Knjiga "Ljepote islama"

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Stvoritelju svih svjetova, i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s. a. w. s.

Ako bismo rekli da je od karakteristika vremena u kojem živimo rat protiv islama i muslimana, ne bismo nimalo pogriješili. Ali, treba znati da taj rat ne biva uvijek oružjem, tj. tako što se ubijaju nedužni muslimani. Rat se vodi i nekim drugim sredstvima, pa se nastoji dokazati da je islam zaostao, da nije za napredne civilizacije i sl. Naravno da se ovo „dokazivanje“ ne vrši ni sa čim drugim osim s lažima na islam i islamski vjerozakon – šerijat.
Međutim, svako ko iskreno želi upoznati islam i islamski vjerozakon veoma će se lahko uvjeriti da oni nisu ništa drugo do put ka sreći i napretku na oba svijeta.
Raniji islamski učenjaci koji su govorili o šerijatu i njegovim intencijama napominjali su da je cilj sprovedbe šerijata ostvarivanje koristi i otklanjanje štete, i to ne samo na onom svijetu, nego i na ovom. Iz tog razloga navest ćemo samo nekoliko izreka islamskih učenjaka koji su ukazali na pomenutu stvar.
Imam El-Amidi, jedan od poznatih učenjaka iz oblasti usuli-fikha (umro 631. god. po hidžri) u svom djelu El-Ihkam fi usulil-ahkam kaže:
„Namjera propisivanja nekog propisa je ili ostvarenje koristi ili otklanjanje štete ili obje te stvari u isto vrijeme. Sve ovo dolazi radi interesa samog čovjeka jer je Uzvišeni Allah iznad svake koristi i štete“ (2/340). Nakon ovog govora imam Amidi je pojasnio da se to odnosi kako na Ahiret, tako isto i na dunjaluk, ali da ne bismo odužili s ovim uvodom, zadovoljit ćemo se pomenutim citatom.
Poznati islamski učenjak šejhul-islam Ibn-Tejmijje, Allah mu se smilovao (umro 728. god. po hidžri), kaže:
„Šerijat je došao radi uspostave koristi i njenog upotpunjavanja i radi otklanjanja štete i njenog umanjivanja“ (Medžmuatul-fetava 1, 188).
Imam Šatibi, također poznati učenjak usuli-fikha (umro 790. po hidžri), u svom djelu El-Muvafekat kaže:
„Šerijat je propisan samo radi ljudi i njihove koristi i sreće na oba svijeta“ (1, 322).
Od kasnijih učenjaka koji su ukazali na pomenutu činjenicu bio je poznati indijski alim, šah Velijjullah Ed-Dehlevi, koji u svojoj knjizi Hudžetullahi el-baliga kaže:
„Neko može pomisliti da šerijatski propisi ne sadrže koristi za ljude... i da je primjer propisa koji su propisani od Allaha kao primjer vlasnika koji svom robu ili radniku naredi da podigne neki kamen ili da ga dotakne bez ikakve koristi osim samo kako bi ga iskušao da li je pokoran ili ne. Ovakvo mišljenje je pogrešno i ono se suprotstavlja sunnetu Allahovog Poslanika s. a. w. s. i konsenzusu prvih islamskih pokoljenja“ (1/15).
Ovo je samo kapljica iz mora govora i izreka islamskih učenjaka koji su kroz sva ova stoljeća islamske historije ukazivali da je mudrost, ili da kažemo „filozofija“ propisivanja propisa u islamu ostvarenje sreće i koristi za ljude na oba svijeta.
Obaveza je svakog od nas, kao muslimana i muslimanke, da ljepote islama pokaže drugima, prije svega, kroz svoje ponašanje i djela. Upravo je ova stvar bila uzrok da veliki broj ljudi uđe u okrilje islama još od vremena Objave, pa sve do danas, a najbolji ćemo dokaz za to naći ako pogledamo u životopis posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s. a. w. s.
Pored toga, naša je velika obaveza, također, da kroz naš kontakt i razgovor s ljudima govorimo o ljepotama islama, jer, kao što smo rekli na samom početku, danas živimo u vremenu u kojem se islam nastoji predstaviti u nekom drugom svjetlu. Upravo je zato naša velika obaveza da ljudima pojasnimo „ljepote islama“, jer, kao što je spomenuto u knjizi Ljepote islama, koja je sada pred nama:
„Poznavanje ljepota islama kod muslimana povećava odanost, ljubav i privrženost prema vjeri. Onima koji su odstupili od njega (islama) pruža veliku priliku da se uvjere u njegovu istinitost te da ga prihvate i tako se spase na ovom i budućem svijetu.“

Knjiga koja se nalazi pred nama je možda jedina knjiga na našem jeziku koja govori isključivo o ovoj temi, a ako nije jedina, onda je zasigurno najbolja i najopširnija, jer dolazi iz pera grupe učenjaka koji su dokazima popratili svaku stvar koju su kazali. Zato iskreno savjetujemo svakog muslimana koji voli svoj din da pročita ovu knjigu jer će se tako još bolje upoznati sa svojom vjerom i njenom ljepotom, mudrošću, nadnaravnošću i istinitosti, jer, kao što je lijepo kazano u ovoj knjizi:
„Islam, zaista, odiše ljepotom (i mudrošću) svakom naredbom, zabranom, propisom, odlikom, podstrekom...“.


Hfz. Dževad Gološ. prof.
Mostar, 24. džumadel-ula 1428/ 10. juni 2007