vremenima bili su ljudi koji su dostojno i dosljedno čuvali svoju vjeru, i sa velikim žarom su se borili da sačuvaju njene propise. O tome svjedoče, između ostalog, i hiljade rukopisa iz raznih islamskih znanosti.

Citati iz djela hanefijskog mezheba


U poznatom pravnom djelu hanefijskog mezheba El-Muhtar stoji: ''Slušanje muzičkih instrumenata je haram – veliki grijeh.'' A u komentaru pomenutog djela koje se zove El-Ihtijar navode se riječi Ebu Jusufa, učenika Ebu Hanife, r.a., koji je rekao: ''U kuću iz koje se čuju muzički instrumenti ja ulazim bez dozvole vlasnika kuće, zato jer je sprečavanje zla obaveza.''


Nakon ovih riječi pisac pomenutog djela, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud el-Mevsuli, rekao je: ''Čovjeka koji u svojoj kući čini grijehe, imam (vladar) je obavezan da ga spriječi u tome. Ako prestane sa činjenjem pomenutog grijeha, ostavit će ga, ako ne, ima pravo da ga zatvori u zatvor ili da ga bičuje.'' (5/421-422.)


Kaže Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, učenik imama Ebu Hanife: "Zabranit ćemo zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) slušanje muzike." (El-Muhalla, Ibn Hazm, 11/158.)

Poznati mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed, pisac unikatnog djela Enfeu Delail, u komentaru riječi Kudurija: ''Nije dozvoljeno iznajmljivanje radi naricanja i muzike'', kaže: ''I drugih vidova zabave, jer je iznajmljivanje radi harama, haram.'' (L-194, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka)
Rekao je Ubejdullah ibn Mesud el-Mahbubi u svom djelu En-Nukaje, spominjući čije se svjedočenje odbija: ''I pjevačice.'' Mulla Ali el-Kari, komentirajući ove riječi, kaže: ''Jer je haram ženi podizanje glasa.'' (Fethu Babil-Inajeti, 3/141.)
A imam Šemsuddin Serhasi u svom djelu El-Mebsut rekao je: "Nije dozvoljeno iznajmljivati nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost prema Allahu." (El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu imam Es-Serhasi spominje da se odbija svjedočenje onoga koji sluša muziku. (El-Mebsut, 16/132.)
Poznati hanefijski učenjak Alauddin el-Kasani u svom poznatom djelu Bedaiu Sanai rekao je: "Naše ubjeđenje je da je muzika strogo zabranjena – haram." (6/84.) Govoreći o stvarima koji mogu da budu predmet za iznajmljivanje, ovaj hanefijski pravnik kaže: ''Tako da je iznajmljivanje za stvari koje su grijeh neispravno, zato što je to iznajmljivanje radi koristi koja se sa šerijatskog aspekta ne može smatrati korisnom. Kao npr. da se osoba iznajmi radi igre i zabave, i da se iznajme pjevačica i narikača radi pjevanja i naricanja.''
Zatim, imam Kasani kada navodi grijehe radi kojih nije dozvoljeno iznajmiti osobu, navodi i iznajmljivanje da bi ''ubio neku drugu osobu''. (4/39) Iz navedenih citata možemo vidjeti da su pravnici hanefijskog mezheba muziku stavili na stepen velikih grijeha.

U Poglavlju o svjedočenju ovaj učenjak, kada govori čije se svjedočenje prima, navodi više definicija. Jedna od tih definicija jeste da je to osoba ''koja se kloni velikih grijeha i izvršava stroge obaveze''. Poslije toga navodi primjere grijeha zbog kojih se odbija svjedočenje čovjeka među kojima navodi i pjevanje i muzičke instrumente! (5/402-403.)

Imam Ebu Bekr el-Merginani, spominjući skupine ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, kaže: "...niti od onoga koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh (el-kebireh)." (El-Hidaje, 3/123, El-Bahrur-raik, 7/88.) Na drugom mjestu imam El-Merginani kaže: "Nije dozvoljeno iznajmiti pjevačicu niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu." (El-Hidaje, 3/238.)
Imam Bedruddin el-Ajni, u svome komentaru djela El-Hidaje, pojašnjavajući prethodno spomenute a zabranjene stvari za zabavu, kaže: "...kao što je frula, bubanj i slično njima." (El-Binaje, 10/282.)

Imam Muhammed Abdul-Kadir er-Razi kaže: "Slušanje muzike je haram, posebno u današnje vrijeme." (Tuhfetul-muluk, 284.)
A Ibnul-Humam kaže: "Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu." (Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
Imam Alauddin el-Haskefi kaže: "Nije dozvoljeno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu." (Ed-Durrul-muhtar, 9/92, sa Reddul-muhtar)


A imam Ibn Abidin kaže: "...jer je muzika haram." (Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.) Na početku smo spomenuli da se upotreba muzičkih instrumenata spominje također i u Poglavlju o gasbu (otimačini).


Uništavanje muzičkih instrumenata


Ukoliko bi se muslimanu uništile svari koje mu nisu dozvoljene za držanje, kao alkohol, muzički instrumenti i sl., da li je obaveza da se nadoknade? U hanefijskoj pravnoj školi nailazimo na dva mišljenja.
Prvo mišljenje je da je obaveza pomenute stvari nadoknaditi i to je mišljenje Ebu Hanife. On svoje mišljenje temelji na tome da su pomenute stvari predmeti koji mogu da se koriste i u svrhe koje su dozvoljene, kao da se npr. od materijala od kojeg je napravljen muzički instrument napravi neka druga stvar čija je upotreba dozvoljena.

Drugo mišljenje je da nije obaveza nadoknaditi pomenute predmete, jer je njihova upotreba zabranjena, i sa njihovim uništavanjem ostvaruje se princip naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Ovo je mišljenje Ebu Jusufa i Muhammeda. Spominje se u djelu El-Džamiu es-Sagir: ''Fetva se izdaje po mišljenju njih dvojice, tj. da nadoknada nije obavezna, zbog mnoštva griješenja u našem vremenu.'' (Fethu Babil-Inajeti, 3/472., Fethul-Kadir, 9/367.)

Kaže mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed u svom djelu Enfeu Delail, nakon što je spomenuo razilaženje između Ebu Hanife i Muhammeda: ''Kada je u pitanju nadoknada, fetva se izdaje po mišljenju njih dvojice (Ebu Jusufa i Muhammeda).'' (L-223, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka) Kaže Mulla Ali El-Kari: ''Upotreba muzičkih instrumenata zabranjena je jednoglasnim mišljenjem.'' (Fethu Babil-Inajeti, 3/24.)


Iz svega spomenutog jasno možemo vidjeti da se muzika i muzički instrumenti u hanefijskoj pravnoj školi ubrajaju u velike grijehe. I taj grijeh, kako god je uzrok kazne na Ahiretu, također je uzrok da se ''svjedočenje'' onoga koji to čini odbija kada je u pitanju šerijatski sud. Težinu ovoga grijeha lahko ćemo razumjeti ukoliko uzmemo u obzir da je zasigurno velika sramota za svakog muslimana da bude od onih čije se svjedočenje ne prima, jer je to osobina velikih grješnika!


Piše: Hafiz Dževad Gološ

Pitanje: Približava se ramazan. Neki već tim povodom najavljuju koncerte. Mogu li muslimani prisustvovati tim koncertima?


Odgovor: Oni koji vole i slijede Poslanika, s.a.v.s, ramazan dočekuju onako kako ga je on dočekivao. On i njegovi ashabi, kao i odabrane generacije muslimana nisu ramazan dočekivali s koncertima i pjevaljkama. Prema tome, svjestan musliman neće tim koncertima prisustvovati, niti u njima bilo kakvog učešća uzeti. činjenica je da mnogi, kako muslimani tako i nemuslimani, u povodu ramazana priređuju koncerte narodne, zabavne, ozbiljne i neozbiljne muzike. Oni njima očito žele postići neki drugi cilj, mimo Allahovog zadovoljstva, jer Njegovo zadovoljstvo se ne može postići osim slijeđenjem Njegova Poslanika, s.a.v.s. Skrećem pažnju svima koji po službenoj dužnosti tumače islam da će za svako svjesno pogrešno tumačenje islama imati grijeh i nositi grijehe svih onih koji se na njih ugledaju do Sudnjeg dana. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Ko slijedi put dobra (kod Ibn Madždže stoji: ”lijep put”) ima sevab za to i nagradu, kao i sevab svih onih koji ga u tome budu slijedili, a da njihove nagrade njima neće nimalo biti umanjene. Onaj ko slijedi put zla (kod Ibn Madždže stoji: ”loš put”) ima za to grijeh i grijeh svih onih koji ga budu u tome slijedili, a da njihovi grijesi njima neće biti nimalo umanjeni.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabul-ilm”, br. 2675, Ibn Madždže, Sunen, ”El-Mukaddime”, br. 199, 203.)
Braćo i sestre u islamu, ne isplati se za nešto malo para i malo dunjalučkog komfora prodavati svoju vjeru, čast i poštenje

Dr. Šukrija Ramić

PITANJE: U Kur'anu se nalazi ajet: ''Ima ljudi koji kupuju zaludan govor da bi, i ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili”. Da li se sintagma ''zaludan govor'' odnosi na slušanje muzike ili na čitanje romana, drama, pripovijetki itd.?


ODGOVOR: Uzvišeni Allah kaže: "Ima ljudi koji kupuju zaludan govor (lehvel-hadis), da bi, ne znajući, s Allahova puta odvodili." (Prijevod značenja sure Lukman, 6.) Imam Taberi kaže: "Citirani ajet odnosi se na sve što odvraća sa Allahovog puta, a muzika i širk pripadaju tome." (Vidjeti: “Džamiul-bejan”, 22/77.). Brojni učenjaci iz odabranih generacija smatraju da se "zaludan govor" odnosi na muziku.
Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: “Upitan je Ibn Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim Kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je ponovio tri puta), to je muzika.” (Taberi, 21/74/21361, Hakim 2/411 i Ibn Dževzi u ‘’Et-Telbis’’, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibn Kajjim ovu predaju smatraju ispravnom.) Od Seida Ibn Džubejra se prenosi da je Ibn Abbas za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis”, rekao: “To je muzika.” (Taberi, 21/74/21362, Bejheki u “Šua‘bul-iman”, 4/278/5097 i u “Es-Sunenul-kubra”, 10/373/20987, sa dobrim lancem prenosilaca).
Od oca Ebi Zabjana se prenosi da je Džabir, r.a., za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis”, rekao: “To je muzika i slušanje muzike.” (Taberi, 21/75/21364.)


Ibn Omer, također, kaže: “Lehvel-hadis, to je muzika.” (Vidjeti: ''Tefsirul-Kurtubi”, 14/52.).
Tumačeći “lehvel-hadis” spomenut u ovome ajetu, učenik Ibn Abbasa, Mudžahid je rekao: “To je muzika.” (Taberi, 21/75/21366; Ibn Ebi Šejbe, 5/132; Bejheki u “El-Kubra”, 10/380/21020; Ebu Nuajm u “El-Hilije”, 3/327/4133; Ibn Dževzi u “Et-Telbisu”, str. 206. Šejh Albani ovu predaju smatra ispravnom. (Vidjeti: “Tahrimu alati-t-tareb”, str. 144.)
Brojni drugi učenjaci smatraju da se ovaj hadis odnosi na muziku, a od njih su: Ikrime, Hasan el-Basri, Ata', Katade i drugi. (Taberi, 21/76/21369; Ibn Ebi Hatim 9/3096/17525 i 17526; Ibn Kesir, 3/413).
Imam Taberi navodi tridesetak predaja sa različitim lancima prenosilaca, a oni govore da se ovaj ajet odnosi na muziku, pjevačice i sve drugo što je vezano za muziku,

A Allah dž.š. najbolje zna!

Odgovorio; Semir Imamović, dipl. islamski pravnik

Fetve priznate islamske uleme 11.


PITANJE: «Pošto je primjetno da velik broj ljudi u mobilnim telefonima koristi kao znak za nadolazeći poziv muziku, je li dozvoljeno koristiti ovakve vidove upozorenja na poziv u zamjenu za obično zvonjenje?»


ODGOVOR: «Nije dozvoljeno koristiti muziku kao znak za nadolazeći poziv kako u mobitelu tako i u drugim aparatima, jer je slušanje muzike zabranjeno, kako što na to upućuju dokazi Šerijata, a to se može izbjeći korištenjem običnog zvonjenja.» Fetvu potpisali: Abdu-l-Aziz bin Abdullah Ali-Šejh, Abdullah ibn Gudejan, Salih Fewzan, Bekr Ebu Zejd. (broj fetve 20842/26 tom 261 str.)


Pripremio i preveo s arapskog: Elvedin Pezić prof.

Pitanje:? Da li muslimani treba da dočekuju i ispraćaju ramazan programima kao što su koncert “TRI HAFIZA”, koncert Sarajevske filharmonije itd. ?


Odgovor: Muslimani imaju najbolji uzor u Poslaniku, s.a.v.s, Uzvišeni Allah kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.) Poslanik, s.a.v.s, u sahih-hadisu kaže: “Ostavio sam vas na bijelom (putu), na kom je noć (vidna) kao dan. Sa njega neće skrenuti nego samo onaj koji je upropašten.” (Ibn Madže, Sunen, “El-Mukaddime” i Ahmed u Musnedu, “Musneduš-šamijjin”, br. 16692.) Naš miljenik Muhammed, alejhissalatu ves-selam, nije sa svojim ashabima i sahabijkama ramazan dočekivao niti ga ispraćao koncertima i orgijanjima, sa pjevačicama i plesačicama... Nisu tako postupali niti njegovi ashabi, niti tabi‘ini. Za bajram je bilo veselja, igre i pjesme i to je sunnet, međutim to nije bilo u obliku kao što se to čini danas kod nas, gdje su režiser Taleta i njemu slični, halal dobro pomiješali sa haramom i sve to skupa lijepo zamotali i ponudili muslimanima, čini mi se zlonamjerno, da im to bude nacionalni način obilježavanja njihovih vjerskih blagdana. Iskreni muslimani koji smatraju da će tim “neislamskim metodama” promovisati islam uveliko griješe, jer to nije Poslanikova, s.a.v.s, uputa, a ono što nije u skladu sa Allahovim zakonom osuđeno je na propast, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Ibn Ebul-Izz se u čuđenju pita, u komentaru Tahavijine poslanice, dok govori o onima koji postupaju drugačije od Poslanikove, s.a.v.s, upute a nadaju se uspjehu na ahiretu: “Kejfe jurdžal-vusulu bi gajri ma džae bihir-resul?!” (Kako se može očekivati dolazak na cilj tj. ulazak u džennet, bez onoga što je Poslanik donio?!) Drugim riječima, nemoguće je biti musliman slijedeći nešto drugo osim Poslanikove, s.a.v.s, upute. Sjetimo se primjera i Musab b. Umejra i njegove popularnosti kao pjevača u predislamsko doba. Njegov primjer može nam poslužiti kao dokaz i velika pouka u vezi s postavljenim pitanjem. Naime, on je bio najpopularnija ličnost u gradu u kojem su bogataši razmišljali samo o zabavi i uživanju. Mekanske djevojke za njim su ludovale, zbog njega činile samoubistva. Musab, kada je primio islam, napustio je takav džahilijjetski život. Poslanik, s.a.v.s, njemu nije rekao: “Hajde Musabe organizuj nam koncert i sakupi svoje društvo, pa ćemo tako okupiti sve glavešine mekanske, mekansku omladinu i iskoristiti tu priliku da propagiramo islam, ili da tako dočekamo naš mubarek ramazan.” Poslanik, s.a.v.s, nije tako postupio zbog toga što u islamu dobro i zlo ne mogu ići zajedno i što u islamu cilj ne opravdava sredstvo. Umjesto toga, on je Musaba poslao u Medinu da tamošnje stanovništvo podučava Kur‘anu, moralu, iskrenosti, pravdi, skromnosti, poštenju… Musab, r.a, poginuo je kao šehid na Uhudu, gdje i danas njegovo tijelo leži pored Hamzinog. U džennet će kao šehid ući bez polaganja računa. Ebu Leheb i Ebu Džehl ostali su do kraja života uz muziku i pjevačice.
Oni, pak, muslimani koji hoće malo islama - malo ne-islama, ili se, možda, nadaju da će takvom “fleksibilnošću” privući nekoga islamu, griješe. Mekanski mušrici nudili su tako Muhammedu, s.a.v.s, nagodbu. Tražili su da se sa njim nagode, pa da oni jednu godinu obožavaju njegovog Boga, a drugu godinu on njihovog, nešto kao što se kod nas zagovara da hodža s ahmedijom uči dove i klanja u crkvi, a da pop u svojoj odori dođe i moli se u džamiji. Odgovor Poslanikov, s.a.v.s, bio je sasvim jasan. Odgovorio im je objavom koja mu je tim povodom došla: “Reci: ‘O nevjernici! Ne obožavam šta obožavate. I niste vi obožavatelji onog šta obožavam. I nisam ja obožavalac onog šta obožavate. Niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam. Vama vjera vaša, a meni vjera moja!‘” (El-Kafirun, 1-6.)
Muslimani koji su, onako usput, na te koncerte odlazili, neka se sjete Poslanikovih, s.a.v.s, riječi: “Čovjek je u vjeri svoga prisnog prijatelja, pa neka svako od vas vodi računa s kim će prijateljevati.” (Tirmizi, Sunen, “Kitabuz-zuhd” i drugi.) “Ti ćeš biti (na budućem svijetu) sa onim koga voliš (na ovom svijetu).” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-menakib”, i drugi.)
Na kraju, naglašavam da svi ljudi griješe i da je to normalno, a da su, kako Poslanik, s.a.v.s, kaže: “najbolji oni koji se puno kaju.” Doduše, pravi musliman nije ustrajan u griješenju. Treba naglasiti i to da javno učinjena greška zahtjeva i javno pokajanje, kako se drugi ne bi povodili za tom greškom. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Onaj ko u islamu trasira pogrešan put ili na taj put navodi ima grijeh i grijehe svih onih koji se za njim povedu, nimalo manji od njihovih.” (Muslim, “Kitabuz-zekat”, i drugi.)
U našem slučaju mnogi su povedeni na pogrešan put. Većina birtija, javnih i tajnih kuća diljem Bosne i Hercegovine, za muslimane su pripremile posebne bajramske programe, kopirajući onaj iz Zetre, ili one iz naših pozorišta i općinskih sala. Odziv muslimana i muslimanki na takva veselja je, kako kažu, bio veoma velik. Narod se, vjerovatno, za nekim poveo.
Braćo i sestre, ima stotine i hiljade načina da se vjernici za bajram istinski provesele i da u tome osjete zadovoljstvo i razonodu, samo program treba da režiraju Allahovi, dž.š, istinski robovi, a ne oni koji su Allahu, dž.š, davno okrenuli leđa, a, vjerovatno, i On njima.

Dr. Šukrija Ramić

Da li je dozvoljeno muslimanima slušati islamske nešide(ilahije) uz pratnju muzičkih instrumenata?



Kuranski ajet i hadisi Poslanika savs upućuju na zabranu muzičkih instrumenata, i upozoravaju na njihovo korištenje. Kuran nas uči da je sviranje ovih instrumenata jedan od uzroka zavođenja ljudi sa pravog puta i uzrokom su ismijavanja sa Allahovim znakovima. Allah kaže: Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi neznajuči koliko je to grijeh, sa Allahovog puta odvodili i da bi ga predmoetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.(31;6). Večina uleme tumači riječi "lahv al hadis" kao pjevanje i muzičke instrumente, kao i sve zvukove koji odvode sa Allahovog puta. Taberi ( Jaami' al-Bayaan, 15/118-119), ibn Abi Dunja( Dham al-Malaahi, 33) i ibn Dževzi (Talbees Iblees, 232) kažu u vezi ajeta: I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imetcima, i u djeci i daji im obečanja, - a šejtan ih samo obmanjuje.(17;64). Mudžahid kaže: Ovo se odnosi na pjevanje i flaute. Taberi prenosi da je Hasan al Basri rekao: Njegov glas je tamburina. Ibn Kajjim kaže u Ighaathat al-Lahfaan (1/252): Gramatička građevina ajeta ovdje( idaafah - je u genitivu) i koristi se da specifikuje nešto( idaafat al takhsis), i u svim riječima ajeta se odnosi na Šejtana (kome se Allah ovdje obraća sa "ti"). Ko god govori o nečemu drugom a ne o pokornosti Allahu, ili svira frulu, flautu, tamborin ili bubanj, sve su to šejtanski glasovi. Tirmizi prenosi u svom Sunenu (br. 1005) od ibn Abi Lejle a on od Ata a on od Džabira koji kaže: Otišao je Allahov Poslanik savs do Nakhla sa Abdurahmanom ibn Aufom, kad mu je sin Ibrahim bio na samrti. Uzeo je sina na krilo a oči su mu se ispunile suzama. Abdurahman reče: Zar ti plačeš a nama si zabranio da plačemo? Kaže savs: Nisam zabranio plakanje. Zabranio sam vam dva glupa i zla tipa zvuka: zvukove u vrijeme veselja i sviranja Šejtanske flaute, i zvukove u vrijeme nevolje grebanja lica i deranja odjeće i vrištanja. Kaže Tirmizi: Hadis je hasen. Prenosi se od Hakima u Mustedraku br. 1683, od Behejkija u Sunenu Kubra (4/69), Tajalisa u Musnedu (br.1683) i od Tahavija u Šarhul Maani (4/29), a Albani ga ocjenjuje hasen. Navavi kaže: Ovdje se misli na pjevanje i muzičke instrumente. (Tuhfat al-Ahwadhi, 4/88 ). Prenosi se u sahih hadisu od Resula savs da kaže: U mom Umetu biće ljudi koji će dozvoljavati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente.(ma'aazif). Neki ljudi će ostati na obroncima planina sa stadama ovaca. Kada siromah dođe u podne da ih upita za nešto što mu treba, reći će mu: Dođi nam sutra. Pa će ih Allah uništiti u toku noći tako što će oboriti planinu na njih, a ostale će pretvoriti u majmune i svinje. Ostaće u tom obliku do Dana Proživljenja. (Hadis prenosi Buhari u Sahih al muallakan, 51/10. Prenesen mavsolan od Behejkija u Sunen al Kubra, 3/272, Taberani u Mudžam al Kabir 3/319, i ibn Hibban u Sahihu 8/265 - 266). Ibn Salaah ga ocjenjuje sahihom u Ulumu al hadis (32), ibn Kajjim u Ighaathat al-Lahfaan (255) i Tahdheeb al-Sunan (5/270-272), Hafiz u Fethu (10/51), i Albani u Sahihima (1/140). Hafiz kaže u Fethu: Mazaaif su muzički instrumenti. Kurtubi prenosi od Dževharija da se pod mazaaif podrazumjeva pjevanje, a u svojoj knjizi Sihaah se odnosi na muzičke instrumente. Isto tako se kaže da je to zvuk muzičkih instrumenata. U fusnoti od Dimijatija stoji: mazaaif su tamburine i bubnjevi. Riječ *azif se koristi za pjevanje i sve ostale vrste instrumenata na kojima se može svirati. Ibn Kajjim kaže u Ighaathat al-Lahfaan (1/256): Dokaz za to je da se mazaaif odnose na sve vrste stvari koje se koriste za zabavu. Nema razlike po tom pitanju među ulemom arapskog jezika. U slučaju da su ove stvari halal, on savs ne bi osudio one koji bi ih ohalalili, niti bi ih uporedio sa dozvoljavanjem vina i zinaluka. Iz ovog hadisa možeo razumjeti da su sve vrste muzičkih instrumenata zabranjene. Ovo se jasno vidi iz hadisa iz više razloga:- Kaže Resul savs:... biće ljudi koji će dozvoljavati...Jasno je da stvari nabrojane ovdje, uključujući muzičke instrumente, su u Šerijatu zabranjene ali će ih ovi dozvoljavati. - Muzički instrumenti se u hadisu Resula savs porede sa stvarima za koje se potpuno zna da su haram: zinaluk i alkohol. Da instrumenti nisu haram, ne bi se poredili ovdje sa tim stvarima. Ovaj hadis je dokaz da je pjevanje potpuno zabranjeno. Sve i da nema ni jednog drugog hadisa niti ajeta koji govori o muzičkim instrumentima, ovaj hadis bi bio dovoljan kao dokaz da su takvi haram, a naročito pjevanje koje je rašireno danas, u kojem se govore razvratne riječi, uz sve moguće instrumente, uz glasove muškaraca koji liče na žene i prostitutki. Pogledati isto tako Hukm al-Ma'aazif od Albanija, Tas-heeh al-Ahkta' wa'l-Awhaam al-Waaqi'ah fi Ahaadeeth al-Nabi 'alayhi'l-salaam od Raaid Sabri 1/176 . Šejh ibn Baaz u Majmoo' al-Fataawa , 3/423-424Mazaaif se odnosi na pjevanje i muzičke instrumente. Resul savs nam kaže da će pred kraj ovog vremena, doći ljudi koji će dozvoliti sve te stvari baš kao i alkohol i zinaluk i svilu. Ovo je jedan od znakova poslanstva, jer sve ovo se već desilo. Hadis upučuje na zabranu muzičkih instrumenata, osuđuje one koji kažu da su isti halal, baš kao i one koji kažu da je zinaluk, alkohol i svila halal. Zaista je mnogo ajeta i hadisa koji govore o njihovoj zabrani. Onaj koji tvrdi da je Allah dozvolio pjevanje i muzičke instrumente, laže i čini veliko zlo. Molimo Allaha da nas sačuva od obožavanja naših požuda i Šejtana. Još gori su i čine veći grijeh oni koji kažu da je to mustehab. Bez sumnje da je ovo džehl o Allahovoj vjeri i laž na Allahove zakone. Ono što je mustehab je udaranje u def na svadbama. Ovo je mustehab jedino ženama, sa ciljem da se označi svadba. Nema ničeg lošeg ako žene među sobom pjevaju, uz def, dok god u tim pjesmama nema riječi koje pozivaju na neko zlo i smetaju ljudima na njihovim dužnostima. Uslov tome je da se ovo radi samo među ženama i da nesmije biti mješanja sa muškarcima. Ovo nesmije biti uzrokom smetanja susjedima. Ono što neki čine pogrešno je korištenje zvučnika i smetaju ostalim. Nije dozvoljeno ženama, na svadbama ili bilo gdje da koriste druge instrumente osim defa. Što se tiče muškaraca, njima nije dozvoljeno da sviraju išta bilo na svadbi ili ne. Ono što je Allah propisao muškarcima je treniranje korištenja instrumenata za rat kao što je gađanje, jahanje, korištenje strijela, kopalja, tenkova, aviona, automata, bombi i sličnog što može koristiti džihadu na Allahovom putu. Šejhul Islam u al-Fataawa (11/569): Ja znam da u "zlatno doba" u prva i najbolja tri stolječa, u hidžazu, Siriji, Jemenu, Misru, Magrebu, Iraku i Khurasanu, niko od pobožnih niti iskrenih ljudi, asketa i onih koji su obožavali Allaha mnogo, niko od takvih nije nikad učestvovao na skupljanjima gdje se pljeskalo i vrištalo i udaralo u bubnjeve. To je bidat uveden na kraju drugog stoljeća, a imami gdje god su to vidjeli ukazivali bi na to. Što se tiče nešida koji se opisuju kao "islamski", a uz pratnju muzičkih instrumenata, pokušava im se dati legitimetet a u stvari to su pjesma i muzika, pa su kao takve neprihvatljive. Nemogu se uzeti kao zamjena za pjesme, jer jedna loša stvar nemože se koristiti kao zamjena za drugu. Mi treba da zamjenimo loše dobrim. Slušanje ovakvih i vjerovanje da je to čin ibadeta je bidat, koji Allah ne dozvoljava. Molimo Allaha da nas sačuva sigurne i bistre. Za više informacija vidi: Talbees Iblees (237) and al-Madkhil by Ibn al-Haaj (3/109); al-Amr bi'l-Ittibaa' wa'l-Nahy 'an al-Ibtidaa' by al-Suyooti (99 ff); Dham al-Malaahi by Ibn Abi'l-Dunya; al-I'laam bi-anna al-'Azif haraam by Abu Bakr al-Jazaa'iri; Tanzeeh al-Sharee'ah 'an al-Aghaani al-Khalee'ah wa Tahreem Aalaat al-Tarab by al-Albaani.

Iz Takvima Rijaseta IZ-e BiH za 2006. godinu

Djavolji Advokati



Tradicionalno, umjetnici imaju tu odgovornost da unapredjuju culo slusatelja i kreiraju vecu svjesnost o jedinstvu svega stvorenog. U Persiji, zvukovi ptica i vodopada su koristeni za lijecenje. Majke cesto koriste svoj blagi glas da bi ususkale svoje bebe. Ucenje Kur`ana je koristeno za lijecenje jos od vremena Poslanika Alejhisselam. Medjutim nisu svi zvukovi iscjeliteljski. Neki mogu biti i opasni.

Zvuk muzike, naprimjer, utice na brzinu pulsa, temperaturu koze, krvni pritisak, misicnu tenziju te na aktivnost mozdanih valova. Muzika moze takodje pomoci u oslobadjanju biohemijskih sustanci kao sto su endrophini u mozgu i ponasati se kao prirodno sredstvo protiv bolova. Ljudski skelet je takodjer visoko osjetljiv na vibracije 69-70% zvukova koji se mogu naci unutar cujnog opsega, a zvuk se brze krece u vodi od koje se covjek najvise i sastoji. Skelet potom permanentno prenosi informacije sa jos osjetljivijih nivoa u samo nervno tkivo. Neprikladna ili glasna muzika, s druge strane, moze biti opasna. Studije iz 1990. g. tvrde da glasna muzika dovodi do vasoconstrictie uzrokovane povecanim krvnim pritiskom. To redom dovodi do hipertrophije glatkih misica, suzavanja kapilara te zacepljenja krvotoka.

Gdje je rock muzika u svemu tome?

Eksperimenti sa biljkama su to takodjer pokazali nesto slicno. Naime, biljke koje su mucene muzikom Jimmiya Hendrixa i grupe Led Zeppelin uginule su za desetak dana, a svojim su rastom bjezale od izvora zvuka. Utjecajem disharmonicne rock muzike i njenog sadrzaja-skrivenim i otvorenim porukama, mladi upijaju programe zla koji ce kroz njih utjecati da budu hladni i zli, fanatici, ideolozi mraka. Mnogi ne znaju koliko su vodjeni i izmanipulisani. Mnogi obozavaoci kazu da se prilikom slusanja ove ili one, rock ili heavy metal muzike apsolutno dobro osjecaju i da dobijaju puno energije. Ali oni ne znaju da postoje i negativna energetska polja sa kojim mozemo stupiti u komunikaciju, a preko njih I sa demonskim posluznicima i hijerarhijama. Ovoj privlacnosti rock muzike cesto je prethodila zivotna situacija neispunjenih zelja, potreba za zastitom, razocarenja, neuspjeha, odakle dolaze osjecaji samoce, melanholije, frustracije, rezignacije pa sve do agresije, pobune i samoubistva. Ti osjecaji otvaraju vrata negativnoj energiji i zvukovima kao sto je rock muzika. Zvizdeci tonovi, prodorna krestanja i glasna muzika factor su smetnje nasem duhovnom miru.

Kokain, marihuana, LSD…

Sezdeseta godine su bile period velikog nemira u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Kultura mladih je trazila drugaciji nacin zivota, a nasal je marihuana i nove “unapredjene” droge kao sto je lysergic acid diethylamide (LSD). Ove droge nisu u potpunosti shvacene, i vjerovalo se da one mogu prosiriti ljudsku svjesnost a njihovim konzumentima osigurati misticno iskustvo koje je moglo povecati njihovo razumijevanje. Mnogi od najranijih eksperimentatora sa LSD-om (najzapazeniji je Timothy Leary) smatrali su ovu drogu poklonom covjecanstvu-neizvjesno je od cega ili koga. Bez obzira

na ove izvore, LSD je imao glavni utjecaj na razvoj rock muzike. Zvuk i sadrzaj pjesama su primjetno izmjenjeni. Rock muzika postaje opterecena pretpostavljenom misticnom slikom generisanom od strane halucinogena. Ovaj pokret je imao svoje korijene kako u samim muzicarima tako i u muzici posvecenim biznismenima. Naprimjer, jedan od najvecih proizvodjaca LSD-a (tajanstvena figura koja je jos uvijek poznata samo kao Owsley) sponzorisao je rock band The Grateful Dead u promisljenoj kampanji promovisanja ideje o ekspanziji svijesti kroz upotrebu LSD-a.

Satanske zamke

Bivsi pripadnik masona, odnosno njihovog uzeg kruga-iluminata (satanskih “svjetlonosa”), John Tod, posvjedocio je kako je sluzio satani kroz jedno od najmocnijih sredstava destrukcije mladih-rock muzike:
“Bio sam rukovodilac produkcije Zodiac, najvece organizacije firmi za produkciju ploca i drustva za organizaciju koncerata u USA. Kad bi se dovrsila jedna matrica (snimak sa koje se presnimavaju sve druge ploce i kazete), odnosili bi je u jednu salu koja nije bila dostupna za javnost i tamo bi bila postavljena na jedan oltar (satani). Informacija o ovim kultnim radnjama te o usnimavanju tajnih, uhu necujnih molitvi satani na plocama i kazetama dospjela je u javnost i to je izazvalo veliku paniku medju producentima i njihovim ljudima u pozadini, a ‘krscanski’ obozavaoci ove muzike radili su na rusenju popularnosti izdavaca. Zato je otvorena nova firma produkcije ploca i potpisani su ugovori sa nekim uglednim rock grupama i dali im blaza , ‘krscanska’ imena”. Tod priznaje: “Da biste znali koliko demona imate u kuci morate samo prebrojai svoje rock ploce”.

Skrivene poruke

Pjesma “Stairway to Heaven” grupe Led Zeppelin je najpopularnija pjesma u historiji rocka. Jedan redak pjesme kaze:”Znas, ponekad rijeci imaju dva znacenja”. Treba znati da je pjesma podvrgnuta satanskom BACKMASKINGU! Jedan dio slusan normalno glasi: “Da, postoje dvije staze kojima mozes ici, ali u dugoj trci jos uvijek ima vremena da promijenis put na kojem si”. Ali ako se to pusti unatrag, jasno se moze cuti: “To je moj slatki satana… ohhh, zapjevacu jer zivim sa satanom”. Ovo je pjesma “number one” u historiji rocka! Samo koincidencija? Ne bi se reklo! Jimmy Page je predani sljedbenik sataniste Aliestera Crowleya. Jedno od Crowliyjevih satanistickih ucenja je nauciti bacati neslucene cini na ljude govoreci im unazad! U pjesmi “Houses of Holy”, oni pjevaju:

“ Neka pjesma bude tvoj gospodar Hoces li povesti racuna o gospodarevom pozivu Ohhh, satana….”

Ljudski mozak je podijeljen u dvije polovine. Naucnici tvrde da lijeva polovina mozga obuhvata racionalne i analiticke funkcije nervnog sistema, dok je desna polovina mozga sposobna obuhvatati podsvjesne, emocionalne i instinktivne procese. Tako, naprimjer, skrivenu poruku “unauhiram imzu”, koja preko lijeve polovine mozga dospijeva u svijest slusaoca, desna polovina mozga pretvara u naredbu “uzmi marihuanu”. Razum se ovoj poruci ne moze suprotstaviti, jer je ne prepoznaje.
Mnogi rockeri i rock grupe kao sto su: The Beatles, The Eagles, Pink Floyd, Alan Parsons Project, T. Rex, Rolling Stones< Tull, Reed, Elton John, Madonna, Chris de Burgh i dr., osim svoje destruktivne muzike, svojim slusaocima, kroz tehnicko ili fonetsko sifrovanje jednog snimka, predaju jos i skrivene poruka, izoblicene ili uhu necujne (ali podsvijesti cujne), a koje koje bi trebale destruktivno djelovati. “ I kad posmatramo osnovno znacenje u mozak tajno unseen poruke bice nam jasno demonsko nastojanje da se citave mase mladih-koje o tome i ne slute, odgajaju za ‘djavolje legije’ (“Rock unatrag” , Michaela Bushmanna).”

Neki primjeri skrivenih poruka


“Pristupi nam, pristupi nam, pristupi nam…” (pjesma “Hell Awaits” grupe Slayer);
“Sam djavo je tvoj bog…” (pjesma “God of Thunder” grupe KISS);
“Zli imaju moc…” (pjesma “Every Little” grupe Police);
“Ja te volim-rekao je djavo” (pjesma “Tops” grupe Rolling Stones);
“Ti si bespomocan protiv zlih, protiv sviranja unatrag” (pjesma “She bop” grupe Cindy Lauper);
“Hail Satan, haaaaail Satan!” (pjesma “When you call my name” pjevacice Madonna)

Kroz skrivene, unatrag snimljene, poruke, covjekovoj podsvijesti, koja je jaca od svijesti i kojoj svijest robuje, daju se hipnosticke zapovijedi kako misliti, kako osjecati, kako se osjecati bespomocnim protiv “mocnih” (koji postaju mocni samo zato sto ih obozavamo).

I skriveno i jasno…

Dok metoda backward masking (backmasking, backtracking) upravo “finim” rock grupama donosi veliku popularnost jer podsvijesne satanske poruke pojacavaju uspjeh, dotle heavy metal ili death metal grupe vec otvoreno koriste siroku paletu rijeci bogohuljenja, gnusnosti i perverzija. (“Slusaj covjece cime te miluju: budi djubre do kraja”.)

Rock zvijezda, homoseksualac, David Bowie u magazinu Rolling Stone (12. II 1976.) je zapanjio muzicki svijet kada je izjavio: “Rock je oduvijek bio djavolja muzika… Vjerujem da je rock & roll opasan… Osjecam da mi samo nagovjestavamo nesto jos mracnije od nas samih”.

U pjesmi “The Conjuring” grupe Megadeth, jasno se moze cuti prava misija rocka:

“Ja sam djavolov advokat, prodavac, ako hoces… Dodji i pridruzi mi se u mojem paklenom ambisu… Ja imam tvoju dusu!”

Na kraju pjesme pjevaju: “Povinuj se”!

Grupa Metallica u svojoj pjesmi “Jump in the Fire” naredjuje omladini da skoci u pakao:

“Prati me sada, dijete moje… Uradi tacno onako kako kazem… Skoci svojom voljom ili budi uzet silom Imacu te na jedan ili drugi nacin… Stoga, dostigni dno, scepaj mi ruku, setaj sa mnom kroz zemlju, Dodji domu kojem pripadas, tako, hajde, skoci u vatru”.

U svojoj naslovnici “The Prince”, Mettallica otvoreno pjeva:

“Andjele iz dubina… Hocu da prodam svoju dusu… Uzmi moju dusu, sotono sa dijamantima kojim se oduzujes Nije me briga za raj Stoga, ne trazi da placem I ja cu gorjeti u paklu od dana kada umrem”.

Rock zvijezda, Marilyn Manson, pnosno se hvali: “Nadati se je da cu biti zapamcen kao osoba koja je donijela kraj krscanstvu”. (Spin, August 1996.g.) Mansonove nade su: “Mislim da svaki put kad ljudi slusaju ovaj novi album mozda ce bog biti unisten u njihovim glavama…” (Huh, Oktobar 1996.g.) Mansonove blasfemije nisu samo akt. Manson rado priznaje da tu ima vise od onoga sto je ocigledno: “Ja ne znam da li je iko stvarno razumio sta mi pokusavamo uciniti. To ne predstavlja samo sok… to je mamac. Jednom kada ih uhvatimo, mi im mozemo dati nasu poruku”. (Hit Parader, Oktobar 1996.g.)

Bon Jovi pjeva u “Homebound Train” :

“Dok sam bio jos samo djecak djavo me je uzeo za ruku odveo me od moje kuce napravio me je covjekom… Ja idem dolje, dolje, dolje Dolje, dolje, … Na vozu koji juri kuci”.

U magazinu “Smash Hits”, Bon Jovi kaze: “…Ubio bih svoju majku za rock & roll. Prodao bih svoju dusu”.

Jedna od najpoznatijih pjesama 70-ih je “Hotel California” grupe The Eagles. Mnogi ljudi ni u snu ne bi pomislili da se ta pjesma odnosi na “Crkvu Satane”, koja je smjestena u preobracenom HOTELU u ulici CALIFORNIA. Unutar omotnice albuma, gledajuci nadolje, stoji slika Antona Laveya, osnivaca “Crkve Satane” i autora Satanske biblije! Neki ce reci: The Eagles nisu ozbiljni-oni samo prodaju ploce. Ali Larry Salter, menadzer ove grupe, u novinama “Waco Tribune Herald” (28. II 1982.g.) priznao je da su The Eagles bili upleteni u “Crkvu Satane”. Nije iznenadjujuce buduci da je jedna njihova pjesma naslovljena kao “Prijatan dan u paklu”. (U samoj pjesmi “Hotel California” oni pjevaju: “Zvijer se ne moze ubiti…” , Misleci pritom na djavola.).

Grupa KISS je iskakala na pozornicu kao rock & roll demoni-bljuvanjem krvi i vristeci. Njihova ispovijest glasi: “Mi smo svestenici ‘Satanskog bratstva Amerike’. Izdavac ploca nije zelio da objavi nase pravo ime jer nase ime znaci ‘Kings In Satan Service’ (Kraljevi u satanskoj sluzbi)”.

Grupa Black Sabbath je, u stvari, tokom svojih koncerata pozivala omladinu da prime satanu. Jedan od njihovih albuma je istinoljubivo nazvan “Prodali smo nase duse za rock & roll”. Njihova pjesma N.I.B. (Kristovo radjanje u crnom) je jedna od najotvorenijih satanskih pjesama ikad snimljenih. To je Luciferova ljubavna pjesma u kojoj on poziva slusaoca da “ga uzme za ruku” :

“ Neki ljudi kazu da moja ljubav ne moze biti istinska
Molim te, vjeruj mi, moja ljubavi, i ja cu ti pokazati
Dacu ti one stvari koje si smatrao nestvarnim…
Tvoja ljubav prema meni umalo da ne postane stvarna…
Pogledaj u moje oci, vidjet ces ko sam ja,
Moje ime je Lucifer, molim te, uzmi me za ruku!”


Pjesma “Sympathy for the Devil” grupe Rolling Stones je zvanicna anatema “Crkve Satane”. U njoj Lucifer govori u prvom licu. Vodeci vokal, Mick Jagger, tvrdi da Anton Lavey, osnivac spomenute crkve, inspirise njegovu muziku! Njihov album “their Satanic Majesties Request” ne ostavlja sumnju na njihovu vjernost.

Na dodjeli MTV nagrade 1992.g., predstavnik grupe Red Hot Chili Peppers je, nakon zahvale, rekao: “Najprije zelimo da zahvalimo satani…”


Sta mislis da ova muzika cini?


Spomenute su samo neke od najpopularnijih grupa na svijetu koje sluze djavolu. Prema knjizi “Satanizam u Americi”, ova pojava predstavlja najbrze rastucu supkulturu medju americkim tinejdzerima. Studije koje je objavila Georgia Police Academy otkrivaju da 90% umijesanih u satanizam cine tinejdzeri. Dr. Paul King, director programa za adolescente u bolnici Charter Lakeside, u Tenneseeju, kaze da je vise od 80% njegovih pacijenata tu zbog rock muzike. On kaze da “ova lirika postaje njihova zivotna filozofija, religija”.

“Gospodaru moj, - rece- zato sto si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim medju njima Tvojih robova iskrenih”. (Kur`an, El-Hidzr, 39-40)

Literatura:
1. Eric W. Brown, The Occult Influence On Rock Music
2. Terry Watkins, The Devil`s Advocate
3. Hwaa Irfan, The Science of Sound


Napisao: Edin Niksic,
Takvim Rijaseta Islamske Zajednice u BiH za 2006. godinu